To su reči koje prosečan učenik čuje na prosečnom času u proseku i do 50 puta, jer mozak prosečnog učenika nije u stanju da apsorbuje tolike količine apsolutno bespotrebnih informacija usled neizlečivih napada dosade.
Mama: Je li sine, šta ste radili u školi danas?
Sin: Ništa kevo neke blablablablablablatruć iz fizike i o nekom blablablatruć iz istorije.
Mama: Dobro sine, samo ti uči... Trebaće ti taj blablablablablablatruć u životu...
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.