Uslovni refleks ispunjavanja kulturnih normi u trenutku razgovora sa drugom osobom.
Otrcana floskula koja se postavlja sagovorniku samo radi podmirivanja savesti da nisi čovečija gnjidica i da ne zoveš samo zato što ti je dupe u krizi za praškom za pecivo, beleškama iz sociologije ili nekim simboličnim zajmom. Ne, ti ga zoveš jer si neprikosnoveni altruista željan da na svoju grbaču primiš psihički teret i budeš verni šerpas u zajedničkom prebrodjavanju planine zvane melanholija.
(neko zove na telefon)
- E, zdravo Pero. Kako si?
- E Džone ti si... Evo brate ništa me ne pitaj, do guše sam u problemima. Pre neki dan udjem u kuću kad žena me vara sa rođenim bratom, a onda ni toj farsi nije kraj. Sin staje pred mene i kaže da je nakon svih ovih godina skupio snage da mi kaže da je pederčina i da je sasvim normalno i prihvaćeno da muškarac tura drugom muškarcu u guzicu. Ne znam da l da ih ubijem ili da plačem kad uto ulazi ćerka sva uplakana, joj Bože pomozi, neko joj na silu oduzeo čednost i sad ne zna kako treće dete da izdržava. A komšija me voza, još uvek nije popravio one cevi pa sad mi se ljušti plafon samo ga čekam da mi se sruči nebo na glavu.
- Aa, pa fino. Nego, da neaš ćuskiju, već tri dana me nervira neki zardjali ekser, oće deca da se poseku...
mnogo dobro telo defke. baš si ga onako lingvistički izmozgao, neće ovo spontano da izleti tek tako.
Kako saosećajan lik, evo suze mi idu...
+++