Mjesto đe se brusi završni račun u preduzećima onako kako diša kaže.
Sleng sjevera Crne Gore. Pošto u standardom pitanju 'gdje ćeš?' (skraćeno od 'gdje hoćeš?') ima previše slova, čije bi izgovaranje nama Crnogorcima oduzelo previše snage, vremena, daha i pljuvačke, uložili smo dodatni napor, posegli za nekoliko glasovnih promjena i učinili nam život lakšim. Svakako, na prvom mjestu je bilo klasično, staro dobro jotovanje, koje od dugačkog i dosadnog 'gdje' gradi poetično 'đe'. Zatim, polazeći od glagola 'htjeti', i njegovog drugog lica jednine 'hoćeš', koristeći crnogorsko gubljene suglasnika i samoglasnika, dobijamo 'hoj'. Ostalo prepuštamo izgovoru, riječi 'đe' i 'hoj' se stapaju u jednu riječ - 'đehoj'. Tu stupa na scenu apostrof, koji jede slovo 'h'. 'Đe'oj?' Prostom logikom, dolazi do uviđanja nepotrebnosti samoglasnika 'e' u svemu tome, koje biva likvidarno, čime se dobija krajnji rezultat, savršenstvo jednostavnosti, njegovo veličanstvo, 'ĐOJ?'
Konj koji je izgubio krila pa traži đe ima red bula.
Prcati, karati, ljubiti onamo đe niko nikad nije, jednom riječju: penetrirati.
- Jesi li ti onaj lav kralj životinja iz one basne što si vodio ljubav sa magarcem?
- Jesam, što?
- A što znam, ti si mi trebao, ima ovih deratoramu dalabu sve im moraš crtat'. Nego, reci mi, bješe li teško kikiti se s njim?
- Opuč, brate.
Nešto što dobro radiš, dobar si u tome i onda ti to ide od ruke. Jednostavno rođen za to. Ti kad to radiš, to tako ide glatko, znaš sve đe treba, kako treba. Dok, s druge strane ima duduka koji to ne znaju i njima to ne ide od ruke.
- Jesi li ovo ti pravio, baš dobro izgleda?!?
- Ma jok, đe ja to da napravim. To onaj moj mali, njemu to ide od ruke.
___________________________________________________________
- Kako kralju, 2x3=5, nije ti ovo sabiranje?!?
- Ma goni u tri lijepe, vazda sam mrzio matematiku, nikad mi nije išla od ruke!
Tehnika pušenja kurca đe rukom okreće u jednu a ustima u drugu stranu.
Zipovana konverzacija tipa: "Đe si brate, što činiš, evo ništa a ti, ja bezveze".
Razvijen momak šeta sa đevojkom pod miškom ( u grifu) .
- Mačka - sa druge strane ulice poznanik iz teretane diže ruku.
- Vazda, mačka - razvijotka otpozdravlja slobodnom rukom, zadovoljan što mu je đevojka preslatka.
- Bracki - javlja mu se momak iz kvarta.
- Vazda, bracki !
Sa vrata kladionice, stariji momak diže ruku u znak pozdava.
- Vazda - odgovara momčina i zadovoljno steže grif.
- Ti si prelud - smije se grifozna cura.
- Vazda bio.
Odjeb smaračima koji stalno zapitkuju ''đe ti je vijenac'' kao pokazatelj kvaliteta rakije!
- Ajde Lakane na jednu, gre'ota je proći pored kazana, a ne probati novu rakiju...
- E'o komšo, da ne kažeš da nisam...
- I kakva je?
- Ništa ti ne znam od jedne...
- Nade još jednu!
- Kako baca?
- Tri metra od kaz'na!
- Ajd komšo, ne zajebavaj... nego što nema vijenca?
- Danas piješ komšo, a vijenac će biti sutra!
Moguć kamen spoticanja, ali, đe su ljudi i sreća junačka, sredstvo još većeg zajedništva i osjećaja pripadnosti.
- 'Oćeš ti pošmrkat' ovu zadnju, brate?
- Neću, ti je pošmrkaj pa da idemo, valja na crtu i neprijatelju izać'!
- 'Oćemo li je zajedno pošmrkati?
- 'Oćemo, brate moj po oružju!
Adekvatan odgovor čovjeka sa otkopčanim šlicom, na opasku "Đe je pokojnik tu su vrata otvorena".
Striko Mićo.
To su reči koje prosečan učenik čuje na prosečnom času u proseku i do 50 puta, jer mozak prosečnog učenika nije u stanju da apsorbuje tolike količine apsolutno bespotrebnih informacija usled neizlečivih napada dosade.
Mama: Je li sine, šta ste radili u školi danas?
Sin: Ništa kevo neke blablablablablablatruć iz fizike i o nekom blablablatruć iz istorije.
Mama: Dobro sine, samo ti uči... Trebaće ti taj blablablablablablatruć u životu...
Carobni stapic! Sve ono sto sto vi niste sposobni da uradite, uradice on za vas! Muci vas nesanica, besparica, muci vas 4 vodoravno u ukrstenici, muci vas kriza zaraznih svinja u Meksiku, lose vreme u Andaluzijskoj oblasti, muci vas los konzervans u tursiji, ili golubovi koji vas bude svako jutro.... Sve je to proslost uz Novi Dormeo jastuk!
svi oni placeni kreteni koji su se preporodili koriscenjem ove "almighty sprave", i koji nam svaki dan ulepsavaju vreme za Ekonomske Propagandne Poruke nasih TV kanala.
Malo nogom, malo rukom, đe dovatiš.
Nećeš me nikad vidjeti, jer nisam dovoljno lud da idem tamo đe će da me jebu.
Trebinje, Trebinje kad me vidiš jebi me.
Maska i lice svete stolice.
Jer ne mož' se gušeći šetati gradom u onom govnetu što nosi Vejder
Šizenje mlađanog Bobana nezadovoljnog seksualnim životom.
-PIČKE! PIČKE!DUPETA!NJAM NIJAAAM!KOMŠINICA, ORTAKINJA, KEEVAA!
- Smiri se Bobane molim te! Još malo smo kući!
-SISE!DUPEE! SEKS SVRŠAVANJE PIČKAA!
- Joj muko moja! :bac-bac: :prsk-prsk:
Šta ti meni tu šuš-muš? Znaš li ti đe s' doš'o? Razumjem ja taj tvoj nakaradni jezik, al' 'oću da pričam na svom. Još je vojvoda govorio kako je svaki Srbin koji govori stranjski jezik - izdajnik i špijun! Ja neljubazan!? Kad bi ja tebe u tvojoj zemlji pit'o nešta na mom jeziku samo bi me popiš'o pogledom i produžio dalje, a ja treba ovde da šenim pred tobom? E, NE MERE!
- Ekskjuz mi, mister, mej aj ask ju samting?
- Šta je ološu stranjski? Zapelo neđe, a?
- Aj v lost maj vej!
- Izgubio si se! Pa, kako sisu li ti tvoju, đe su navigacije, đe su sateliti? Kad je bilo bombardovanje, potrefio si mi u kokošinjac, a nikad nisi bio u njemu!
- Mister, du ju spik ingliš?
- Boli te kurac govorim li il' ne govorim!
- Šprehen zi dojč?
- Naučio sam ja i njemački, al' samo da bi mog'o da vam jebem mater u sledećem ratu, a da me razumjete! Je l' ti misliš da smo mi Indijanci koji znaju da kažu samo "niks, niks" , "no, no" i "njet, njet"? E, moraćeš na srpskom, pa makar crk'o kad izgovoriš.
- Pliz, mister! Trazim Suljagica sokak!
- E, tako! Vi'š kako znaš! Pajsad - prauvo, desno, prauvo, desno!
- Tenk ju! Ju ar veri kajnd!
- Nećeš tako misliti kad skontaš da sam te posl'o u pogrešnom smjeru. PRC!
Kenjara. Klozet. Poljak.
Mjesto đe i car ide pješke. I Milo Đukanović. Da se istovare.
: Pu, svinjo debela, kad se vako istovariš, pusti vodu, umal ne umrijeh kad sam ušo. Zovi vatrogasce, dinamitom dotpuše ovo! Mada, šta sve jedeš, nije ni čudo...
Momak od 50 i više godina koji uglavnom živi sam jer voli da piša đe stigne, a dane provodi u nekoj kafančugi gdje obično potroši sve svoje prihode.
Osvetlati lice ribi displejom od telefona koja oće da ti puši al ti ne vidiš đe da joj ga staviš jer je mračna soba.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.