Obazrivo-svevideća individua, levela šljuke.
Ono - šljuke ptice, ne pokojnog mafijaša...iz OČIglednih razloga, hehe.
AV: Ima li još pitanja na koja mogu da izdominiram? Nema? Hvala vam, gospodo novinari, a sada me izvinite, primetio sam da se na 129km južno od mene formira gradonosni oblak, usevi su ugroženi. :FIJUUUU!:
Zordon: Koji kurac ja uopšte postojim ovde...
•••••
- Pa primi jednu loptu, mamu ti jebem, sve ti na tacni dajem!
- Izvini, Ćavi, nisam te prepozn'o, ono, neam oči na leđima za tvoje degažmane, zuvaš ko veliki fudbal da igramo, čak si i kostobrane obuk'o.
Subjektivni osećaj, koji se može pojaviti dok osoba ne shvati da svake sekunde postoji
bar 50 korisnih stvari koje može uraditi,
bar 40 koje vredi uraditi,
bar 30 koje treba uraditi,
bar 20 kojima će pomoći i sebi i drugima,
bar 10 koje vode zarađivanju novca
i bar 100 stvari koje treba početi planirati.
Milion "zabavnih" a neproduktivnih stvari neću ni da pominjem.
Dosadu svrstavaju u neprijatne osećaje, uprkos činjenici da je čitav ljudski život spram večnosti - tren. Tren za koji se na kraju svi subjektivno slože da je proleteo.
Sedim i ne radim ništa, za šta me još i plaćaju, uh kako mi je neprijatno.
Mjesto đe se brusi završni račun u preduzećima onako kako diša kaže.
Odgovor jaja guzici kad ova pita "Đe kurac?" tokom seksa.
Umakanje Tukidida na nekoj prostranoj poljani 'đe nema žive duše.
Sleng sjevera Crne Gore. Pošto u standardom pitanju 'gdje ćeš?' (skraćeno od 'gdje hoćeš?') ima previše slova, čije bi izgovaranje nama Crnogorcima oduzelo previše snage, vremena, daha i pljuvačke, uložili smo dodatni napor, posegli za nekoliko glasovnih promjena i učinili nam život lakšim. Svakako, na prvom mjestu je bilo klasično, staro dobro jotovanje, koje od dugačkog i dosadnog 'gdje' gradi poetično 'đe'. Zatim, polazeći od glagola 'htjeti', i njegovog drugog lica jednine 'hoćeš', koristeći crnogorsko gubljene suglasnika i samoglasnika, dobijamo 'hoj'. Ostalo prepuštamo izgovoru, riječi 'đe' i 'hoj' se stapaju u jednu riječ - 'đehoj'. Tu stupa na scenu apostrof, koji jede slovo 'h'. 'Đe'oj?' Prostom logikom, dolazi do uviđanja nepotrebnosti samoglasnika 'e' u svemu tome, koje biva likvidarno, čime se dobija krajnji rezultat, savršenstvo jednostavnosti, njegovo veličanstvo, 'ĐOJ?'
Tehnika pušenja kurca đe rukom okreće u jednu a ustima u drugu stranu.
Konj koji je izgubio krila pa traži đe ima red bula.
Kad, pred starost, čoveku na tren pobrljave hormoni, što je siguran znak brzog kraja jedne divne muške karijere.
- Bože, Milutine, imaš već pedeset osam godina a tako sediš, raskrečen da prostiš...Sve ti ispalo!
- Koliko imam godina?
- Pedeset osam....
- Na kurcu te nosam!
Prcati, karati, ljubiti onamo đe niko nikad nije, jednom riječju: penetrirati.
- Jesi li ti onaj lav kralj životinja iz one basne što si vodio ljubav sa magarcem?
- Jesam, što?
- A što znam, ti si mi trebao, ima ovih deratoramu dalabu sve im moraš crtat'. Nego, reci mi, bješe li teško kikiti se s njim?
- Opuč, brate.
Selam od Istanbul. Da vam pisem kako je postala Züleyha od Izvorinka. Studiram turizm na İstanbul Üniversitesi. Mi u kucu pricamo jugoslovenski jezik. Djed mi bio Srb i babaanne, pa doso u Turciju iz jenog sela od Sancak i uzo Islam.
Sad bi voljela da imam passport od Srbija, da mogu da putujem. Ko me jebe, kad sam Züuleyha. Babo moj kaze da bi na jugoslovenskom ime mi bilo Izvorinka. Trazila sam po internet sta znace neke rjeci od pjesme na jugoslovenskom, pa nadem na ovaj web Vukajlija. Hocu da napisem kako sam postala Züleyha, a mogla sam zivjet u Beograd, kad sam mogla bit Izvorinka i zivjet po starim adetima, a ne vako deverli glave. Ja zelim u Europu, no Europa mi ne daje viza.
Izvorinka.
Nijesam nikad bila u Beograd, al bio moj abi. Kaze, na svjet nema nista ljepse. Dva nehira ima, Sava i Dunab i kaze sve tekne do tekne disco. Voljela sam i ja da dodem. Mnogo sam gledala resim i citala od Srbije. Mi se ode oblacimo isto ka vi tu, da svi ne misle da sam zatvorena u samije i ferece.
Ne zamjerite ako pisem greske i ahmakluk, citam ovde vec heftu dana kako se smijete i zajebajate, pa ete da napisem i ja moju pricu. Zdravo bili.
P.S. Jednog dana, mozda se i vidimo u taj vas Beograd, insallah.
Kada je neko kilav u mozak onda je ziljav.
(Timbe Bad Copy)
Nešto što dobro radiš, dobar si u tome i onda ti to ide od ruke. Jednostavno rođen za to. Ti kad to radiš, to tako ide glatko, znaš sve đe treba, kako treba. Dok, s druge strane ima duduka koji to ne znaju i njima to ne ide od ruke.
- Jesi li ovo ti pravio, baš dobro izgleda?!?
- Ma jok, đe ja to da napravim. To onaj moj mali, njemu to ide od ruke.
___________________________________________________________
- Kako kralju, 2x3=5, nije ti ovo sabiranje?!?
- Ma goni u tri lijepe, vazda sam mrzio matematiku, nikad mi nije išla od ruke!
Mitsko biće koje nikada niko nije ni čuo ni video, ali je definitivno od njega nešto pročitao. Fantomsko stvorenje veoma slično Jetiju, Čupakabri ili, pak, Deda Mrazu; iako, naime, nema i najmanjeg dokaza da postoji, svi u njega veruju.
Elem, nastanjena na područjima oko Četa i Foruma, ova endemska vrsta ( koja to ustvari i nije ) se već godinama svojski trudi da ostavi kakav - doduše, virtuelni - trag o svom postojanju i slavnim trsiteljskim poduhvatima ali živog primerka koji diše i pije pivo do dana današnjeg NIKO ( pa čak ni jebeni Ber Grils; prim.prev.) nije ni upoznao a kamoli proverio njegov navodni pastuvski CV, a sumnjam da će se to promeniti i do onog dalekog trenutka u budućnosti kada za sto i kusur godina našeg dragog i voljenog Kaizena poput Volta Diznija budu zamrzli u jebeni kriogen, u nadi da će se kad-tad pronaći lek za smrtonosnu boljku koja ga je zadesila. Ipak, na ovom mestu bi valjalo - i to najviše iz razloga optimalnog trajanja ovog teksta - nabrojati par stidljivih primeraka koji se onako muški trude da ponesu tu laskavu titulu Jebača sa Vukajlije...ali me u tome sprečavaju pravila auto-cenzure koja sam nametnuo samom sebi ( koja mi, između ostalog, ne dozvoljavaju da govorim i o izvesnom autoru šarmantne pojave i štekarske fudbalske prirode i njegovoj "energetskoj" avanturi ). A i mogu nekako BEZ tih osam 'iljada minusa. Ne računajući duple naloge, razume se.
Treba, doduše, razumeti te hrabre ljude. Verovatno inspirisani ličnim seksualnim avanturicama ostvarenim širom virtuelnih društvenih mreža, ova gospoda su, prirodno, očekivali da svoj nepobitni dečački šarm iskoriste i na sajtu vrste Vukajlija gde bi do izražaja svakako došao i njihov isto tako dečački humor. E sad, da li zbog toga što to Bog nije dozvolio ili je, pak, Đavo navratio do Žargonauta i rešio da tamo i ostane, tek, pomenuti pristup je kod ponosnih, tvrdoglavih i izuzetno zajebanih Vukajlijašica naišao ( i dalje nailazi ) na neprobojan zid sačinjen od fora, fazona i igrica koje se obično završavaju sa sada već paradoskalnom rečenicom "Ne, nećeš jebati." Jer, u tome možda i leži glavni razlog nemogućnosti postojanja kreauture iz naslova - mi muški smo na Vukajliji konačno naišli na sebi ravne. A to je čudovište koje smo sami stvorili...idioti...
Džoni Kurajber: A ja, brate? Jebote - a JA?!?!
Txe Prof: Šta sad ti 'oćeš, Kurajberu?
Džoni Kurajber: Pa, JA jebem, bre! JA sam taj famozni Jebač sa Vukajlije!
Txe Prof: Nisi, brate. To je ljubav a to se ne računa...
Osoba koja svakih pet minuta izda poneku ,,definiciju"(obično copy/paste glupost), i za svaku misli da je jebeno genijalna.
Zipovana konverzacija tipa: "Đe si brate, što činiš, evo ništa a ti, ja bezveze".
Razvijen momak šeta sa đevojkom pod miškom ( u grifu) .
- Mačka - sa druge strane ulice poznanik iz teretane diže ruku.
- Vazda, mačka - razvijotka otpozdravlja slobodnom rukom, zadovoljan što mu je đevojka preslatka.
- Bracki - javlja mu se momak iz kvarta.
- Vazda, bracki !
Sa vrata kladionice, stariji momak diže ruku u znak pozdava.
- Vazda - odgovara momčina i zadovoljno steže grif.
- Ti si prelud - smije se grifozna cura.
- Vazda bio.
I u bibliji potvrđeno pravilo da para vrti `di ni bog ne mož' da pomogne...
Odjeb smaračima koji stalno zapitkuju ''đe ti je vijenac'' kao pokazatelj kvaliteta rakije!
- Ajde Lakane na jednu, gre'ota je proći pored kazana, a ne probati novu rakiju...
- E'o komšo, da ne kažeš da nisam...
- I kakva je?
- Ništa ti ne znam od jedne...
- Nade još jednu!
- Kako baca?
- Tri metra od kaz'na!
- Ajd komšo, ne zajebavaj... nego što nema vijenca?
- Danas piješ komšo, a vijenac će biti sutra!
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.