Pitanje koje upućujemo osobi koju uopšte ne poznajemo, a koja smatra sebe bitnim faktorom.
Mesto događaja: Kafić.
Vrlo bitan faktor: Pomeri se od tog stola.
Normalac: Zašto bih to radio?
Vrlo bitan faktor: Zato što ja tako kažem.
Normalac: A ko si pa ti?
Vrlo bitan faktor: Ja sam Baja Bajagić, ONAJ Baja Bajagić, zvani Don.
Normalac: Ma, možeš biti i Vito Korleone lično, ja odavde ne ustajem!
Komentar na nezasite želje nimfomanke.
-Čekaj, stoj, pauza!! Nemam daha!
-A još maaalooo ljuuuubaviiii!!!
-Šta malo? Kad sam rekao da ću 31og čekati Novu godinu sa tobom, nisam mislio na Srpsku!
-A moooolim teee...
-Mrš bre! Nisam ja kurac našao na ulici! Idem napolje da ga stavim malo u sneg... Doneću i tebi malo.
Reči kojima se sa nevericom obratimo sagovorniku koji nas je izbacio iz takta svojom konstantnom paranojom. Ne prođe ni minut da od najmanje sitnice ne iskonstruiše neopevan problem i oko istog zabavi i sebe i sve oko sebe.
-A joj, pa kako ću bez karte? Nemoj, ja se bojim. Idem ja da kupim.
-Nećeš, prolazi kad kažem!
-Ali ja sam maler, sigurno će kontrola.
-Neće za dve stanice, aj ćuti!
-Eno ih, tačno sam znala!
-Nije, to je poštar!
-Uh, dobro je! Noge mi se odsekle!
...
-Ijao, vidi onog što se uzmuvao, sigurno je džeparoš!!!
-Ma kakav sad džeparoš? Sigurno neki bez karte k'o ti pa se sad unervozio od tebe tako dosadne. Nemoguća si!
-Ama nije bez karte, evo vidi onoj ženi tamo otvorena torba. 100% je on otvarao. Ajmo napolje, znaš da nosim ratu za školarinu!
-Nećeš napolje, nema kontrole, nema džeparoša, nemoj si dosadna! Zaveži! Kakvi crni džeparoši ovih dana, znaš da je sav svet bez prebijene zbog praznika?!
-A pa jeste, u pravu si.
...
-Praznici? Aaaaa! Koji je danas datum?!
-Treći. Šta je sad, molim te?!
-Au! Pa ja još nisam dobila! E sad sam trudna sigurno! Prošli put nisam bila, sad sam sigurno! Znala sam ja da one pilule ništa ne valjaju! E, pa divno! Srećna mi Nova godina. Ubiću se, tačno ću se ubiti! Idem sad da kupim test. Milane, pa nema mi novčanika!
-Ooooo, jesi ga ostavila meni, evo ti novčanik, da se nosiš i ti i novčanik i džeparoši i pilule i sve u vrašku mater!!! Ama izlazi više napolje!!! 'De se gasiš, ženska glavo?!!! Stvarno nisi normalna! Ma uostalom, ja sam još veća budala što te i vodim sa sobom! Stalno praviš od muve slona, da osedi čovek s tobom, ništa drugo! Ne mogu da verujem koji si ti Ilija Čvorović! Odakle ti samo te ideje?!
Rečenica koja se upućuje nekom ko je ispizdeo a upućuje je neko ko je ravnodušan.
-Spavala si sa mojim najboljim drugom - tačnije jebala si se s njim, da to je prava reč - jebala! Šta, bre ti očekuješ od mene, da budem kul, a? Ubiću ga svega mi...ne, ubiću tebe...!
- Ajde nemoj da si na kraj srca, evo uzmi krempitu.
- Štakojikurac? Krempitu!? KREMPITU!? Dobro aj' daj.
U slobodnom prevodu, možeš ti jebati i prijateljicu, samo ako dobro izvedeš akciju, i pogodiš momenat. Ako se karte dobro odigraju, jebačina ne može promaći. Ona teorija sa 'frendzonovanjem' može u momentu da odleti u vjetar.
Pokrivanje kuće se oteglo u nedogled. Sutra završavaju, pokrivanje je gotovo, ima da bude velika fešta.
-Sine, ima li ičega na frontu jebačine?-pita djed, uzimajući jedan po jedan crijep i proslijeđujući dalje.
-Ma nađe se djede, ali imam ovu prijateljicu...
-Uuuufff.
-Šta uf?
-Sine, ja nijesam upoznat u te nove trendove u vas mladih, ali sam upratio jedno, veli ti li da si ti njoj prijatelj, donji si.
-Ne mora da znači djede, što je najgore, ja mislim da sam se ja zaljubio u nju....
-Auuff, sine, prva greška ti je ta. Vi'š, ja se nisam bio ni zaljubio u tvoju babu, Bog da joj dušu prosti, ali jebiga, kad je zatrudnila sa tvojim ćaćom, bio sam opkoljen. Al' ajd' sad, pusti ti mene. Da ja tebe pitam, jel' ona dobra?
-K'o avion!
-Mislim, ima li je?
-Znam šta misliš djede, ima je, tam-taman, no odliti, ni doliti. A i pametna je.
-E pa sine, go se može zabiti i na prijateljskoj utakmici. Zapamti moje riječi i dan današnji. Ako ti je toliko stalo do nje, šta da ti kažem, što se tiče muvanja i privođenja, bar to imaš od familije, đedo je, heh...
-Dobro djede, nije mi do tvojih priča o jebačini sada.
U tom začuše poziv odozdo.
-Alo, Aco sine, Mihajlo, zovite ostale i silazite odatle, pa ajd' da večerate.
-Evo nas ćale, silazimo!
Djed ga munu u stranu.
-Jel', jel' ćikariš?
-Otkud ti znaš?
-Sine, vidio sam ja Laki Strajk kod tebe u džepu, ne zamjeri, uzeo je đedo jednu. Sam' ovaj duvan nije ni za čega, Laki je u moje doba bio najbolji cigar.
-Ma ništa djede, ali Marku ni riječi, jasno?
-Ma ne brini se.
Riječi djeda Mihajla izgovorene tog dana u potkrovlju, baš na ovom mjestu, su mu odzvanjale kroz glavu, dok je gledao svoju, sad već djevojku, a nekad prijateljicu, dok se meškoljila i prevrtala u krevetu. Istina, djed je umro, ali, mogao se okladiti u bilo šta da ga je iz oblaka osmatrao i sretno se kezio, likujući zbog uspjeha svoga unuka. Izgleda da je djed, još jednom, bio u pravu.
Prebacivanje roditelja sinu, što samo pije, a ništa ne kreše već duže vrijeme!
- Stari, daj mi mi cvanciku pa da palim u čaršiju!
- Kakvu cvanciku, majka mu stara, pa juče sam ti dao jednu?!
- Ma idemo na cugu, ekipica se skupila nakon dva mjeseca...
- 'oće biti kakvih cura?
- Teško... kad pijemo, nema prilaska onima koji ne mogu pratiti tempo...
- Onda ne može, samo ločete, a treba nigdje... pa ja sam više pičke jeb'o, nego što si ti dodirn'o u tim godinama...
- Svaka tebi čast!
Kada neko nesvjestan svoje nesvjesti valja gluposti a da pri tome ne primjecuje da ostale odavno gnjavi i smara...
-''...a i tako,imam ritual, prije svake utakmice serem, jedem meko kuvano jaje, i obuvam vlazne carape...''
-''Brate, hvala ti sto si to podijelio sa nama!''
Jedan od načina koji rokeri, metalci i njima srodni teraju, da bi nabijali komplekse dečurliji (ali i vršnjacima), koja je tek zagazila u ove vode. Kim Tejil je, inače, neki metal-gitarista, koji možda ne zaslužuje epitet "levi", ali 100. mesto na listi magazina "Rolling Stone" ne govori u prilog tome da pripada samoj eliti. No, kako je neko ipak čuo za njega, red je da onim drugima nabije na nos što su svoju rok edukaciju otpočeli od "Bitlsa", "Pink Flojda", ili "Gans end Rouzisa", a ne od Kima jebenog Tejila, koji je po njima doktor za gitaru, zajedno sa još desetak sličnih, koje će naravno momentalno nabrojati, a potom uživati dok se klinci lome misleći da ne znaju ništa.
Neki kafić, dečko od 15ak godina okida nešto na gitari, prilazi mu "stari as".
A: Je li mali, šta to pokušavaš da sviraš?
B: "Stariways to heaven"
A: To je pesmičica za malu decu...
B: Pa šta da radim?
A: Probaj obavezno štivo za sve početnike... (uzima gitaru i počinje da "praši")
B: Aha... A šta je to?
A: Ne znaš šta je to? Nisi čuo za Kima Tejila i Saundgarden? Još ćeš mi reći da nisi čuo za Lija Stivensa, Grega Gina i Roberta Rendolfa? Pa gde si ti odrastao dečko, u Avganistanu?
Obavezno pitanje koje starije osobe, iz ruralnih delova naše zemlje, postavljaju maloj deci, nebi li sa njima započeli konverzaciju.
Baba: Je li mali, čiji si ti, mamin il' tatin?
Klinac: Ma daj mi baba bre loptu, pa da idem da pikam fucu sa društvom!
Nemoj da si bez samopouzdanja kao da te je odbila najružnija riba iz komšiluka koja se na skali od 0 do 10 kotira u minus dve beskonačnosti.
Nemoj da si bez sigurnosti u svoje postupke kao dečko koji treba da se nađe sa ribom koju je upoznao preko interneta. Pa se usereš od straha i završiš u kladionici umesto sa njom. Jer nije riba Vest Bromič Albion pa da ti možda "ugura" koju kintu u džep.
Nemoj da si bez volje za životno opredeljenje kao Marko Šćepović, lik koji najveću pažnju u javnosti dobija tako što je "silovan" po posterima na Vukajliji.
Nemoj da se uplašiš pobede poput studenta koji očisti završnu godinu u junu a ne stigne da uradi diplomski do oktobra.
-Brate, merka me ona riba na devet sati.
-Pa šta čekaš? Poziv za vojsku?
-Ali ne znam kako da joj priđem, šta da kažem, kako da je pogledam?
-Ma, bre, nemoj da si Ana Ivanović! Gde ti je samopouzdanje? Spremaš se k'o da ćeš da tražiš naftu, jeb'o ga ti!
..........................
-Kolega, izvucite pitanje i pročitajte ga.
-Hmmm. Ajde ovo. Koliko je vati ekvivalentno jednom luksu i jednom metru kvadratnom površine poda prilikom sijaličnog osvetljenja?
-Dakle?
-Hmmmm, jedan?
-Pitate me ili dajete odgovor.
-Dajem odgovor?
-Koji je...?
-Hmmmm, dva?
-Bre, kolega, al' ste k'o Ana Ivanović. Morate biti sigurni u to što pričate a ne da se pogađate kao babe na pijaci.
Najslađa kazna. San svakog od nas. Situacija koja od stipse izvuče i cenera za kafu šalteruši kad joj bude plaćao kaznu.
Facu drota koji ti napiše potvrdu da si imao pablik pamtiš čitav svoj život. Ne zbog para, ponavljam, nego zbog toga što je to možda i prva osoba koja te vidi kako jebeš, još te uz to nagrađuje. Car si pube, svaka ti čast. Nakon toga ti dani bivaju popunjeni sa jedno desetak ''Jebote, koliko sam ja moćan!'' momenata.
Ćale je prvi put sretan što ti daje veću svotu novca. Opsuje mamu drotovsku par puta, ali iz (vidljivo niskog) poštovanja prema tom ološu i iz navike, ništa strašno.
U očima svoje ekipe si veći nego u svojim u trenutku primanja kazne. Telefon ti neprestano zvoni, piješ više kafa nego u završnici ispitnog roka.
-Mogao si ga bar izvaditi dok nam je pisao kaznu.
-Nisam, jer mi nikad u životu veći nije bio.
Uslovni refleks ispunjavanja kulturnih normi u trenutku razgovora sa drugom osobom.
Otrcana floskula koja se postavlja sagovorniku samo radi podmirivanja savesti da nisi čovečija gnjidica i da ne zoveš samo zato što ti je dupe u krizi za praškom za pecivo, beleškama iz sociologije ili nekim simboličnim zajmom. Ne, ti ga zoveš jer si neprikosnoveni altruista željan da na svoju grbaču primiš psihički teret i budeš verni šerpas u zajedničkom prebrodjavanju planine zvane melanholija.
(neko zove na telefon)
- E, zdravo Pero. Kako si?
- E Džone ti si... Evo brate ništa me ne pitaj, do guše sam u problemima. Pre neki dan udjem u kuću kad žena me vara sa rođenim bratom, a onda ni toj farsi nije kraj. Sin staje pred mene i kaže da je nakon svih ovih godina skupio snage da mi kaže da je pederčina i da je sasvim normalno i prihvaćeno da muškarac tura drugom muškarcu u guzicu. Ne znam da l da ih ubijem ili da plačem kad uto ulazi ćerka sva uplakana, joj Bože pomozi, neko joj na silu oduzeo čednost i sad ne zna kako treće dete da izdržava. A komšija me voza, još uvek nije popravio one cevi pa sad mi se ljušti plafon samo ga čekam da mi se sruči nebo na glavu.
- Aa, pa fino. Nego, da neaš ćuskiju, već tri dana me nervira neki zardjali ekser, oće deca da se poseku...
Ne bre koj ti je. Ajde nemoj više to da me pitaš, retardirano je. Ja samo tebe volim znaš to. Pa ležimo li u ovom krevetu samo ti i ja ili je još tipa sa nama Lusi Vajld? Nemoj majke ti više o tome, ubija me.
E sad ovako, da rezimiramo. Zamišljaš. Dok ulaziš u ljubav svog ćivota tebi razne grozote padaju na pamet. Tipa kako ga ulivaš u gorepomenutu umetnicu iz branše filmova za odrasle. Ili ne daj Bože kako pretačeš u njenu mamu! Inače milf i po. Pa sram te bilo svinjo muška !!
Ali treba razumeti i nas maljavce nevaljalce. Malo omanemo u razmišljanjima ali smo u principu budale. Jebu one nas, ne mi njih!
E SAD, kao što je dobro poznato u svakom pitanju stoji pola odgovora. Riba te je pitala zamišljaš li. Rekao si naravno i odlučno NE. Ali nisi porazmislio šta je konkretno značilo to njeno dobronamerno pitanje. Da li je nešto otkrila o sebi? O tebi? Jeste. Ali ŠTA ?! TEBRA, ONA ZAMIŠLJA KAKO JE DRUGI JEBE ! Kurva kurvinja. Pitanje u originalu bi glasilo: "Da li ti misliš o nekoj drugoj devojci dok se karamo, kao što ja mislim o Vladi Vuksanoviću?". I majka joj je kurva. Ništa nije slučajno. Alarmantna situacija! Po tebe, normalno...
Ima li leka ovome? Pa u principu i ima i nema. Morao bi da poradiš na svojoj fizičkoj spremi. Morao bi nekako da joj izbiješ iz glave druge momke. Da ti kurac bude veći. Da joj zabraniš pornhub, judžiz i ostale grozne stvari. Da izbaciš televizor izkuće. Da ukineš manekene, bildere, pozere. Da uvedeš medijiski mrak u Srbiju. Ovo mi je nešto poznato.. cenzura, mediji, picousti.. al to je već druga tema.
Elem, nema leka. Najbolja stvar je da iz ovako naizgled bezazlenog i dobronamernog ženskog pitanja, na koje si provalio odgovor, nastaviš da je jebeš. Hladnokrvo i bez griže savesti! Bez emocija! Daj joj da ti liže tarzančiće. Izgasiraj se. Onako za sebe. Jer iza tog nevinog ženskog, dobroćudnog lica stoji šejtan spreman na sve!
To ima sasvim suprotno značenje.
Sarkastično poručivanje da te osobe apsolutno nije briga za tebe i to što si ti "uradio" za njih im je nebitno, ili je bitno ali ne žele da imaju nikakvog drugog posla sa tobom.
U 95% slučajeva ova rečenica samo služi da te se lakše otarase, a u ostalih 5% to vam govori neka bakica što si joj kupio hljeb ili lijekove, i samo tad ima pravo značenje.
- Evo uradio sam ti domaći, Milice. Mislio sam da te pitam, jesi li večeras slobodn...
- E, baš si zlatan Mirko... Izvini, moram da idem sad. Pozz.
---
- E, pile bakino... Baš si zlatan.
- Nemoj mi baba govoriti ništa, ajde ti donesi onih kolača i pivo...
Najgore pitanje za otpočinjanje konverzacije.
Da bi ti neko postavio ovo pitanje moraš da zadovoljiš određeni uslove: da ne praviš lom, ne galamiš, ne zezezaš nikog, ne udaraš... odnosno budeš barem na dva minuta normalno ljudsko mladunče. Drugo maldunče, koje uglavnom ne zadovoljava nijedan od pomenutih kriterijuma, detektuje tvoju privremenu neaktivnost i juri da sazna zašto ništa ne radiš postavljajući ti ovo pitanje.
Tada u tvojoj glavi nastaje kuršlus. Kako god da si se pre osećao sada si smoren, ili ćeš se smoriti pokušavajući toj osobi da dokažeš suprotno.
Razmišljaš
* ...ako kupim 2 kifle ostaće mi 50 din za tiket,a u horoskopu piše 'dobici u igrama na sreću', valja to iskoristiti...eno je Jelena, baš je super, imam sreće što sam sa njom, možda je jednog dana oženim, rodi mi dete, živimo srećno zajedno do kraja života, eh... bla bla...život je lep, sunce sija, potok žubori. Um, šta hoće ova? *
-Ćao! Što si smoren?
*KVRC, BUM, BUM, ŠŠŠššš ....(praznina)...*
Retoričko pitanje koje, uglavnom smoreni ili besni, postavite osobi koja vam se na vrh glave popela sa ubeđivanjem da je nešto poslušate, a što vam ni na kraj pameti nije bilo, nego ćete isto da uraditi samo iz razloga da prestane da vam skače po živcima.
-Ajd' napiši mi sastav.
-Neću, mani me!
-Aaaajde, mooolim te!
-Ama neću, nemoj si dosadan! Ja sam svoju školu završila!
-Ali, maaammaaaa, napiši mi, napiši mi, napiši mi, mooooliiim teeee...
...posle sat vremena...
-Evo ti sastav, smlatino mala! Je l' ti sad srce na mestu?! Beži mi s očiju! Crta!
Koristi se da dočara nečiju nemuzikalnost.
Batice, pevaš k'o da ti je slon duvao u uvo kad' si bio mali!
Uzvik upozorenja s ciljem odvraćanja pripadnika starije populacije od činjenja ishitrenih, nepromišljenih i njihovim godinama, neprimjerenih poteza. Kada čovjek mladost provede u grču egzistencijalne borbe, što one fizičke koja uključuje nemaštinu, što one duhovne koja uključuje promišljanje, starost dočeka neispunjen i neiživljen. Kockice prirode se, kod iole zdravorazumskog bića koje strijemi napretku, uglavnom poslože tako da u poznijim godinama raspolaže sa više resursa nego što je to bio slučaj u mladosti, a sa obezbjeđenom egzistencijom u fizičkom smislu, kroz maglu se vraćaju i ona egzistencijalna promišljanja duhovnog aspekta, u svojoj neproživljenoj divljoj formi.
No ironija života sa posebnim guštom miješa karte običnom čovjeku, stvarajući rascjep između onoga šta je mogao biti i šta jeste. Jer kao što je čovjek najpotentniji u kasnom pubertetu, tada ima najmanje znanja i umijeća da se ogrebe o vulvu, a kasnije, kada ima znanja i resurse, potrebna mu je Viagra da bi digao vršnjaka, ili antidepresivi da bi uopšte bio voljan da to čini.
Tako je i sa kosom koja, kada jednom posjedi, daje znak da je vrijeme da se prestane sa zajebancijama poput ekstremnih sportova, posjetama javnim kućama i kupovini motocikala od 1000 kubika. Kada snijeg padne na glavu, znači da su proljeće i ljeto prošli, a da je zima sa sobom donijela odgovornost kako da se preživi hladnoća i na put iznjedri nova generacija, koja će, uz malo nade, bolje proći u mašini života. Pozne godine su vrijeme da se prežali period kada je život prolazio pored nas dok smo ga nijemo posmatrali, usredotočeni na trenutne probleme, nesvjesni prolaznosti i nemogućnosti otkupljivanja vremena. Bijele dlake iz nekad crnomanjaste grive signal su da se prihvati odgovornost i ostatak života proživi u miru, povučeno i staloženo. Jer neke želje su s razlogom zapisane da ostanu neispunjene.
- Mali, de mi reci, kakav si ti ono motocikl gledao na Kupindu?
- Što, deda?
- Ma imam neke ušteđevine od penzije, pa bi ti deda malo dodao da kupiš, ako mi daš da se malo provozam.
- Deda, nemoj se ljutiti, ali snijeg ti je na glavu pao. Baba kaže da te artritis dobro drma. Nemoj da bude da sam te ja nagovorio da sjedneš na motor, pa da me ćale presauga ko onomad kad sam komšijinog ovna pustio na put za vrijeme moto trke.
Vrlo zajebana psovka koja se upucuje nekome ko te je toliko iznervirao i uvek se izgovara direktno u lice sagovorniku,posle cega ,obicno, zapocinje tuca.Koristi se najcesce onda kada dodje do cukanja dva automobila u periodu dok ne dodje milicija...
Ovako zivopisne psovke imamo samo mi Srbi i stranci cesto nisu u stanju da ih razumeju i zato je besmisleno truditi se da im prevodis.
Ova kombinacija psovki cesto se koristi i u buducem proslom vremenu i onda glasi ovako:
"Jebo ti mater i oca , familiju i prvi red na sahrani"!
Od ove psovke je jedino gore kada u ovu konstrukciju ubacis slavu,svece i kompletan crkveni kalendar.
"Jebem ti mater i oca , familiju i prvi red na sahrani....ma jebem ti i ceo crkveni kalendar sa svim svecima u njemu"
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.