
Svakog dana pričaju o neverovatnim izlascima do lokalne Belle i Akta. Jebiga, mali grad, ne može baš da se bira između klubova.
I tako jednog dana odlučim da zajebem PES i Medieval Total War i izađem negde, kolko da ne ispadne da sam asocialan i blago retardiran. Dam kevi da igra Zumu i zaputim se negde gde dugo nisam bio. Recimo - klub. U klubove nisam odlazio još od 7. razreda, a kolko se sećam, puni su bučne muzike, gužve i pedofila. Jednom je ispalo da je pedofil istovremeno bio ili ćorav, ili peder, ali o tome ne volem da pričam.
Bez obzira na razliku od 4 godine, ponovo mi se nije dopalo. Bem li ga, jednostavno ne mogu da se pravim da su "Gangnam stajl" i "Čke beogradske" još uvek kul. Ne volem nešto mnogo ni narodnjake, ali je nesreća što ženke koje su istovremeno i lepe i imaju nizak nivo samopoštovanja slušaju baš njih. Ima, naravno, narodnjaka koje cenim, npr neke Severinine pesme i spotove.
Ostavih druga i drugaricu da pijuckaju, veoma sumnjiv, alkohol i krenuh da vidim šta klub ima da ponudi. Okej, gomila devojaka u haljinama koje, da su kraće(haljine, ne devojke), zvale bi se kaiš, ali, osim toga, nisam impresioniran. I opet pedofili, naravno.
No, nazad na pjane ribe. Sve one pričaju kako bi htele romansu, da ih neko voli zbog onoga što jesu, da ih razume, šapće na uvo i drži za ruku.
"Hm, možda to dobijemo tako što ćemo se obući kao dame iz Amsterdama i čekati da nas neki fini dečko pita da izađemo sa njime da gledamo mesec. A onda kad neki fini dečko dođe, napomenućemo da nema pločice i oterati ga u Honduras."
Ispostavilo se na fore koje u osnovi imaju "idem u gimnaziju, čitam i pišem na Vuki" ne pale baš na ovakvim mestima, pa smo napustili prostoriju.
Savetovali su me: "Ubaci romantiku, bičiz vole romantiku", pa i smislih nešto. Ispričao sam to neimenovanim drugu i drugarici. Išlo je otpirilike ovako: "Ime te neke stoji umesto onog N na kompasu i, kada je nađeš, znaš da nikad više nećeš morati da gledaš u zvezde. Jer je tvoja Zvezda odmah tu, ispred tebe". On je prošaputao: "Gei". To je uvek bilo tako, kad god kažem ili citiram nešto barem malo uzvišeno. No, drugarica je posle toga išla mnogo više uz mene nego uz njega, pa računam da je to win. Bilo je hladno i mračno, pa smo tražili neku banderu da bi smo videli da li nam je sve tu, pa da možemo da krenemo kući. Jedna bandera bez sijalice je, sto rece Objasnjivač, prva našla mene, pa je moj nos imao bliski susret sa njom. Dovukoh se kući, legoh da spavam, i odlučih da sledeći put odem u klub onda kada Ivan Ivanović prestane da bude hronično dosadan.
Velika istina koja će te pre ili kasnije udariti u glavu. U šetnji, u kasnoj večeri posle izlaska, u krevetu dok gledaš jutarnji program sa Boškom Jakovljevićem u razdrljenom roze džemperu, na letovanju, na venčanju, ispod kurve u motelu sa noćenjem i doručkom nadomak Guče, udariće te.
Društva u kojima nikad nisi bio prihvaćen, poslovi koje nikad nisi mogao da dobiješ, babe koje u prevozu pilje u tebe da ti izazovu grižu savesti, one sitne finese kojima su te mučile devojke koje nikad nisi mogao da imaš, pare koje si pucao i pucaš na duvan, alkohol i opijate, propaganda koja ti govori da čekaš sutra, jer sutra dolazi puno prilika samo za tebe, ali dana ti ponestaje, a cela zemlja pulsira pod pritiskom kao prepuna čekaonica, dok se, s druge strane šaka ljudi otima za vlast nad stokom kao pijačar za dobar komad mesa, a ti sanjaš činovnički san uljuljkan u kolevku demokratije i slušaš kako govore da je dobro ako ne bude gore i počinješ tako da misliš i shvataš šta se dešava i to ti se ne dopada i onda guraš i zapinješ i znojiš se i stenjući, bez spavanja, stegnutih zuba sasipaš sve samo u korak, pa još jedan korak i napinješ se još jednom, ubeđen da te taj izvlači na površinu, da te oslobađa mehanizma, povlačiš!
I, na kraju, na izmaku snage, a pred sam kraj tvog dana, iscrpljen, izmoren, izlomljen, dok polusvesno teturaš napred, jasno kao svetlo, napokon ugledavaš širu sliku i shvataš.
Igra je nameštena.
I sve vreme si bio zupčanik.
Najcesce izgovorena recenica kada te roditelj cije je dete upisalo za bravara upita sta si upisao(pod uslovom da si upisao gimnaziju),to je kompleks koji izrazavaju oni koji su upisali,zavrsavaju i koji su zavrsili srednje strucne skole.
Lik1:Sta si upisao?
Lik2:Tehnicku skolu,smer METALOGLODAC.Ti?
Lik1:Gimnaziju,drusteveno-jezicki smer.
Lik:Ko te to prevario,pa sa tom skolom si niko i nista.
Pitanje koje muškarac postavlja ženi, ne zato što ga to stvarno zanima, već da dobije isto povratno pitanje. Jer nam je u krvi da se hvalimo!
- Sa koliko njih si spavala?
- Pa.. brat bratu, oko 15... a ti?
- Uuu.. kurvo! Pa i ja tako nešto, možda 20...
- Uuuu ratniče!
Prototip muškarca koji će se maziti posle seksa sa draganom (ne Mirković). Kastriran unapred, već kupio povodac za maltezera, đavoli ga šetali.
Đedo mu pepelom spirao Austrijsku krv sa uniforme, a on zna da li je bolja lavanda ili miris proleća, jeb'o ga ćaćin ćaća.
-Bože moj... kume, pa da li si ti normalan? Spalićeš to... daj to meni... jaoooj, svašta! Pamuk pere na devedeset stepeni? Ccc...
-Šta's to rek'o?!
-Pa, ne pere se pamuk na devedeset... a i taj omekšivač je namenjen za pranje u hladnoj vodi. Za toplu stavljaš ovaj sa mirisom Dinarskih ribizli...
-Jaoooj, nanu li ti jebem... a kad si trebao da mi uključiš aparat za varenje nisi znao? ...ćuška...
Tvorci ove izjave nisu, naravno, imali na umu duhovnost, već ono, da je svaka vlast od Boga, pa što si bliži nekome od ljudi koji se malo više pitaju, to ti je život lakši.
- Direktor zabranio pušenje a tebe baš briga?...
- Jbg, mi smo zemljaci... pa neće valjda na meni da primenjuje pravilnik!?
- Tja, ne kaže se bez razloga, ''što si bliže bogu, sve ti je bolje''...
Kažeš za holivudskog glumca preterano opuštenog držanja, koji u svakom sekundu svoje aktivnosti intenzivno glumi opuštenost & frajerštinu, iako je na prvi pogled sisa od čoveka.
Svaka sličnost sa Predsednikom Srbije je slučajna.
Moto kladioničara koji je odigrao keca na tim koji je već ispao iz daljeg takmičenja.
Nemate zašto da se sekirate. Ima ko je zadužen za to. Da, ja, a ko bi drugi? Aj'te, molim vas, pa nemojte da se vređamo. Naravno da umem, pa valjda me poznajete. Kad sam ja nešto zajeb'o, nikad. Uostalom, zar ne vidite koliko odišem samopouzdanjem? To znači da znam.
- Gosn premijeru, preti li zemlji opasnost od ove nove ekonomske krize?
- Opasnost? Zemlja? Kriza? Premijer? Ma kakvi, ostatak sveta je u krizi zato što oni nemaju pojma. Mi ne samo da nećemo imati krizu, već ima i da napredujemo, postaćemo lider u regionu, da se tako duhovito izrazim. Evo, ide Mrka, sad će on da vam objasni šta sve ima da izgradimo.
---------------------------------------------------------------------------------------
- Mijate, a da ipak ja izvedem ovaj penal? Znaš, kapiten sam i sve to, a i ako promašim ljudi će lakše to zaboraviti jer nemam potpuno nerealnu frizuru koja im se nepovratno urezala u svest.
- Samo se ti Piksi opušti. Viđu ga ovaj Vandersar kakav je, ka' čačkalica, ima da ga unijesem u gol zajedno sa loptom. Pazi sad...
--------------------------------------------------------------------------------------
- Vadi ga bre!
- Ne brini, puška je zakočena.
Kad komsiji od koga krades internet psujes mater sto je ukljucio torent.
Narodna mudrost kao dokaz da nepotizam uspeva i na najvećim visinama.
- Gospodine sudija, na kraju svega samo želim da kažem kako bi bila ogromna nepravda da se ovaj fini, pristojni i nadasve bogobojažljivi mladić uputi na robiju
išta dužu od tri meseca pod narukvicom. Jer on je ovde žrtva, žrtva velikih htenja i visokih standarda, on nije bio pijan gospodine sudija već opijen mladošću koja goni na nepromišljene postupke što svi koji smo nekad bili mladi i previše dobro znamo! A, na kraju krajeva, šta ja to pričam o ikakvoj krivici, kad je po rečima očevidaca devojka sama skočila na haubu u punoj brzini kada je videla tako moćnu mašinu i tako lepog mladića pritom uzvikujući, citiram, "Jebi me".
- Tako je! Ja vido! Šokirao sam se kao otoič u studiju na prizor Bore Drljače u betmenovom kostimu!
- Baš tako je bilo, i to na crveno! Kuda ide ova mladež recite vi meni, kuda idu ljuudi kaoo jaa!
- Jeste, bilo je crveno kao fenjeri u Amsterdamu gospon sudija, svih mi zvezda Granda i sedam kursadžija!
Изговор за одлагање учења вече пред испит за ујутру да би се на крају свело на припремање пушкица у последњи час.
Budiš se neispavan, mamuran, u ustima osećaj k'o govna da si jeo. Odteturaš se do vecea, baciš peglu iz nekoliko pokušaja uz obavezne molitve "Bože uzmi me i skrati mi muke".
U sobi smrdi kao na deponiji. Pepeljara puna istrošenih kondoma i usmrdelih pikavaca. U vazduhu se oseća ustajali miris jebačine.
Na podu razbacane gaće, prazna flaša od kisele vode i jeftinog vina, omoti od kurtona, pepeo i poneki odbegli pikavac. Posteljina zgužvana kao da su se po njoj valjale sestre iz "Varljivog leta '68-me".
Još jedan pokušaj povraćanja gde najzad izbacuješ iz sebe zelenog ljigavca. Bacaš pogled na policu sa knjigama, gde te posmatra ON sa korica "Bludnog sina", nasmešiš se i pomisliš "O, čoveče, da nisam slučajno tvoj potomak?"
Ako ih kupuje već pet godina, sjajno je vrijeme da se provjeri da li mama laže.
Dečko koji je više od običnog Šmekera.
On iz kuće nikad ne izlazi ako na se na njegovoj glavi ne nalazi bar pola tube gela za kosu. Njegova frizura je uvek sveže podšišana, i njegovi zulufi uvek idu na špic. On redovono ide na depilaciju, ili koristi Vit kremu, "da ga ne bi cupali kostobrani ili maseri". Obično ne izlazi ( iz kuće, naravno) ako nije obučen u Nike ili Sweet Years garderobu, ili ako nema dobre Paciotti, Gucci ili Lacoste patikice ( Nike Air Max je nosio pre godinu dana, sad je odrastao). Uvek nosi torbicu preko jednog ramena ili torbicu za kopačke preko celih leđa (po mogućstvu od Mercurial kopački). Na Facebook kači samo najnoviju house muziku, da njegovih 1540 prijatelja (obično plavuša, a devojčica) ne bi pomislili da je on seljak. Na plaži nikad ne skida ćore, pa čak ni ako je u vodi. Obično je stalni član kladionica, a sve češće i kazina. Tetovira se svuda gde može da se vidi, i tetovira sve za šta moze da kaže da je u vezi sa njegovom rodbinom. Njegov idol je Cristiano Ronaldo, možda i po igri, al obično po izgledu i po količini devojaka kojima kreće Suza niz butinu kad ga vide na TV-u.
Na fudbalerčića se lepe samo devojčice do 18 godina koje su obično ofarbane, u šorcevima koji jedva prekrivaju pozadinu i koje žele da budu u njegovom društvu, jer on je fudbalerčić. On ne juri devojke za vezu. On devojke juri samo za jednu stvar, jer njemu veza ne treba, jer je još mlad. Ako se nekad kojim slučajem zaljubi, to nikad ne priznaje, jer on je fudbalerčić.
On obično školu završava vanredno ili nikako, jer njega škola ne zanima. On je pametan i bez toga.
Bitno se razlikuje od fudbalera!!!
Ono što će građanima poručiti političari za Novu Godinu..
Mantra majstora kada žele da dodatno naplate svoj posao nakon što iskusnim okom spaze da je pokvareni predmet već ranije opravljan, ističući kako je prethodni kolega apsolutna neznalica.
Sličnom filozofijom, a usled neobične pojave da u sve većoj meri zanatlije uplovljavaju u političke vode, rukovode se i domaći političari, s tim da je upakuju u znatno određeniji oblik koji počinje sa "ovi pre nas".
- Eto, namešteno. Pre nego što mi izneseš još jedno pivo, samo da ti pokažem kako sad radi. Vidiš, ovde provučeš konac kroz iglu, zategneš tkaninu na ovu stranu i najpre nežno nagaziš papučicu, da krene, pa tek onda do kraja. Evo baš ovak... Jebemu, puče igla! Ah, pa da, strašno! Ovaj držač ovde ti je krivo namešten, sada moramo sve da menjamo, a to em će da potraje, em nije manje od dodatnih dvadeset evra. Ko ti je bre pre mene ovo radio?!? Nije nikako dobro urađeno, a osećam i da te je odrao.
- Ouvaj... pa vi ste to radili, majstore. I uredno naplatili trideset evra.
Svaki autobus u kojem je kontrola
(na stanici ulazi kontrola)
Ja: "Zar ovaj ne ide za Ušće? Ništa, silazim."
Superiorni argument u raspravi dva mlada pripadnika Al Kaide, kad čitaju crnu hroniku dok bleje u Čistilištu, ili već kakvom svom "životu posle smrti" i raspravljaju o tome čija je teroristička zaostavština nakon počinjenog masakra bolje medijski propraćena.
- Oh, Ahmede, i ti si ovde?
- Odvalio sam, brate moj! Efektno sam odradio posao.
- Je l'? Pa šta uradi?
- Pa evo, vidi u dnevnoj štampi… „bombaš samoubica eksplodirao na trgu“.
- I šta još?
- Piše da ima troje mrtvih i petnaest povređenih. Rusvaj, jebote!
- Ma nemaš ti pojma, uopšte nisi atraktivan. Samo dva reda u dnu strane.
- A ti si kao bolji?
- Aha, vid' sad ovo... (okreće sledeću stranu)
- Op, pa to je preko cele strane, Salime?
- Da, brate moj, ja kad eksplodiram to pršti. Pola hotela u Parizu sam razneo!
- Pa šta su još pisali?
- Ima moj psihološki profil, biografija, sve! Novinar je jasno ceo slučaj opisiv'o!
- Priznajem, pobediJo si.
- Ma otrsio sam! Kad mogu opet?
PR marketing traktorskih otkupljivača metala
Ekvivalent pijačnom "Još malo pa nestalo".
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.