
Jutarnja izmaglica svesti, san još ne bi da ti napusti oči, a piša ti se nenormalno. Sav onaj sinoćnji alkohol, posledična noćna posuda u vidu flaše MG Mivele (slabogazirane, da ne cepaš grlo) i pritisak na kitu te dižu iz kreveta, a tebe mrzi. Len si brate, užasno.
A onda spasonosno rešenje - kreneš sa laganim maženjem vršnjaka do neke poluerekcije. Taman dovoljno da blokiraš mokraćne kanale, a nedovoljno da te spreči u šoranju kad se konačno odlučiš da ga obaviš.
Em korisno, em prijatno.
- Šta radiš to?
- Zornjak, mogla bi malo da mi pomogneš...
- Može, idi samo prvo pišaj.
- Ja da sam hteo da ustanem na pišanje ne bi ga drvio!
ekipa poznata po kruženju gradom, glasnoj muzici iz auta koje ima više godina nego pređenih kilometara. Dakle, otvoreni prozori, Šaban Šaulic roka,lagana vožnja... i da, obavezno 10 litara goriva,pošto u gradskoj , ipak, troši više.. još kad se pravi ruta od 20ak kilometara, riječi su suvišne. Sve u svemu, provod zagarantovan!
- Jel ba,koji im je ovo krug?
- Ma ne znam ni ja. Poslje 17og sam prestao brojati.
- Znači,to su lešinari?
- Da,brate,to su lešinari. Kruže gradom kao oko neke žrtve.
Zapravo čim se rodite život vam proleti pred vašim očima.
Cijeli eoni su proživljeni u tih prvih nekoliko mjeseci kada se osjećate neodvojini od samog svijeta, s tim što ne radite apsolutno ništa, nego samo gledate kako vrijeme prolazi.
U početku, vrijeme osjećamo posredno, kao nešto što se događa s drugim ljudima. Naviknuti smo na život u trenutku, jer ne postoji nigdje drugo gdje možemo otići. Ali ubrzo, život se počinje kretati, i vi se naučite kretati s njim. Nesvjesno uzimamo zdravo za gotovo to što smo drugačija osoba svake godine, Unaprijeđena s nekim drugačijim tijelom ... drugačijom budućnosti. Tričimo uokolo tako brzo, tako da svijet oko nas izgleda kao da stoji mirno. Toliko da ljetnji raspust može se protegne u vječnost.
Onda odjednom počnemo da osjećamo da se vrijeme kreće prema naprijed, učeći svoj ritam, a tu i tamo preskači svoj ritam, čineći kao da je tvoj rođendan stiže dan ranije svake godine.
Trebamo razmotriti ideju da mladost zapravo nije protraćena na mlade. Da njihove drame nisu veće nego što bi trebale biti. Svatiš da njihovi osjećaji imaju savršen smisao, nakon što se prilagodiš toj "inflaciji". Tako da za nekoga ko prolazi kroz mladost, život izgleda epski i tragično samo zato jer jeste. Svaka obična dnevna prepreka lako može iskriviti luk "tvoje priče". Jer svaka buduća godina vrijedi malko manje nego prošla. I sa svakim rođendanom samo kružimo natrag i prođemo istu tačku oko Sunca, želeći jedni drugima puno "sretnih povrataka".
No, ubrzo osjećate da se krug počinje stezati, i shvatite da taj krug je ustvari spirala, a vi ste već na pola puta. Kao da vam se sve više dani ponavljaju, polako počinjete odbacivati terete, i počinjete osjećati čvrsto privlačenje ka centru vaše gravitacije, balast uspomena za koji se držite, dok sve ne počnete da se krećete nekom svojom vlastitom inercijom. Dakle, čak i kada sjedite mirno, osjećate se kao da trčite ka nečemu. A čak i ako sutra će te "trčati" malko brže, i protegnuti svoje ruke malo dalje, i dalje ćete osjećati sekunde kako lagano izmiču dok plutate po putanji.
Život je kratak. A i život je dug. Ali ne baš tim redoslijedom.
To je onaj lik,(obično glavni glumac nekog filma) koji umoran od noći i slomljen od života odluči sam da svrati u neki random bar. Uzima piće seda za šank, cirka ga polako okreće u krug i kulira dok planira bližu budućnost. U takvoj situaciji po nekom nepisanom pravilu, pojavljuje se ekstra pička, (naravno u bar ulazi sama), svima su razjapljena usta dok ona vrckajućim hodom prolazi , i čudnog li čuda, pravo kod našeg desperada dolazi. Gleda ga pohotljivo, gricka donju usnu, upada sa žvakom "Hoćeš li da me, častiš pićem?", on to naravno i čini. Dijalog se nastavlja, on reč ona reč, dok u nekom trenutku, ne naiđe neki isfrustrirani baja, koji se tu zadesio igrajući bilijar, da našeg junaka pozove na megdan....ovaj naravno to u početku kulira, a onda isplapuca i njega i njegove pajtaše. Oni odlaze iz bara, putem najbližeg motela, ne bi li mali divljački seks. I sutra dan oni se odvoze u nepoznatom pravcu, u njegovom kabrioletu.
Kada u drugom razredu na dodatnoj nastavi iz matematike zatražiš učiteljici da ti iznese zbirku zadataka za peti.
Vrza je nepriznati sin Adama i Eve. Od svojih roditelja je nasledio želju za komplikovanjem koju je tokom svog života tako usavršio da je ostao zapamćen od tih davnih vremena pa sve do sad.
Vrza je izrodio sa svojom ženom mnogo sinova i kćeri koji su se raširili svuda po svetu.
Jedini spas i lek protiv Vrzinih potomaka leži u iskrenosti i nesebičnoj ljubavi.
Njegovi naslednici su u amanet dobili očevo naređenje da svaku, pa i najjednostavniju stvar zakomplikuju iako je sasvim očigledno da je i tako jednostavna savršena.
Na primer, ljubav.
Muškarac voli ženu i žena voli muškarca. Žele iste stvari, sanjaju iste snove i sve je idilično dok se ne pojavi neki Vrzin potomak i unese pometnju u harmonične odnose supružnika. Dovoljno je da se u njihov život unese samo jedna malena trunčica sumnje pa da počne međusobno dokazivanje ispravnosti svog stava. Kada dođe do toga zatvara se krug i počinje igranka bez prestanka u narodu poznatija kao Vrzino kolo.
Nedoumice koje se javljaju u glavi našeg čovjeka, prilikom savladavanja raskrsnice regulisane kružnim tokom.
- Ko bre ima prednost! Odakle njemu pravo? Gas jebote. Sasijeci ga! Jebemti, iz koje trake da se isključim sad? Još jedan krug da uhvatim? Će mi se smije žena. Sad! Vruuuuuuuuuuuuuuum!
Bogotac. Džomba nad džombama. Iskusniji od Hipokrata po pitanju medicine, a proživeo više i od rok zvezde. Doktor za paprikaš, poker, pičku....sve.
- Đuro, ajde voziš za Beograd, hitan slučaj!
- Šta je bre bilo?
- Kost u grlu.
- Sine, ključevi su ti na stolu. Ajde, provozaj tog dileju jedan krug po starom putu i gađaj svaku rupu. I nemoj više da me budiš. Hrrrk.
Nova narodna muzika.
Kafici su poceli da se dele na one koji pustaju house i narodnjake i na one koji pustaju ex-jebeni-yu rock.
Ispred svakog primera dodati prefiks jebeni, jebeno ili jebena:
Neko te ima nocas
Kad sam bio mlad
Daire
Krug
Dva dinara druze
Digni ruku
Ti i ja
...
Moze ako vec nije repertoar brojnim sada vec narodnjackim bendovima!
Zvati u kafani pola kruga jer je pola društva junački već pokleklo.
- Konobar, daj nam 'vamo još jedan krug!
- Neee, samo tri, mojne šest!
- Što to?
- Mare je otrčao na ispiranje u hitnu, Andreja grli wc šolju ima već pola sata, a Đape otiš'o da se baci u Dunav.
- E jebi ga sad, ajd dobro, konobar- jedno polukružno onda!
Tipičan primer kako ljudima nista ne odgovara.
E i ova vrućina i Boga je smorila, kako bi bilo lepo da padne kiša.
Pada kiša već tri dana, a ljudi se pitaju Bože kakvo je ovo leto pa daj nam malo sunca. I tako u krug.
Zamišljena kao biblija seksualnog obrazovanja, a ustvari je priručnik za osvajače zlatnih medalja u gimnastičkim takmičenjima na Olimpijskim igrama. Osim 7,8 poza koje obični ljudi koriste, i još 10 koje su "isto to, samo malo drugačije", ostatak je pusti sanak za svakog čoveka i ženu normalne rastegljivosti.
-Aj sad, levu nogu oko mog struka...tako...a desnu iza mog vrata...
-Ajde sad ti, desna ruka ispod mojih leđa, ali pazi da nogama ne dodiruješ krevet...tako...e jebiga, šta sad???
------------------------
-Brate, jeste li isprobali neke poze iz Kamasutre?
-Jesmo, baš sinoć smo probali neku zajebanu 69-ku, baš je dobra. Ona stoji na malom prstu leve noge, a desnu obuhvati rukom pod 180 stepeni. Ja pravim stoj na jednoj ruci i nogama joj obuhvatam vrat. Sve vreme se vrtimo u krug i pevamo hitove Dejana Cukića. Izdržali smo čak 0,57 sekundi, a posle je ona završila na ortopediji, a mene su pustili na kućno lečenje.
Kreativni igrač sredine terena. Serem igrač - igračina! Uglavnom omaleni, sporać, krhke građe koji je gotovo neupotrebljiv u defanzivnim zadatcima, čak mu i ofanziva ne ide preterano od ruke, ali je ipak neprocenljiv dragulj svake ekipe zbog svoje jedne jednine vrline - milimetarski tačnog pasa. To su one lopte sa očima, to su ona spajanja sa golom, to je ono... eh! Bilo pa prošlo.
Naziv je nastao zbog radijusa kretanja ovih bogova, koji su svojom maršrutom iscrtavali predivnu kružnicu - srce terena.
Legenda govori da je bog prve šestare spustio na zemlju u cilju dodatnog opemenjavanja plementite igre i da je u tim momentima igra bila na svom vrhuncu.Ali ne lezi vraže. Ubrzo su se pojavili raznorazni pali anđeli koji su proizveli svakojake Gatuze, Bartone i sličnu im bagru. Lepota je mrtva živeo moderan fudbal! Ipak famozni krug je ostao na sredini igrališta kao svojevrstan svetionik koji je tu da nas potseti da nije uvek sve bilo tako crno(belo).
Izraz koji se uglavnom može čuti u grupnim aktivnostima. Osobi kojoj je izraz upućen se ukazuje na to da će biti preskočena, ili ostavljena za rezervu. Najčešće je u upotrebi u uličnom sportu, ali ima širok opseg primene.
- Evo me, stig'o sam na fudbalicu! Aj me ubacite u ekipu, samo se presvučem.
- Ne može brate, raspodelili smo se već. Ladiš ovu partiju, možda sledeću.
---------------------------------------------------------------------------------------------
- :Vuče k'o blesav:
- Ajde konjino, šta si navro na taj džoint! Sledeći krug ladiš.
Proizvodi od kojih sumnjivije poreklo imaju jedino kineske konzerve ribe i plastične Pokemon igračke. Prave se od kakaa koji švercer Muhammad Kemal Atatürk nabavlja "ispod ruke" od pobunjenika iz Nigerije, prenoseći u karavanu na kamilama preko planinskih venaca Güney Doğu-a, u tovarima zajedno sa kožama uginulih tigrova i egzotičnim reptilima. Jedan od bitnih procesa u manufakturi gore pomenutih čokolada je presovanje, za šta je angažovano 40 visprenih, brkatih, bosih baba koje svojim stopalima daju prepoznatljivi oblik ovome anadolskom specijalitetu, kao i svojevrstan šmek. Finalni deo pakovanja se sastoji od umotavanja tri čokolade u foliju, postavljanju pod pazuh-presu do pasa golog, oznojenog Kurda, koji hitrim stiskom ruke ka trupu objedinjava taj magični krug stvaranja ukusnog delikatesa, omogućavajući početak lanca distribucije ka srpskom tržištu.
Na našem tržištu, bez obzira na kurs dinara, pakovanje od tri turske čokolade drži stabilnu cenu od 100 dinara, čineći ih odličnim slavskim poklonom za decu dalje familije, a i jedinstvenim proizvodom na globalnom ekonomskom tržištu koji uz švajcarski franak pokazuje najveću ekonomsku stabilnost...
Opet sam od tetke Milke dobio onaj turski šit, ću da joj pljunem zelembaća u kafu čim ode u klozet...
Vrlo česta rečenica koju izgovaraju profesori srednjih škola (najčešće gimnazija) pri nasumičnom propitivanju učenika.
Izveo profesor mate mog ortaka na tablu: Stefane, ajde kad već ne znaš da uradiš zadatak, nadji mi sinus na trigonometrijskoj kružnici!? On jadan nema pojma, nacrta neki krug i kockice, skoro ko čiča gliša... Profesor na to: Dete, ja ovo za 30 godina predavanja nisam video!!!
Стати иза својих тврдњи уз приложених сто евра.
- Професоре, гарантујем да мој мали зна за двојку.
- Нисам баш сигуран у то.
- Ма дајем главу!
- Дај две, па да се изљубимо!
Naneti štetu i to ozbiljnu. Fizički preurediti osobu ili predmet. Finansijski ostaviti posledice k'o Jezda i Dafina. Emotivno upropastiti nekoga do te mere, da bi mu i Limeni pozavideo na 'ladnoći. Ono što Majka Priroda uradi mnogim ljudima.
-Krmača mala, ja je odveo u Mali Princ, ona pojela deset kolača... osakatila me, nemam za doručak do naredne plate! Umislila da sam ja sultan od Bruneja il' šta ja znam!
-Samo da mi dođe iz škole, magarac mali, zažaliće dan kad se rodio, ima da ga osakatim! A ti tu nemoj da mi cmizdriš, tobom ću posle da se pozabavim što si ga takvog rodila, jajnike ćeš u sisama da tražiš, ako me razumeš...
-Dramatično me je napustila posle najlepša dva dana u mom životu, tako nam je dobro krenulo, ja sam već isplanirao celu budućnost za nas! Ostala je samo prazna ljuštura posle nje...duša mi je osakaćena!
-Ja vam se unapred izvinjavam ako Ranko bude bacao svoje sline u rusku salatu, on je dobro dete, ali ga je priroda malo osakatila...takoreći, gura kocku u krug.
Каже се за призор пред којим логика пакује кофере и одлази на одмор, а естетика повраћа од муке.
- Шта ради онај змај у дворишту прекопута?
- Демонстрира гастарбајтерски идиотизам мог комшије. Неки стављају лабудове и лавове, а он је ставио јебеног змаја. Још сутра да мачка Тошу накачи на поводац и прошета га по крају и обрнуо је круг.
Javna tajna. Urbana legenda i mit, poput onog kad ideš ulicom i nađeš 500 eura, ali pak potražiš vlasnika i vratiš mu, ili usled odrastanja u patrijarhalnoj porodici, pa po naučenom, daš ih tati da održava porodicu.
Anatomija primamljivih laži. Uvod u ”zanimljivu” priču prosečnog srpskog društva. Iako iskreno ne znam šta je toliko zabavni i ispunjavajuće u oralnom samozadovoljavanju, ali predstavlja nekakav fenomen i definitivno i izaziva čuđenje kod slušaoca, kako velikom penisu tako i savitljivosti izvođača. A svako zna barem jednog, bilo iz nečije priče ili ličnog svedočenja i svako je pokušao, ako ne u svojoj privatnosti, onda na času fizičkog vaspitanja nakon što je završio ”sveću” a pritom mu se digao gledajući Jelenu u helenkama.
Često rad nepoželjnog, dosadnog i socijalno odbačenog/neprijvatljivog lika da okupi društvo u mali krug oko sebe i time privuče pažnju. Način da pridobije publiku i u tom trenutku pažljive slušaoce zainteresuje svojom pričom i pušenju samom sebi stavljanjem sebe u treće lice. Ali! Što bi taj narator bio socijalno odbačen — upravo zbog toga što recimo, ubije u pojam sve prisutne svojom lošom oktavom pričanja!
Znam draga, i ja bih mi rado popušio. Jebena rebra! Moraću da ih se rešim.
Šta si ti radio u tom trenutku sa njim? AWKWARD!
Stvarno si to uradio? Kakvo je?
To Milane gimnastičaru! Kačimo snimak na redtub!
Hajde sad ti malo, zameni me, dobiću žvale! ...Šta, šta će ti kondom? Hajdeee, 2 minuta?
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.