Pijačna cena koštanja.
Pošto vi luka?
Pošto vi šargarepa?
Pošto kurca palca šta me pitaš, čitaj!
Jedinica mjere za srpstvo.
Tri pičke materine - po najsrpskiji.
Tri piva - po srpski.
Tri dana banije - po srpski.
Gengbeng s trojicom - po srpski.
Tri karte za Holivud - po srpski.
Tri debela Nemca - po srpski.
Tri mudraca - po srpski.
Tri palme na ostrvu sreće - po srpski.
Tri praseta - po srpski.
Tri amigosa - po srpski.
Tri sarme - malo al' po srpski.
Trojni pakt - po srpski.
Tri poljupca pri pozdravljanju - po srpski.
Kvltna rečenica iz Nadrealista. Ključ trinaestka za svaku zajebanciju: sa jedne strane pogodna za podjebanciju i turiranje nekog, a sa druge i za podizanje ubedačene armosfere.
Đed: ...VIDI ĐAVOLA! :šljas u televizor: DE PRORADI, BOG TE NE UBIJO! :šljas:
Unuk: Đede, što se dereš? Šta je bilo, đe ba zapelo?
Đed: Neće televizor. Da mi je onaj niški što smo imali. Radio 30 godina - baba ne jednom na njemu orase lupala, slabo vidi pa umisli da je radni astal, i opet mu ništa nije bilo, a ovo govno novo pa nizarašta nije, jeb'o ga Kinez što ga napravio. Ajde, 'de kad si tu probaj pa upali na onu moju seriju na BN-u, da odgledam reprizu. Brzo prevod fercera, prvi put kad gledam čitam gornji red slova, a sad je red na donji.
Unuk: Mogao si tako do sutra: neko ga iskopčao iz utičnice, ne može to bez kabla. Eto, gotovo. Nego, starino, opet se najeo meda i orasa, pa bi Meksikanke da gledaš, a?
Đed: Vidi, đavola i dete, kako zajebava. Na pet evra, i ni reč babi.
Nekada popularan khm... restoran u krugovima sofisticiranog srednjeg staleža (šofera dugoprugaša). Lokacija mu je bila izuzetno kvalitetna, odmah kraj brane u Čačku. Taj khm... restoran se ustvari nije zvao "Tri dlake", niko više ne pamti kako se zvao, ali svi šoferi pamte tri nadasve ljubazne cure. Gazdaricu i dve radnice (legenda kaže - majka i dve ćerke). Sve su dočekivale sa spremnim osmehom i raširenih... ruku.
Ovo nisam izmislio, iz više izvora sam čuo da je taj kultni khm... restoran postojao. Ako neko ima informaciju kako se zvao i što ga, avaj, više nema, bilo bi mi jako drago da znam.
Legendarni početni stih prvog ton- filma, koji je bioskopska publika u " Maratoncima" imala čast da pogleda do trenutka kad je počela opšta tuča. Stih koji je idealan za prekidanje nebuloznog sagovornika u stadijumu metastaze oboljenja zvanog glupost. Sad, ovo može biti dovoljno za prekid njegovog baljezganja, ali u slučaju beskrupuloznog nastavka šizofrenih cepanja, toplo preporučujem celu strofu, koja će biti u primeru.
Napomena: pre upotrebe ovog antitupadžijskog sredstva, pogledati snimak radi vernog dočaravanja poluoperskog stila kojim strofa mora biti otpevana.
" Svi vi što maštate o sreći
Vas vodi put u velik' grad
Vi niste prvi, niti treći
O njoj mašta svak'
Jer svako potajno se nada
Da nađe ostvarenje sna
I vi ćete prvi biti, mada
Sa vama neću biti ja "
Ovo može da se kaže jedino ako treba nekom da pozajmite pare ili nekom treba usluga od vas, u svim drugim slučajevima važi "Nemojte vi zvati nas, zvaćemo mi vas"
- Kume jel imaš 100 evrova na zajam do prvog
- Možda se nešto nađe al nemože sad nego od nedelje jedan dan
- Pa dobro i to mi odgovara
- Al u frci sam nekoj i ne znam dal ću da se setim, ne znam dal ću te zvati, zovni ti mene
- Ok kume kako ti kažeš
Kad komsiji od koga krades internet psujes mater sto je ukljucio torent.
Ultimativni razlog da se za sva vremena pređe na opciju 'invisible'.
Falsifikat slike naslikan pastelnom tehnikom.
- Šomi, gledaj š'o sam uz'o sliku, Paja Jokanović, rani rad, Selidba Srba. Sedamdeset eura, trebalo Đoku para, prod'o mi ispod cijene.
- Paja Jokanović? Ipak mislim da je to Betoven. Dok je još čuo na oba uveta. Reči ti mene jesi li ti normalan? Vidiš li levatu koliko je čičagliša na slici? Ovo je Đoko nacrtao markerom za 10 minuta i to dok je krizirao viđi linije. Pa viđi Crnojevića kao da je imao šlog prije slikavanja. Levatino.
Najiritantniji deo predavanja u punom amfiteatru kad iznervirani profesor pokušava da izbaci studenta koji priča/smeje se/spava (ukratko, samo pokušava da preživi dva i po sata umiranja od dosade), a nemoguće je shvatiti kome se zapravo obraća.
Profesor: "Ajde Vi što Vas ne interesuje što ja pričam, napolje"
Nas 150 bledo gledamo.
Profesor: "Da, da, Vi gore, pokupite stvari i izađite napolje"
Svi se okrećemo gore.
Profesor iznervirano: "Da, Vi što se okrećete!!!"
E onda kreće 10-minutno propitivanje "Jel ja?!" dok profesor konačno ne dođe do studenta na kojeg je mislio ili dok i sam ne napusti predavanje...
...Nikad neće naučiti
Imena dece blizanaca kompjuterskih srodnih duša. Imena su uniseks, pa se mogu kombinovati.
Suptilniji oblik plagijatorstva. Ode se na neki strani sajt, skine neka dobra fora, prevede i okači na Vukajliju. Ako se nekome učini da je plagijat pa krene tražiti po guglu, cvrc - ništa! Čak i ako prevede, teško će otkriti plagijatora, jer je on foru nastojao da prevede što slobodnije, tako da je ipak dao svoj lični doprinos, pa mu se nekad može i oprostiti.
dobar dio definicija o Chucku Norrisu
Vrlo upražnjavan u manjim i seoskim sredinama. Čim na ogradi , kući ili dvorištu jednog od gradjana nikne neko čudo (lav , tigar , anđeo sa strelom...) , u vrlo kratkom vremenskom periodu isti takvi nići će bar na još deset kuća u okolini.
Miško, jes video što je komšija Mile uradio ogradu sa lavići?
Jesam!
E mogli bi i mi taku da uradimo, viš kako je lepa, a ova naša dotrajala.
Mogli bi. Sutra ću se raspitam gde je naručio lavići...
Isporuka tri kragujevačka juga 45, za potrebe snimanja holivudske komedije.
Израз који је постао популаран развојем компјутерске технологије, чак превише популаран да полако избацује из употребе српску реч „дословно”.
Наставник / професор географије - за прву половину јуна спремите реферате, свако о својој држави коју је добио, али немојте да то буде „копи-пејст” са Википедије, већ желим да се то мало обради .....
------
- Ала си ти набубетао из књиге, све си рекао баш онако како је написано тамо... ма прави „копи-пејст”.....
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.