
Način da se glava usijana neiskustvom, dosadom, alkoholom ili nečim četvrtim odgovori od nauma koji može da proizvede posledice koje kasnije mogu da prave problem, ili okrenu život za 180 stepeni.
- Ajde da pišamo po policijskoj stanici!
- Koji će ti to kurac u životu?
- Pa ono, iz zajebancije, dosadno, a pijan sam!
- I deca se prave iz zajebancije, batali, dok nisi osetio pendrek na bubrezima...
Особа која има микроскопско мали степен толеранције на алкохол.
Izgovor da se ponašaš kao potpuna budala u Srbiji.
A: Brate, moraš li da bacaš djubre na ulici?
B: Da živim u normalnoj zemlji, pa da ne bacam.
A: Dečko, što ne ustaneš gospodji sa bebom?
B: Da živimo u normalnoj zemlji, pa da ustanem. Ovako me zabole tukson.
A: Gospodine, ako nastavite da perete kitu u fontani, moraćemo da vas uhapsimo.
B: Prao bih ja kitu kod kuće da živimo u normalnoj zemlji! Ovako...Hapsite, pičke pandurske!
Česta pojava kod muških jedinki gde se svakog jutra pitate da li se ispišati k'o čovek, ili ga izdrkati k'o majmun.
Često mi se desi da se probudim sa kamenom erekcijom. Možda je to zbog snova, možda zbog manjka seksa, možda zbog moje ultrapotentnosti ili možda samo zbog toga što mi se dig'o.
Keva me još od malih nogu učila da tempiram kada ću ići wc, tj. da naviknem organizam da idem da kenjam i šoram ujutru, u to doba pred školu, tako da me ne hvata "frkica" na času. Ja evo, već treću deceniju svog života kenjam čim se probudim, osim ako ne zaboravim, a volim da šoram i kenjam u isto vreme, ništa slađe.
Problem često nastaje kada se probudim sa jebenom bejzbolkom u gaćama. (onom šuntavom, što se prodaje po ekskurzijama na Kopaoniku i Zlatiboru, ima ispisano jebeno ime mesta, tipa čajetina, i predstavlja svojevrstan suvenir, pravi komad drveta koji je simbol čitave kulture toga mesta, jebena bejzbolka)
Ustanem sedem na šolju, čekam da se iskenjam dok ne znam šta da radim spreda. Dal' da piškim ili da se igram. Najčešće bih ga tako slatko izdrkao, jer je jebeno tvrd stamen i u najboljem izdanju, ali mi se u isto vreme i mnogo piški.
Onda probam da zavučem u šolju, ali teško ide (tu ide tehnika dijagonalnog šoranja u sam vrh šolje, ima negde neka definicija o tome), onda ga izvadim pa krenem da drkam, ali jebeno mi se pripiša.
Tu nastaje najgora dilema koja me skoro svakog jutra muči. Ako se ispišam, drkanje posle toga mi neće biti toliko zabavno, a i odužiće se, a ako ga izdrkam (ako uspem, a da urin pod pritiskom ne pređe u kontraofanzivu), neću moći da se ispišam odmah posle toga, zbog nesavršenosti muškarca kao jedinke. A mnogo volim da se ispišam ujutru, onako, junački.
Sve bi to možda bilo mnogo lakše da nemam tu naviku da se iskenjam svakog jutra, a pošto sam brzi kenjač onda sam već do sada obavio taj posao, ako ne ceo, a onda barem do pola, a guza musava.
Najčešće se ispišam, pošto ipak više volim da se olakšam, a onda ako imam vremena i ne moram nigde da idem, vratim se posle 10-15 min pa odradim i to drugo.
Ne znam za vas, ali ja tako.
Sve u svemu, žene su blažene, one nikada nisu u dilemi.
Izraz koji se koristi za devojku koja je bila loša riba u osnovnoj i niko nije hteo ni da je pogleda a desetak godina kasnije izgleda kao avion, baš kao što se ružna gusenica, pretvori u prelepog leptira.
Tog momenta ti bude baš žao što si bio loš prema njoj i kada bi se vreme vratilo u nazad bio bi najbolji na svetu.
- Ajoj vidi Maju kako je dobra riba. Ne mogu da verujem. Bila je krš u osnovnoj a vidi je sad. Puca.
- E brate, gusenica se pretvorila u leptira. Dešava se to.
- Idem da popričam sa njom odmah. Za stara dobra vremena.
- Jesi lud brate, pa nemaš ti tu šanse. Kakva stara dobra vremena. Misliš da je zaboravila kako si je cimao u osnovnoj i dao joj nadimak Maja Akrep.
- Ma sa' ću da je obrlatim. Eeej ćao Majo. Nisam te video sto godina. Jao kako lepo izgledaš. Kao foto model.
-Zdravo Darko. Ja i jesam foto model, a ti nećeš jebati. Ćao.
Negativna kritika na račun loše odigrane predstave. Istom se aludira na kratki, ali ubitačni boravak bivšeg američkog predsednika Abrahama Linkolna u toj građevini sa najcenjenijim daskama sveta, gde je istom prilikom smrtno ranjen.
- Brate, bio sam u pozorištu pre neki dan...
- Hahahaha, aj ne seri. TI si bio u pozorištu? Vidim ja ubi kiša.
- Ćuti, Marina me naterala, smorio sam se neviđeno. Bio neki komad, svi nešto plaču, dernjaju se, plaču i deru se, ko da gledam sapunicu uživo jebote. Malo, malo pa bacim oko na balkon, hoće li napokon neko pripucati na mene, a onda me ova trgne iz sna i ispička.
Koka-kola, Marlboro, Suzuki. Mesto na koje izlaze mladi i mlade. Zbog ovih drugih nataloži se tu i štogod matorih. Kič i šundčina-tako kažu. Sad, pošto sam poslednji put izašao u lokal koji nema karirane stoljnjake na stolovima i ima pisoar, kad je Mijatović pogodio prečku. Reko' sebi, izadji-šta te košta. To da itekako košta sam kasnije shvatio.
Ulazimo, pretresli nas. Dobro, to je lepo. Sigurnost je važna. Skoro gole žene igraju na šanku, to im je pos'o. Ove kojima to nije posao su samo za nijansu manje gole i ne igraju na šanku. I to je lepo-šta fali golim ženama? Uštekasmo nekako mesto za šankom. Gužva-puca! Gledam cene, skupo-ali ko ga jebe. Nismo ni mi golje. Samo prošle nedelje sam lično izvršio utovar-istovar preko dve tone cevi i rebrastih radijatora. Ima se.
Muziku znam, šuče svaki dan iz radija u kamionu, majstor voli kad zavija. Ovde peva neka Selma, dobra jebemlije. Utom, puče flaša-puče pička-stade Selma. Tuča. Dođoše oni što su nas pretresali i izbaciše ih sve đumle napolje. Nastavi Selma. To je isto lepo. Marva je napolju. Uguraše nam se neke klinke u punkt, nema veze, klinke su-ne smetaju.
-Ćao, ja sam Anđehlija.
-Pa gde si Anđehlija, oči mamine. Ja sam Frenki, celivam te.
-Znam, tvoj ćele mi predaje engleski.
-Blago ćaletu! Nego, ti često izlaziš ovde?
-Ma jok, ovo je tarzanija klub, a to je tako...
-Aha...pase, kapiram. Nego, hoćeš da popijemo nešto?
-Može. Ja ću moja-pička-dosta-košta koktel i Bejlis.
-Hoćeš i pojesti nešto?
-Molim?!
-Ništa, ništa. Evo stiže.
Deset minuta uboge priče i pokušavanja ostvarenja kontakta između palamara i guzice.
-Što ti je drug tako tih? Upoznaj nas.
-Zove se Zapata, ali ima ženu. Kaže "nije kurcu verovati".
-Aha..
-Slušaj Anđehlija, hoćeš da odemo posle kod mene?
-Joj, pa što?
-Pa da pravimo šnenokle i 'ranimo ribice. Ne! Nego da te, da se tako vulgarno izrazim, spavam u dupe odozgore.
-Joj, pa ne znam bili tela.
-Nemoj tu da mi se snebivaš k'o Azijatkinja, nego kaži.
-Pa videću...
-Dobro, vidi-pa mi javi...
-Šta dahćeš u njih? To su no-no igračice! :čuka Zapatu po glavi:
-Znam. Nego, pokid'o bi ih k'o Pahomije osmogodišnjaka. Šta kaže mala, 'oće biti jebačine?
-Kaže, biće. Dobro de to, nego da te pitam. Kako ti se sviđa Tarzanija klub?
-Brate Frenki, slušaj ovako!
Pojesti, obući, povaliti.
Po mišljenju ljudi koje ne cenim, a kojima zavidim, osnova života muškarca.
Pojedi, osladi se, obraduj nepca. Ispuni se toplinom, debelim slojem zadovoljstva. Pospeši rakijom, zalij vinom...
Obuci se, izgledaj! Šešir i košulja, sat i pantalone. Cipele i kaput. Najveći deo tuđeg mišljenja, svešće se na prvi utisak. Pokrij neminovne nedostatke skladom tela i tkanine, osmehom, držanjem i stavom. I to je sve.
Povali. Položi pod sebe ženu. Žene. Što više njih. Što više puta. Biti sve samo jednoj ženi, muškarcu je malo. Ne biraj previše, ne odbijaj ništa. Da, toliko lasno.
Daleko je stanje stvari od tog. Nije život 'u se, na se i poda se'. Previše zamenice 'se', ne samo za moj ukus.
Hedonizam je do jaja, ali neko mora da plati. Sreća nije sreća na uštrb svojih. A taj ko nema nikog svog, i taj kome su svi drugi svoji, neće biti srećan.
Nisi potpun dok ne pripadneš nekome.
Najgori stadijum dosade - znaš da si koristan, svi se grebu o tebe kad prigusti, al' te inače ne jebu pet posto.
- 'Oćemo l' kući? Smorio sam se k'o rezervni točak... Nije ovo društvo za mene.
Stojiš pod tušem, rukama naslonjen na zid, pognute glave, zatvorenih očiju. Ti se ne pereš i ne trljaš, ti se jednostavno zajebano tuširaš. Mlazovi vode ne skidaju štroku i znoj nego u kanalizaciju odnose tvoje teške misli i probleme. S vremena na vreme uzdahneš. Zamišljaš da si u reklami za Najk i da u pozadini neki zajebani glas kaže neku zajebanu rečenicu: "Život je borba" ili nešto slične debilnosti. Sam si sebi prekul.
Najzajebanije se tuširaju pozeri po teretanama kada imaju publiku.
Fraza koju baba upotrebi nakon što je najmladjeg člana familije poslala u radnju po hleb a ovaj se vrati 5 sati kasnije posle partije fudbala sa litrom mleka.
-Joj, nesrećo sta si mi to doneo, pa pre serije sam te još poslala! Po smrt čovek da te pošalje pa da se naživi!
Neke žene steknu to besplatno u pubertetu, a neke za to moraju kasnije da doplaćuju.
Produžetak već postojeće “mantre“ ima se može se. U širokoj upotrebi je kod tzv. batica.
Životinja od koje se dobija mleko, meso, vuna i glas na izborima.
Upotrebljava se za:
Nije mi poznato, pojma nemam, nisam upućen u to, ne znam šta da Vam odgovorim...sve to u jednom.
Pitanje: Koje su ovo životinje na slici?
..............................................................
Vidite, upravo ste upotrebili "Jebem li ga..." na pravom mestu!
Osećaj kad se pipneš za džep i shvatiš da ti nema novčanika.
Lik koji na bazenu, dok svi ortaci normalno snimaju ribe, komentariše muškarce i uporno tvrdi da nije gej.
Lik 1 - Vidi ovu u crnom kupaćem, znaš ko je kara?
Lik 2 - Ma pazi Maju Pamelu... kolka sisaaa...
Bilede(r) - Vidi malog Stevu što se stego... al uradio ruku majke mu ga... pije nešto sto posto...
Lik 1 - Jebo te Steva...
Predlog koji se čuje s vremena na vreme kad društvo primeti dežurnog smarača kako im se približava.
Retko se praktikuje doduše, najčešće ljudi stvarno i odu kući.
- Jao, eno ga pijani Mića, sad će da dođe ovamo da nas davi, aj se pravimo da idemo kući pa se vratimo kad ode?
Obeležen si za vijek i vjekova. Zalepljena ti je etiketa na sred čela po kojoj će te ljudi prepoznavati širom sveta. Čak i kad ne budeš kriv, prst optužbe će biti uperen ka tebi kao glavnom i odgovornom za sve nedaće i neprilike, jer je narodu željan pravde i pronalaženja nekoga za okriviti, ali narod nema vremena da traži novog krivca, pa će se okrenuti starom. A to si, pogađaš, ti.
I ma koliko se trudio da se pokažeš u novom ruhu, negativna aura koju si ranije stekao će ti konstantno visiti nad glavom, ne dozvoljavajući ti da se oslobodiš dosadnih duhova prošlosti.
Saša Popović: Lukas, daj malo kokaina, da se smirim pred emisiju.
Coa Lukas: Jedi govna Sale, znaš da sam prestao odavno sa tim sranjima.
Džej: Ne seri tebra, ciba nam loma lobe da podmažemo otvore.
Lukas: Kažem vam, prestao sam da se radim tim sranjem.
Nada Topčagić: Aha, imaš nešto jače? Može, uz vinjau će odlično da ide.
Lukas: KOJI VAM JE KURAC, JEBENO NEMAM JEBENI KOKAIN!
Lepa Brena: Kakva je ovo galama?
Saša: Šmrkas ostao bez zaliha, krizira.
Džej: Ma kurac ostao bez zaliha, nego čuva sve za sebe, štekara.
Lukas: E, naduvate mi se kare svi. Jeste, ne dam, hoću sve sam da pošmrčem, nikome ne dam ništa! Ništa! Crknite strejteri!
....
Kurir: Drogirani Lukas poručio kolegama da crknu!
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.