
Autorefleksivno pitanje kada nagazite govno (govno u smislu izmeta, ne kao karakterna osobina).
Ako je smeđe - dobro je. Znači da je pravo, jebiga, takav je život.
Ako je drugojačijih boja nego smeđeg - dobro je. Znači da ste otkrili novu vrstu.
Onda odete do obližnje trave i trljate tabane dok ne skinete gore navedeno.
Podela tekstova Marine Tucaković. Naime dok većini estrade potura i dobro naplaćuje šund stvari koje su na nivou dementnog petogodišnjaka, za Džeja se uvek odvoji neki valjan stih. I mada nije nužno da slušamo tu vrstu muzike, ipak se može desiti da se utopimo u nekoj čaši, dok nam gore pomenuti gospodin dušu uzima sada već svojim hrapavim i peskovitim glasom.
Bradonju u godinama je već uveliko progutala zelena vijetnamka, od koje je jedino on načetiji. Lagano ubija svoj vinjak i mota poslednje liske duvana. Povremeno se nasmeši, dopusti da oteče koja kap iz jezera što su mu se u očima udomila, a onda, mirno kao i do tada nastavlja svoj život ostrva. Na mahove se priseća da sutradan treba dati godišnjicu prevremeno upokojenom sinu, skupiti novac za kiriju i račune, povratiti založenu burmu pokojne žene. Negde u kutku mozga mu leži nadanje:"Ovakva se beda ne deli u duplikatu." Sa radija, koji je viljuškom ranjen i koji mu je jedini verni saborac, lagano kreće Vetrovi me lome, ja teram po svome...
(...)
znaci interpunkcije. prilikom chatovanja, dopisivanja i sl, simbolizuju onu neugodnu tisinu koja obicno postoji izmedju osoba koje se ne poznaju dovoljno pa samim tim i nemaju o cemu da pricaju. to je jedno. drugo, moze oznacavati kraj necije sesije u chatu, tj sagovorniku se daje do znanja da moze izneti svoje misljenje ili stav o temi...
ja '...' koristim kao neku vrstu uzrecice...vidite... :-)
Dno dna. Enormni neuspeh, propraćen istom dozom gluposti. Jebao si mu kevu. Ekvivalent fejlu.
Ne postoji adekvatno poređenje na ovu vrstu idiotizma, jer su padovi diferencijalni kod svake osobe.
Ultimativna bruka. Nakon toga ti preostaje samo da se odseliš na pusto ostrvo i živiš sa majmunima, jer ipak, potrebna ti je određena doza više inteligencije u ostatku života.
- Da li si ti svesna koliko je sposobnosti i talenta postrebno da bi se spotakla na ravnoj površini? Ovo je bio takav pad.
___
- Jesi video Sanju skoro?
- Jesam. Iskvarcala se kao kvočka pred klanje, natrapala dve kile šminke na sebe, Somalijski crnci je gledaju u fazonu: "Koja je ovo čamuga?". Još je i počela da se sponzoriše kod onog Gimlija što šiba jareta gradom po ceo dan.
- Ne mogu da verujem da je mogla da padne na toliko nivoa.
___
- Ša' ti men', ja ne znam da pišem, idi uči se školi stoko neobrezana!
- Sine, ovo je toliki pad, da ti ni trostruko obnavljanje edukacionog sistema ne može pomoći
Maloletnice, godišta '92,'93, '94, u najfatalnijim godinama po mušku vrstu. Potrebna je trodupla doza samokontrole i opreza u prisustvu (češće delovanju) neke od njuh, jer te fetiš prema policajkama, vatrogasicama i doktorkama, odnosno medicinskim sestrama može koštati redom, a zavisno od njenog 'zanimanja'- robije, gorenja u čežnji i napaljenosti, visokog krvnog pritiska, pa čak i završavanja u bolnici, ako naletite na njenog ćaleta, bivšeg poksera.
Razaznaju se dve vrste mirisa. Prvi je onaj ogavni i smrdljivi, od njega beže vešto i razumljivo. Drugu vrstu mirisa osete budući pušači uglavnom; u momentima kad neko pored njih zapali i oni osete neki čudan i primamljiv miris i dobiju želju za pušenjem. Zanimljivo je da kada pređu u pušačke vode više nikad ne osete miris koji ih je privlačio.
Ljudi koji se ne libe da upotrebom kažiprsta ostvare prisan kontakt sa ekranom.
Smatra se da su evoluirali u zasebnu vrstu Pipača odvajanjem od danas gotovo izumrlih Pipača fotografija u ranim počecima doba Kompjuterskih tehnologija.
Žive u senci bliskih im rođaka Pipača hleba, od kojih su filogenetski mlađi, ali to ne ometa ukrštanja, što daje sve zajebanije i zajebanije jedinke...
Situacija:
Neiskusna komšinica došla da joj prebacim fotke na fejsbuk.
Otvorim ACDSee, uključim thumbnails pregled fajlova.
Ja: Koje da ti prebacim?
Ona: Tu, ovu, tu, tu, spusti niže, tu, tu, ovu, tu i tu.
Najčešće opisuje ljude koji uzimaju tuđe, veoma dragocene, cigarete. To su često osobe koje nikada nisu kupili sebi paklu cigara i poriču da puše. U većini slučajeva, posle dugog staža grebanja, te persone propuše. Na početku ne biraju toliko vrstu cigareta već prate princip - daj šta daš. Da bi se, naravno, kasnije držali određenih pušača odnoso određenih cigareta.
Muškarci: - E brate, jel imaš pljugu?
Žene: - E, jel imaš pljugu?
Alternativni, narodni naziv za taster 'kvadrat' koji se nalazi u donjem desnom uglu tastature telefona.
Dve vertikalne crte zakucane i pričvršćene na dve horizontalne crte, iz nekog razloga asociraju na istoimenu vrstu ograde.
Pitanje je na šta bi taj simbol asocirao da je prvi put nastao u ovom, XXI, veku i kako bi ga nazivali da su mu 'nadimak' lepile ove današnje generacije.
"Unesite svoju lozinku, i pritisnite taster kvadrat... Nemate poruka u vašoj govornoj pošti. Za izmene pritisnite taster..."
-Kako bese ide noćna?
-Kucas zvezda jedan jedan jedan taraba.
-A da... taraba, ja kucao zvezdu na kraju.
-Jebemti, treba mi serijski, 'oću hakujem fon... onaj mi reče da vidim na kutiji, odakle mi kutija!
-probaj zvezda taraba nulašes' taraba.
Srpski eufemizam za nikad, ili, bar, za skoro nikad. Koristi se kada nas neko pita radimo li nešto što bismo kao bajagi trebali da radimo, na primer, idemo li u pozorište, slušamo li određenu vrstu muzike i tome slično, a mi ne želimo da odgovorimo sa ne da ne bismo ispali džiberi.
-Jel slušaš Mocarta?
-Kad god imam priliku.
-Kako to misliš? Pa samo uđeš na Jutjub i eto ti ga.
-Eeeeeeeeeeeeee, bajo moj, nema se vremena, radim ja, nemam ti ja vremena da visim na Jućubu.
Imaginarna sorta muzike u srba.Nešto što nit smrdi nit miriše.
Čest odgovor ljudi koji u želji da ne razočaraju sagovornika ostavljaju neku vrstu "status quo-a" a zatim kreću u napad istim pitanjem (sve u cilju prikupljanja što više informacija da bi eventualno u bliskoj budućnosti ispali face).....Nakon toga sledi offline,opširno kopanje po wikipedii&jutjubu da bi u sledećem dijalogu sa ekranom usledilo "Evo ništa slušam South of heaven,kuliram.ti?"
Može se slobodno reći serija koja je obeležila mračne devedesete. Sastavljena od vrhunske glumačke ekipa uz konstantnu dozu čistog humora bez vulgarnosti i nasilnog humora koji tera na smeh. Jedna vrsta konstruktivne anarhije koja se kezi čitavom društvu u lice i iznosi na videlo dana sve greške i kič tih godina.
Kroz Otvorena vrata svi prolaze i na taj način prikazuju jednu vrstu moralne distorzije.
Kroz ogleadlo glavnih likova...
-Cakana, neshvaćena umetnica koja pati od nedostatka podrške. Svoj umetnički egoizma pokušava da sačuva na svaki mogući načina,ali ne uspeva i pada pod uticaj okoline koja je neprekidno izjeda. Javljaju se učestali napadi ludila od lažnog morala, a neki i od Dragoslava.
-Dragoslav, moralni patuljak i ljudska karikatura po rečima Cakane je jedan običan biznismen koji misli da ima dobre kvalitete, iako je mediokritet. U duši strogog prevaranta i lažova, on na sve načine pokušava da se pomiri sa Cakanom.
-Milica, osoba koja je postala preteča moderne omladine koja sve više muti svoje prste kroz politiku. Veoma pametna i obrazovana on još u dvanaest godina pokušava da promeni naš politički sistem. Ona je klasičan primer osobe kojih u današnjici ima sve više.
-Vojkan, hipohondar, pati od svake vrste psihičke i fizičke bolesti koje su produkt straha i neznanja. Vojkan je jedan od pionira tog dela društva koji iz ličnih strahova sebi pravi sveobuhvatni stres na margini društva. Teško opstaje u društvu i nema prijatelja,kao ni ostali članovi porodice.
-Bata, glava kuće, najidelniji profil čoveka iz devedesetih. Sa malo mozga može se osmisliti neki biznis koji će rušiti sve ostale i tako doći do brze i lake zarade. U jednom trenutku on postaje vidovnjak što pokazuje dolazak velikog talasa malograđana koji veruju u horoskop i slične neistine. Njegov ponos je Vojkan koji je glup koliko i on, stalno ga navodi kao svog naslednika u velikim poslovima.
Ma šou,treba pogledati!
Devojka koja je preko noci postala hit. Fenserice je uglavnom slusaju jer je popularna, a oni koji cene vrstu muziku koju je nanovo plasirala ne smeju da kazu da je slusaju, da ne ispadne da su "go with the flow". Na momente se cini kao da je zacrtala da umre mlada - pa to ti je. U ponekoj pesmi me podseca na Ninu Simone, iako je Nina nedostizna...
Posebna vrsta kafica. Ovaj kafic malo uredjeniji od ostalih, zvucnici su malo bolji i to je to. Stvarno razlika izmedju kafic ordinaris i Skupog Kafica je upravo u ceni pica. Posebna poslastica u Skupom Kaficu je koktel koji kosta nenormalno puno a u sebi sadrzi pivo, pljucu kelnera i malo boje. U ovu vrstu kafica se izlazi kako bi se pokazalo dobro stojece materijalno stanje.
U ordinaris-u je Jelen izmedju 100 i 150 din. U Skupom Kaficu je (ako imaju domaca)izmedju 300 i 500. U ordinaris-u je rum od 100 do 130. U Skupom je od 400 pa nadalje.
Naziv za čeljade koje živi na selu u kojem kad vide auto donose vode da ga napoje, a kada je najveći baja u selu, inače švercer, kupio prvi crno-bijeli TV, za njih je to bilo čudo neviđeno, pa ga nisu znali ugasiti, nego pokrivali ćebetom.
A ona, jedra, mlada, u dojkama ima kubikaže k'o u posavskih seljaka silaže za bikove. U školi uvijek sjedi u zadnjim redovima. Kada progovori, ispušta neartikulisane zvukove tako da zvuči k'o freza kad joj se da gasa uz omanje brdo.
Prava fergusonka.
Prsti su joj smeđe boje, jerbo je skoro brala orahe, a pete ispucale k'o norveški fjordovi. No, unatoč svemu tome, ona je i dalje porno ikona za mlađane seljake koji, dok okopaju k'ompir, zaostaju u retku i nadviruju joj se u guščurdu. Svojim jedrim guzovima, otvrdlim od sjedenja na sadilici za duvan i razvijenim bedrima od nošenja vode uz brdo, polupa bledunjave gradske momke olako k'o traktor Džon Dir kad u trećoj brzohodnoj uleti u mlad kukuruščić...
Izlazi u diskoteke u kojima momci nose crne Dolce & Bregana majice sa zmajem na leđima. Obično se udaje veoma rano, oko svoje 17-18. godine, jerbo kod njih postoji mit da ih kasnije neće niko ženiti.
Za gradske momke, brđanka predstavlja metu koju mogu osvojiti sa napucanom Džetom dvojkom u kojoj odzvanja Rade Lacković, ali takođe se i zgražavaju na pomisao da je žene. Jok, samo taslačenje, tarabljenje, jebačina.
Uz to, nikada ne izlaze sa ovakvim čeljadetom na otmjena mjesta zbog mogućnosti susretanja sa ortacima koji bi odmah primijetili roktanje kada se ona nasmije.
Za seljake pak, ona je neko s kim se može normalno popričati, fino izgleda, zna razvit' pitu i potrijebit' po kući. Kod nje prolazi džiberski ulazak, tipa: "Đes' maco, ko te prati kući?", dok u ustima miješaš čačkalicu i drpaš se u predjelu međunožja.
Njen repertoar riječi nije kurtoazan niti obogaćen šljaštećim dijapazonom anglosaksonso-romanskih izraza, ali kada nešto kaže, pogađa pravo u centar, direktno... Zato se gradski momci boje, a gradske djevojke joj zavide na jedrini dojke i rumenim obrazima, dok će prave preldžije i bećari, lole sa seoske pilane, znati cijeniti ovu amazonku, vrstu žene i seksualne boginje koja nažalost zamire pod naletom kletog hipsterluka i modnih trendova, skrojenih od žabarskih gejeva koji favorizuju izgled anoreksičnog dječaka, a ne jedre, zdrave i stabilne žene.
Love Hunters je novosadski hard rok bend koji je, nazalost, danas potpuno zaboravljen od strane onih koji slusaju ovu vrstu muzike. Njihove pesme poput Love is hell, Kim, Living for the others, Oh revolution i druge, ostavile su neizbrisiv trag na generacije koje su imale priliku da uzivaju u njihovim svirkama. Mladjim generacijama ostaje samo da zale sto se nisu rodili malo ranije...
We got the song of love,
we just want to push you down,
many other bands
couldn't touch you at all!
Izraz koji možete čuti od starijih persona i kada se upotrebi označava neku vrstu potvrde ili predaje. Trst je grad u Italiji koji je važio za glavni centar kupoprodaje svih Jugoslovena. Kada se izgovara ima sarkastičan ton, i to uglavnom kada neko nekom drži čas lepog ponašanja. Ima to nepisano pravilo da se izgovara dvaput za redom.
- Nemoj sad da te opaučim, pa da vičeš "Trst je naš, Trst je naš."
Kao što samo ime kaže, to je čovek sa velikom odlučnošću, nesebičnošću i pre svega spreman da prihvati rizik i veliku žrtvu.
Simbol je najviše odanosti prijatelju i spreman je i sposoban da zabavlja ružnu drugaricu devojke koja se sviđa njegovom ortaku neko vreme, tek toliko da ovaj može da formira neku vrstu povezanosti i utiska na devojku bez da bude brutalno onemogućen i prekinut u uzaludnom pokušaju
Neretko devojke ne idu u velikim grupama već u parovima. Prirodno je da jedna od njih izgleda malo bolje od druge. Međutim, ponekad ova razlika ide dotle da biste jednoj dali da vam pincetom čupa dlaku po dlaku sa mošnica, a druga bi vam i u paklu poružnila krajolik.
Ukoliko sami pokušate da priđete lepšoj, u ogromnoj većini slučajeva ćete ostati nedorečeni jer će vas ova druga na neki način sputati zato što je zavidna ili se jednostavno dosađuje. Pošto su same u kafani, klubu, kafiću ili gde god već šansa da će se u jednom trenutku odvojiti na više od pet minuta je nepostojeća, i blago frustrirajući razvoj događaja može sprečiti jedino verni prijatelj, krotitelj zmajeva.
Posebna sorta sladunjavih ljigavica koje koje se glupiraju pred kamerom sa kikicama i repićima (a imaju po 20 i kusur leta), smaraju decu glupim informacijama, lože ih da zovu telefonom (krišom kada mama i tata ne vide glupe igrica-kvizove) i ubijaju čula iritantnim kreštavim glasićima. Pošto svaki posao izaziva neku vrstu ''Profesionalne deformacije'' dotične kretenke privatno krešte i smaraju ljude oko sebe svojim stavom ''Ja sam večita devojčica (od 3 i po)''.
Lujke!
Voditeljke Izzija i ostalih frikizija.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.