
Svi se uvlače. Sam sam se uvlačio nebrojeno puta. Ne poznajem osobu koju u nekom trenutku nisam uhvatio da se uvlači. Često toga nisu ni svesni. Jer je postalo obično. Jer svi to rade, bez pravog motiva, bez ideje, bez ličnog pečata i bez ikakvog predznanja. Jer su počeli da grade karijeru na uvlačenju, jer je postalo društvena norma, jer se svi uvlače svima. Komercijala. Eto to je, jebena komercijala. Nema žara, nema znanja i nema skila.
Ne bezlični čoveče papagaju, siroče modernog doba. Ne klonirani robote, hibridu rijalitija i reklame za deterdžent. Ne možeš se uvlačiti svima. Ne možeš se uvlačiti svakome ko ti nazove dobar dan, ne možeš se uvlačiti iz kurtoazije. Ne smeš se uvlačiti tek tako. Moraš se uvlačiti samo jednom/jednoj. I moraš se uvlačiti u dupe.
Da, da, glasno i jasno u dupe! Dok se uvlače mehanički, poput kakvog bednog radnika na montažnoj traci koji samo šrafi ne razmišljajući, svi su zaboravili zašto baš u dupe. Zašto ne uvlačiti se pod kožu? Zašto ne uvući se u glavu? Zašto ne sklupčati se ispod pazuha ugodno? Zato što je u dupetu istina. Samo u dupetu je borba, patnja i napor. Ne ispod nekog toplog, pederskog pazuha, ne pod mekanom kožom, ušuškano. Samo kroz čmarni kolut vodi put pročišćenja do ponovnog rođenja. Dupe, to je istina!
Dakle, zašto se ljudi uvlače u dupe? Šta je to što najviše formira jednu osobu? Detinjstvo i roditelji. Roditelji. Svaki čovek je pretežno slika svojih roditelja. Od njih uči, upija, skuplja i sklapa svoju ličnost po njihovom liku. Je l' tako? Tako je. Svako treba roditelja. Svako treba nekog na koga može da se ugleda.
Godine prolaze, i jednog dana upoznaš nekog novog i zanimljivog. Nekog ko izdominira u tvojim očima dok su ostalima pune šake kamenja. Njegove/njene reči su mudrost, stav- stena, dela- mitska, misao- istina, govno- promincla. Neko koga slušaš, gledaš i upijaš. Neko na koga bi mogao/la da se ugledaš. I on/ona to vidi, i primi te pod svoje skute. I uči te. On/ona postaje tvoj sensei.
I pomisliš, sensei sve ume, sensei sve zna i sve može. Želiš da budeš kao sensei. Pomisliš, sensei bi mogao/la biti moj roditelj. Bam! Katarza. Kosmička istina udara te po sred čela u vidu božanskog falusa. Sensei će biti moj novi roditelj i izgradiću sebe po njegovom liku! Ali, da bi ti neko bio roditelj.... Mora da te rodi.
Video/la si istinu i spreman/na si da kreneš putem pročišćenja. Spreman/na si da uradiš šta se uraditi mora. Do ponovnog rođenja. Spreman/na si za uvlačenje.
-Pih. Prestade da radi olovka.
-Evo uzmi moju, uzmi moju. Uzmi dve. Ja ću da pamtim. -Glava ti prijanja na čmarni kolut. Kosa se zalizuje unazad. Uši se lepe za glavu. Nos se pljošti.
-Ne, nemam par minuta da pogledam vašu prezentaciju. Žao mi je.
-Je l' lepo čovek kaže da nema vremena da vidi ta tvoja govna! Neki od nas su zauzeti i bave se važnim stvarima, znaš! -Glava je unutra. Ramena se skupljaju.
-Imam malo minuta, je l' imaš za jedna kratak razgovor?
-Uzmi, uzmi, evo u desnoj ruci, ovoj što viri još. Jeste da nemam minuta, ali ima ko će to da plati, ne sekiraj se. I zašto kratak? Pričaj bre koliko hoćeš.
-Izgleda nije bila dobra ona kobasica. Kuva mi u stomaku. Nadam se da ti ne smeta previše smrad.
-Smrad, kakav smrad, ništa ne osećam.
-Pa, kako izdržavaš unutra?
-Super, ko Bog, sada kad sam se malo privikao na mrak. Otkad mi je veći deo unutra odlično se snalazim. Sredio sam sebi mali kutak, eto, kao kod kuće da sam. Jedino oči malo peku, al' nije strašno.
-Videćemo kako ćeš ti proći.
-Jeste, videćemo kako ćeš ti proći, majmune! Sipao čovek ko' iz rukava bre. Nego profesor ljubomoran, tačno se vidi. Po meni desetka čista bila. Još se ti našao da jebeš čoveka sad kad mu je teško. Uh, što mi nisi sad ovde. Aj dođi do ove noge što mi viri još pa to reci ponovo, majmune!
-Odlično ti ide. Pri kraju smo. Ponosan sam na tebe. Udahni. Upijaj. Iskoristi još ovo malo vremena, uskoro će biti gotovo.
-Hvala ti. To mi mnogo znači. I zahvalan sam za ukazanu priliku. Ako bi mogao samo da gurneš malo to stopalo što viri, zaglavilo se izgleda.
-Aaaaaaaaarghhhh!
Blještava svetlost. Toplina. Ponovo si rođen, sazdan po liku senseja.
-Kako se osećaš?
-Moćno. Hvala ti sensei.
-Od danas me možeš zvati oče. Idem da spavam, iscrpelo me ovo sve. I operi se, smrdiš na govna.
Prošao si uvlačenje, video istinu, pročistio se i ponovo si rođen u liku senseja. Sve je dobro. Dupe je istina.
E, sad, ako bi neko to posmatrao sa strane video bi nekog random lika kako proizvodi isprdak koji neodoljivo podseća na tebe. I uglavnom, ljudi će imati tendenciju da te vide kao mali isprdak bilo kog prosečnog seronje. Jedino to u celoj stvari može biti onako, malo, bedak.....
Sta ce mi? ; Ne treba mi. ; Ne,hvala.
A: E,ti treba pomoc?
B: Ma koj ce mi kurac.
A: Imate ove kosulje,veoma povoljne.
B: Koj ce mi kurac bre to sranje...
A: Ti treba 100 evra?
B: Koj ce mi kur....?!?...Treba,treba,daj...
Parafraza Aristotelove izjave:”Drag mi je Platon, ali mi je istina draža.”
Za veliki broj ljubitelja sporta, fudbala posebno, srednje generacije, igrač kojeg smatraju najboljim, a može se reći i da im je omiljeni fudbaler - Dijego Armando Maradona.
Svi znaju ko je Maradona, ali mnogi ne znaju ko je Manuel Amoros.
Omaleni (visok 1.72 m) desni bek francuske reprezentacije u periodu 1982-1986, poreklom Španac.
Od strane novinara proglašen za najboljeg desnog beka na SP 1986. u Meksiku.
Sa reprezentacijom Francuske osvojio je EP 1984. U Francuskoj.
Sa klubom Olimpik iz Marseja osvojio je Ligu Šampiona 1993. godine.
Detalj iz Amorosove karijere, kojim je on zaslužio posebno mesto u srcu svakog Zvezdaša, i upotrebu gorenavedenog izraza, je njegov promašaj sa penala u prvoj seriji finala Kupa Šampiona u Bariju 1991.
Sale:“Batice, 'si video ala se nalupetao Romario, ladno stavio čovek Pelea, i sebe ispred Maradone na spisak najboljih svih vremena? “
Đura:”Sinak, gotivim ja i Romarija , ali da li je potrebno komentarisati da je Dijego najbolji ikada, jasno je kao dan…e sada što se naklonosti tiče, kako da ti kažem: Drag mi je Maradona, ali mi je Amoros draži.”
Sale:”Ma brate, tu nema spora najomiljeniji fudbaler svih vremena mi je Amoros, a golman Olmeta.”
Komentar na zajeb koji se zajebantu obio o glavu.
Frajer pred zajedničkim društvom u kafiću spušta bivšu ribu, koja ga je ostavila.
On: - Baš ti lepa nova frizura, liči na gnezdo, planiraš li svrake ili vrane da nasadiš?!
Ona (u naletu besa, ne razmišljajući): - Planiram kurac da nasadim!
On (mig društvu): - Da nasadim ja moj, ima dva jajeta, možda se nešto izleže...?
Ona (sa pobedničkim osmehom): - Nisam planirala kolibrije!
Ortak iz društva: - Brate, zajebao si je kao papir dupe!
Kaže se za pjesmu koju mnogo volimo, koja nas u srce pogađa, i zbog koje smo u kafanama mnogo novca potrošili.
(počinje pjesma)
-Kume, zbog ove mi kuća nema fasadu.
Kada nekome hoćete da kažete na pomalo uvredljiv ali šaljiv način da se on razume baš u sve teme, Vi mu jednostavno kažete:"Ma, tvoje dupe 300 kurca zna".
Isto mu dođe k'o i "celivaj mi bludišu","zaveži mi pertle" ili " sagni mi se malo".Kulturniji srpski izraz za pušenje bez nikotina.
Odjeb koji se koristi kad te startuje mnogo ružna riba, sve sa ciljem da deluješ što odbojniji što će dovesti do prestanka smaranja od strane dotičnoga akrepa.
-Jaooooooooo kako si slaaaaadak jooooooooj, he he he.. Imaš li devojku?
-Jok, rekreativno se trpam u dupe sa mojim drugom Šomijem hihi
:2 sata kasnije:
-Matori, znaš šta mi se desilo malopre?
-Šta?
-Pa muvam ti ja neku klinku, znaš, i kažem drago mi je ja sam Šomi, a ona me pita 'zar se ne jebeš ti u dupe i ode'. Škk jebote.
-Hm, čudno...
Stara, skoro vec zaboravljena fora kojom se drugoj osobi, koja nesto ima u ruci sto nama smeta na fin nacin kaze da tu spravu moze samo da nabije u dupe.
"Boli me dupe" u interpretaciji jedne domaćice.
- Dragice, brzo zovi Hitnu, preseče me nešto u grudima...!
- Kipi mi mleko baš, što s' onoliko pio s kumom pre neko veče...
Boli me tuki, puca mi rac, libo me racku i, i, ma skapirali ste valjda, slengštajn za svejedno mi je.
Kurcobolja za Nobela.
- Dragi, kasni mi, već 3 meseca, imaćemo pojačanje u domaćim redovima, bebetaaa.
- Mala, zvoni mi boban, i to bukvalno, ja sam ima pola godine odradio vazektomiju, nek ga 'rani ko te radi, nego ima li što da se jede u ovu kuću...
- ?!
Rečenica kojom devojke često pokušavaju da odbiju prevejanog šmekera. Ipak, greše ako misle da on nije spreman na nju.
-Jao Mare, idi više u dupe!
-Oću ljubavi, i u dupe, al prvo da se malo bolje upoznamo. Oćeš pićence?
Proizvod neospornog, vrhunskog kvaliteta i ukusa.
Upotrebljava se u svrhu ubeđivanja kupaca.
Probaj sir (kajmak), vidi kaki je mlad, sa (tamo neke) planine...u dupe bre da ga mećeš.
Pošto su vam tikvice?
''Samo 200 dinara, do malopre su bile 300, vidi kake su mlade, sve pršti kad ispohujemo mi tamo kod nas, pa u dupe da ih mećeš bre...''
Uz Ostroga mi! i Ostroške mi grede! najčešća zakletva u Crnoj Gori, koristi se kao uzrečica, mada po nekom nepisanom pravilu obavezuje vas da vjerujete zbog svetinje u koju se osoba zaklinje, iako je sami koristite za najgluplje laži.
A: Ja ti sinoć, ostroga mi, bio sa Tanjom krsta mi svetoga, i pođemo do nje kući i ja je jebem cijelu noć ostroške mi grede!
B: Je li krsta ti?
A: Jes ostroga mi!
Kad dve spojene rolne papira za dupe prodaš kao kuhinjski ubrus.
Napuniti godina. Imati starosti. Vremenski postojati. Kvantitativno i kvalitativno nakupiti životnog iskustva .Epska sintagma kojom se obično služe naši napaćeni roditelji kako bi započeli svoje hronične vaspitne tirade upućene nama, svojoj grešnoj i skrenutoj sa puta, deci. Posle izraza iz naslova najčešće sledi neko teško proseravanje o NAŠOJ velikoj neodgovornosti i nezrelosti i NAŠEM večitom odabiru zajebavanja umesto ozbiljnog ponašanja kakvo zapravo dolikuje NAŠIM godinama. Samo poreklo izraza nije sasvim poznato ali se veruje da je slovo 's' na početku dodato u nameri da mistifikuje. Možda mi to i ne razumemo jer smo još uvek mladi i potentni. Doduše, ne brinem se previše - jednoga dana sigurno hoćemo...
- Eee, crni sine...Tolike si godine sprcao u dupe a i dalje ne shvataš kako funkcioniše život...Jebiga. Ja sam u tvojim godinama već...
- Znam, znam - završio fakultet, zaposlio se, iznajmio stan, uz'o kola i još trista čuda. Ti si moj jebeni idol...Ajde sad idi, pišem neke primere...
vašar se obično održava ili u tunguziji ili u hondurasu. bude veselo, valja proći, obići. dosta sveta se sjati. baš dosta. ni to dupe nije loše..mada, ono, nije ništa spec.
Pitanje koje muškarcima podjednako postavljaju i muškarci i žene, u smislu šta im je bitnije od ta dva. Muškarcima je vid zabave, a ženama izvor informacija. Prema odgovoru, muškarci se dele na opredeljene i neodlučne.
Dupe ili sise?
- Opredeljen: Ma dupe, brate.
- Opredeljen: Sise!
- Neodlučan: Pa vidiš, sve zavisi...
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.