
Ovo možemo čuti od većine muškaraca sa sela kada se hvale u društvu veličinom svog polnog uda.
Tip1: Znas ti bre koliki je on, ja ka je**m spadaju maije?!
Tip2: Ma daj covece nemoj lupati, smeju ti se ljudi?!
Tip1: E sad ćeš ga videti!!
Tip2: Alo nemoj se skidati, verujemo!
Tip1: Šta misliš da lažem, pa on je bre k'o prase od dve nedelje!!
Razlog zbog koga su olovke na šalterima javnih institucija (pošta, banke, domovi zdravlja, zavodi i sl.), vezane kratkim i debelim kanapom.
1.Posto su ukinute vize, uplatiti atraktivan turisticki aranzman do horgoske granice.
2.Pazariti u nekom od brojnih velelepnih objekata SOS Marketa (izbor je velik, od dzaka krompira preko 10-ak kila svinjskih pihtija do burica sa najsvezijom kazahstanskom tursijom)
3.Dati novac u humanitarne svrhe (za lecenje obolelih od populizma, demagogije i drzavne kleptomanije)
Od koji si kuca? To je prvo pitanje koje babe ili dede postavljaju tvom novom drugu ili drugarici kada dodju kod tebe.
Ja:E deda ovo je moj novi drug Pera
Deda:A jel' sinko od kojih si kuca?
Pera:Sta?
Deda:Ciji si ti?
Pera:Pa...Mikin
Deda:Joj znam ga ja.... Jel se jos napija?!
Rečenica kojom svaštojeb opravdava svoje grabuljanje. Svaštojebačko iskustvo nalaže da od birača nema jebača, i time se vode oni koji jebu-ne-vade...
- A ja se sad viđam sa Tićom, tako da, bruda, vidimo se sutra...
SVAŠTOJEB: Čekaj bre, a ta Tijana, može da mi nabaci nešto za nabosti večeras?
- Živi sa nekom cimerkom ovde... Šta znam, ne znaš kakva je devojka.
SVAŠTOJEB: Što kakva je?? Kakva može da bude?! Svašta! Devojka ko devojka.
- Ma ne to, kažem ti, možda je ružna.
SVAŠTOJEB: Nije braćala, nije ružnija od mog kurca.
Najnoviji proizvod,apsolutni hit u svim bolje snabdevenim prodavnicama. Gardaroba od indijske konoplje,kada pozelite da je menjate,nemojte je bacati.Iskoristite njen fini materijal,srolajte ga i svu radost podelite sa svojim najblizima.
Proizvodi od indijske konoplje vracaju osmeh na lice,da srecna porodica ponovo bude srecna,da se sire dobre vibracije i obnavljaju prijateljstva.
Herkules mod Paladina. Tuki toliko ogroman da bi i Šekil O'Nil rekao ''yebo mather!''. Sreće se redje od pameti u političara, a od viška glava definitivno boli.
Sarma od kiselog kupusa... Uz Nikolu Teslu, šljivovicu, Boj na Kosovu koji nikako da se završi već preko 6 vekova i genetski usađen inat, to je ono što svaki autentični Srbin smatra za svoj nacionalni zaštitni znak.
Ali, ako zagrebemo malo dublje po tom pikantno mirišljavom i dobro ukrčkanom loncu sa sarmama, možebiti pokapiramo i stvarnu istinu o tome gde je pravo mesto na geopolitičkoj mapi sveta za jednog autentičnog srpskog uživaoca gorepomenutog jela.
EU, Rusija, Azija..?
Sarma(ili turski "sarma", khm...) sasvim jasno asocira na to odakle potiče ovo jelo, tako da neka veća pojašnjenja o originalnom poreklu recepta nisu potrebna.
Ali Turci, kao ni ostali bliskoistočni narodi, uopšte nisu znali za kiseli kupus(ne koriste ga čak ni danas), a o tome da se za pripremu sarme koristi svinjetina, svinjska mast, suva svinjska rebra i slično, da i ne govorimo, iz svima poznatih razloga.
A svi dobro znamo da sarma nije ni za kurac kad je posna ili ne-daj-Bože od teletine!
Kiseli kupus, iliti kako ga u njegovoj postojbini Nemačkoj zovu, "sauerkraut", je nešto što sami Nemci misle da potiče originalno iz njihove pokrajine Baden-Virtemberg, mada se Strazburg smatra za prestonicu(Strazburg je bio kroz istoriju čas francuski, čas nemački).
Ali, opet ali! Nemci imaju krajnje bangljava jela od kiselog kupusa i sve se svodi na to da taj kupus jedu samo kao ribanac, a o tome da postoji neko složenije jelo od kiselog kupusa ni reči. Ponajmanje ne nešto što čak i izdaleka liči na srpske sarme.
Pomenuti su i Nemci i Turci...Pažljivom čitaocu je sasvim jasno da Rusi neće nigde biti pomenuti, a niti bilo kakvi Sloveni, niti bilo kakav slovenski ukus za jela.
Jednostavno, Srbi ne vole šči. Ni po receptu, ni po sastojcima.
Ali ne vole ni nemački sauerkraut kuvan u belom vinu, a niti tuske sarme bez kiselog kupusa i svinjetine.
To sve jedu samo ako moraju i ako baš ničega drugog nema!
Ukratko, jedemo mi njihova jela, nije da ne jedemo, ali samo pod moranje i na silu...nikako zato što želimo to sami.
Kad kuvamo sami za sebe, mi onda mešamo sastojke onako kako mi to želimo. Ponešto sa zapada, ponešto sa istoka, malo više od nas samih(ona rebra sa tavana za između sarmi), pa onda ispadne dobro...
Nijedan recept od komšija nam ne odgovara iz razumljivih razloga.
Jeste, ali za taj naš recept treba tako mnogo sastojaka i svi su skupi, mi nemamo para, a i ona zaliha rebara sa tavana koja daje aromu je odavno nestala.
Ako zajmimo od komšija, moramo da zajmimo i od jednih i od drugih, pošto nam jedni daju samo jedno, oni drugi samo ono drugo, a nama trebaju obadva.
...Da, dobra ideja, vratićemo to svima njima vremenom, ali nemamo više ona samo naša rebra sa tavana, pojedena su sva, do poslednje koščice.
Neće to mirisati na prave sarme nikada, bez tih, samo naših suvih rebara sa našeg tavana.
Znači, prvo moramo da imamo zalihu na tavanu, ako ćemo da se zajmimo po komšiluku...
Šta juriš te ovce majmune jedan! Od one marihuane si i zanimanje pomešao. ALO BRE, NISI ČOBAN NEGO ĆOMAN! ŠKK? Gde su sad nestale ovce? Nema veze, pošto sam manje naduvan od tebe, samo da te obavestim da smo nekim čudom u Černobilu i da troglavi konji bježe od nas.
Zbirni naziv za sve stvari koje su toliko na'vatale prasine da sada sluze za ostavljanje poruka po njima. Glavni krivac za izraz su babine serpe, lonci, poklopci, kristalne case i ostala neprskana estetika koji se cuvaju za specijalnu priliku kakva nikada nece doci, a na pomen da se "uzmu iz kredenac" se uvek dobija odgovor "Ne to! Zar to da diras! Pa to sve novo od mladenci!"
"Kevo, dokle ces da kuvas u ovoj zagoreloj serpi? I uvek kukas kad se izgoris, jer tiganj nema drsku, imas bre tamo sto serpi, lonaca, poklopaca i ostalih drangulija, neraspakovanih!"
"Da li si ti normalna? To da raspakujem? pa to bre sve novo..."
"Novo... Novo od mladenci? Prosle godine si proslavila stogodisnjicu mature i jos verujes da su stvari od tija tvoji mladenci nove!"
"Ju...pa nije tako...a i...mozda nam iskrsne i neka svadba...pa imamo neraspakovano..."
Zamislite jednu zelenu livadu i na sred te livade neku kamenčugu.
Na kamenčugi "sedi" jedan gušter, veseo, čio i razdragan. Najveća želja tog guštera je da se igra sa ostalim livadsko-šumskim živuljkama.
Ali, one jadne plaše se stranca koji je čudan i uz to i zelen. Zelen kao trava. Gušter je i dalje na onom kamenu, sam, ali ne "klonjava" duhom.
Da bi zainteresovao svoje buduće prijatelje za igru, pusti priču da je ovaj kamen ispod njega magičan i da on zna njegovu tajnu. Kamen ima sposobnost da pruži najlepše trenutke onima okupljenim oko njega. Ali gušter ne može sam da pretvori takav kamen u mašinu za večnu zabavu. Kamenu su potrebne još neke stvari, da bi gušteru i ostalima pokazao svoje lice. Ali gušter ne zna koje su te stvari. Možda ih ostali znaju.
I tako, dođe prvo zeka kao glavni livadski šmeker i donese cvet maslačka i stavi ga na kamen. Onda se pojavi pčela i pljune malo nektara na kamen, a za njom krene dobroćudni vrabac i stavi na kamen grančicu od vrbe.
Tako redom je svaka životinja stavljala na kamen baš onu stvar misleći da kamenu samo to fali da bi se otvorio. Nove stvari su privlačile nove životinje koje su za sobom donosile druge stvari.
Na kraju priče, supa od kamena i ostalih stvari je stvarno postala magična, jer su se gušter i ostale životinje srećno zabavljale oko nje.
Više o tome: ovde
Klasičan primer supe od kamena je www.vukajlija.com
Opis muškarca koji je potreban ženi koja teško doživljava orgazme. Takođe je poželjno da je jezik ipak kraći od polnog organa.
-Dušo, nemoj pogrešno da me shvatiš, ali onaj tvoj je malo, kako da kažem, glup kao kurac. Mozak mu radi k'o Eniak, svaki čas zakuje.
-Sestro slatka, sve dok je njemu jezik brži od pameti, ja i moja klića nemamo zamerki.
Strah i trepet za prodavačice koje rade u STRovima, pekarama i ostalim radnjama širom Srbije. Treba videti izraz lica prodavačice kad izvadite jednu takvu novčanicu sa likom Slobodana Jovanovića na njoj. Obično usledi pitanje onako nervozno "imate li nešto sitno", a vi onako sa zlim osmehom kažete "ne". Onda je prodavačica primorana da prazni kasu kako bi vama vratila kusur.
Praznite kase, koristite novčanice od 5000 dinara.
Recenica koja obicno sledi od osobe kojoj smo se srdacno izvinili za nesto sto smo joj nenamerno i sasvim slucajno uradili!
UPSSSS!IZVINI STO SAM TI POLOMIO VAZU
-Majmune jedan sta ja imam od tog izvini!
(mars bre u picku materinu, u sebi receno naravno)
Slično onom, od Silvane do Nirvane, samo dosta strašnije.
Ovakav muzički spektar je jedinstven jer između oca i ćerke ne postoji nijedan izvođač.
Mada, oni se i dalje razmnožavaju.
To je druga dimenzija zvuka napravljena samo za odabranu ekipu.
Izražavanje neslaganja sa sagovornikovim izlaganjem o određenoj temi. Potpuni bol u kurcu prokazan ciničnom primedbom kojom mu stavljate do znanja da vas ne zanima to što ima da kaže jer se predmetom priče ne možete okoristiti, a subjekt teme razgovora na vaš život utiče poput inflacije u Srednjoj zemlji.
Izraz korišćen najčešće od prekaljenih materijalista (u pokušaju) sa skeptičnim pogledom na svet oko sebe koji ih je naučio da sve uzimaju s rezervom i da ne polažu previše nade u dešavanja oko njih, jer po Marfijevim, a i po svim drugim baksuznim zakonima, dobre stvari njih neće zakačiti, tako da se vešto ograđuju od istih, držeći misli za sebe, ne obraćajući previše pažnju na kremu oko njih, jer su svesni da će ih pored svega zapasti blato. Fraza drugačija od maksime ''Koga boli kurac?!'', jer navedena obuhvata celokupne društevene odnose, dok se naslov odnosi na lično mišljenje i korist pojedinca koji je izgovara iz punih usta, smatrajući da stvari od kojih ne može direktno profitirati ne treba uvoditi na dnevni red.
Champy: E, brate, je l' pratiš ove parlamentarne izbore? Džonijeva stranka osvojila većinu, naš stari Džoni će biti mandatar.
Thazz: A šta ja imam od toga? Hoće li me Džoni možda zaposliti kao ministra unutrašnjih poslova? Ili me postaviti za svog zamenika? Možda još bolje, šta ti imaš od toga? Hoće ti Džoni istovariti taj kamion uglja od kojeg si dobio žuljeve, a faca ti izgleda k'o da te Obama puko kurcem preko nosa? Ajde, bre, rođače, dođi k sebi kad nemaš kome drugom, jebe se njima za dvojicom bosančerosa! Bolje se pri'vati te lopate dok šef nije došao i počeo da sere kako ne možemo dva kamiona uglja istovariti za dva sata!
Champy: Ali, samo sam mislio...
Thazz: Šukurac, bre!
Suptilan način da nekom kažete da ćete ga toliko ugaziti od batina i napraviti od dotičnog invalida.
Muškarac koji se nakon ženidbe odselio od svojih roditelja, ali se vrlo često vraća svojim korenima.
-Vesna, gde ti je muž? Ajd' dođite na kafu.
-Nije on tu, otiš'o je kod njegovih.
-E moja Vesna, pa zar opet?
-Jebi ga, pa kad se još nije odvojio od sise.
Stihovi nekad hit pesme. Rado upotrebljeni od strane mnogih prilikom primećivanja kako raznih oblika ruraliteta u akademskom okruženju, tako i nedostižnih kreacija savremene srpske arhitekture.
-student iz pi*ke materine: Ali profesor'ce, kako se to mere integral't kad je men' jedan prof'sor iz Kozarske Dub'ce rek'o da to nema dif'rencijala.
-nedužna profesorica (u sebi): selo moje lepše od Pariza...
Izraz u masovnoj upotrebi kod srpskih novinara. Pretpostavljam da bi to trebalo da znači: kriminalac, ali ne smemo tako da kažemo. Svi punoletni građani Srbije, koji poseduju ličnu kartu su od ranije poznati policiji (šta više imaju i naše otiske prstiju). Ovaj izraz, sigurno nećete čuti u kontekstu: "Dobitnik nagrade za najboljeg naučnika/umetnika/privrednika,
je R.B.(23) od ranije poznat policiji" , nego isključivo u vestima iz crne hronike. Pitanje je samo da li je osoba od ranije poznata policiji ubila, prebila, silovala... ili bila ubijena, prebijena, silovana...
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.