Prijava
  1.    

    Niski udarci

    Udarci niži od Džeja. Ne, ne, niži od našeg standarda. Ma, niži čak i od plate baba sere na železničkoj stanici u Ljutovu.

    Niski udarci su najteži kad ih dobiješ od rodbine. Rodbine koja živi u kući do tvoje, u spratnici, sa ogromnim dvorištem i pozamašnim primanjima, dok ti živiš u običnoj, prizemnoj kući, napravljenoj od sedamnaest vrsta materijala, od kojih je cigla najmanje zastupljena.

    Od igle do lokomotive, ili u ovom slučaju, od jajeta do kuće.

    -E, ćao, izvinite što zovem ovako kasno, trebaju nam dva jajeta za palačinke.
    -Ma eto ti, uzmi, u redu je.
    -Jao, hvala, drž’ puš’, ovo ono...
    Posle tri dana dobiješ palačinke što su „pretekle“. Ah, pa dobro sad..

    -Mali! Imaš piva, nestalo nam?
    -Ima samo dva što je keva za goste ostavila.
    -Daj!
    -Ali...
    -Ma ionako ti neće nikakvi gosti doći.
    ...

    -Nabraćemo malo blitve iz vaše bašte, i uzeli smo malo zeleni, i ribizli, i...
    -Da, da, još ja mislio opet komšijin gusak pravio sranje po baštama..

    -E, vi ono beše imate kiselog kupusa?
    -Jes, stavljali ja i keva u džakove, jedva svezali..
    -Super. Super! Uzeću hmm... pet glavica za sarmu.
    -Pa... ok, a vi niste kupili u radnji kad nemate baštu?
    -Nismo stigli.
    -I to što kažeš, niko nije blesav da prošeta tri ulice.

    -E! Daj kosilicu! (sedamdesetak puta)
    -Eto ti u šupi... pa sunce mu jebem, u bašti stoji montirano igralište za decu i bazen, vrede ko ova moja straćara, a ne kupe kosilicu za par iljada.
    Dobiješ je nazad tapaciranu travuljinom, a nož otupeo i iskrivljen ko da su kosili armaturu i oras.

    -Mali, bicikl za...
    -Šupa.
    Prekide te u gledanju onog Save iz Kikinde i njegove rečenice „e neš kolega, mrš iz moje avlije!“ Eh...

    -Moram da vas zamolim da ne bacate djubar po bašti po danu, usmrdi nam se veš na štriku.
    -Dobro, ja ću pod mesečinom da gazim golubija govna..

    -Pa ’di ćeš ti sotim autom sade?
    -Idem na pecanje, baba...
    -Ne mož! Treba njima, kažu da idu negde u Srem za vikend, a njev auto ne valja.
    -Ko me pitao? I ja sad, s oproštenjem, da glodjem onu stvar?
    -Ništa t’ja ne znam kazati, tako je rečeno.
    (taraba, munja, kosturska glava, bomba, oblak, munja, bomba)

    -Eeehehe, he, nešto ja mislim, zafalilo nam hiljadu evra za kaparu za stan..
    -Mhm...
    -Pa rek’o, ako imate iz njegovog fonda za fakultet da uzajmite, do kraja meseca, bla, truć...
    -Kevo, imam fond za fakultet?
    -Ćut’ bitango! Nemaš. Više.

    ŽIRANT! Krv ti jebem! Nema dalje!
    -Hihihi, uzeli mi i drugi stan, na kredit, dvades’ godina, a kuća nam pod hipotekom za onaj prvi.. pa ako bi mogli...vaša...kuća...hipoteka...
    -Moja...kuća...se raspada...ležem pijan da bi lakše podneo ako mi padne plafon na glavu u snu.
    -Ma to je privremeno..
    -I ja sam privremeno pijan.
    -Pa dobro, razmislite, mi ćemo sutra neke takse za to da uplatimo, pa će doći geometar, šuc muc...
    -Mhm...

    -E, sutra u šest ujutro trebaš do opštine da potpišeš nekih pedesetak papira i izjava.
    -Da, što se tiče toga, NE MOŽE! Nije vam baba rekla?!
    -Ali već smo sve...
    -Ne može.

    Niže od Džeja, rekoh...

  2.    

    Rum-servis

    Samostalni uslužni organ reda koji čine dvojica ili više kućnih prijatelja čija je intervencija neophodna za vreme iliti nakon piratskog partija.

    Usluge:
    - Sprečavanje povraćanja po prostoriji ili nekom od članova pira.
    - Ukoliko je do pomenutog došlo - detaljno pranje i ribanje dotičnog.
    - Pospremanje krša nastalog usled atmosfere tipa 'čaše lomim, ruke mi krvave'.
    - Uteha - ukoliko je pijanac doživeo emocionalni krah 'oči mi suze, molim te, vrati se' - oduzimanje flaše i deportovanje do najbližeg komada nameštaja uz bratski zagrljaj i rolnu toalet papira.
    - Izbacivanje nepoželjnih sa galije, kao i onih koji nadleću pesnicama spremnim za tuču metodom ''Marš napolje mamu ti jebem džibrosanu!"
    - Odnošenje/odvoženje 'mladih moma' koje su presisale, do njihove pa i svoje kuće.
    - Smeštanje organizatora pira u krevet nakon hladnog tuša i par servisnih šamara.

    01:03h

    Žnj: Teče vino crveno venama mojim svaka me čaša ljubi kao usne njene
    Dz: Daj mi taj martini! (otima mu flašu)
    Mrki: Alo slušaj ovamo - ne pravi frku da ne okrenem kog ne treba!
    Esma: Daj vodku!
    Buba: To je rum šunto!
    Esma: Nema veze, daj!
    Mrki: Prekini da mešaš više devojko, biće ti muka.
    Esma: Nema veze nemam morsku bolest!

    NLO: Zovi one šišmiše!
    Mrki: Koje? A da ...
    D-mol: Da MaLo PiJu S nAmA ...hik!
    Mrki: A evo za par minuta.

    04:07h

    Tu_ _tu_ _tu_

    Cile: 'Alo? (otegnuto)
    Mrki: E brate!
    Cile: Šta je bilo?
    Mrki: Cile brate...
    Cile: ŠTA JE?!
    Mrki: Dođi na žuraj brate.
    Cile: 'Si ti normalan bre?
    Mrki: Aha, dođi brate. I ...hik! Povedi Žiku brate.
    Cile: Je l' ti znaš kol'ko je sati?
    Mrki: Cile brate frka, mjuza hao(u)s brate!
    Cile: Ajd' vidimo se.

    Nakon 20 minuta stižu. Zatiču sledeće:

    Nekolicina praznih gajbi, iskapljene oborene flaše, čaše, opušci, dim.
    Draper zavese svučen, pred Žikinim nogama gomila smrskanog stakla, upovraćane piksle, soba seća na smrdljivu pećinčinu ogrezlu u magli u kojoj se pari šumsko zverinje.
    Levo polegali 'gusari' razbarušenih kosa i znojavih čela, polu-mokrih majica što im zasukane otkrivaju naduvene stomačiće.
    Na jednoj od fotelja navaljena otvorena flaša iz koje u tankom mlazu curi vinjak nekom klipanu preko otvorenih usta.
    Desno muško-ženski miks isprepletanih tela - pospalih, razume se, jedan preko drugog tako da se ne zna čije je koje.

    Žika: Žurka, a? Prejebao nas k'o Alija mladu Anđeliju!
    (udara mu kokavac)
    Cile: Pa kaže žurka... Opet da mu očistimo stan! Jebem li mu...
    Žika: Ćut'! Ajd' sad suči rukave! I kreni blago meni. (za sebe) Kupi mi majko top!
    Cile: Znaš, počeću da naplaćujem svoje usluge. U inostranstvu se to zove lepo rum-servis!
    Žika: (Opet ga mlatne po temenu) Ajde ćuti! Ako se on toga doseti nećemo se moći otplatiti doživotno!
    Uto se jedan podiže iz gomile i zavija: Nije mene du u u u u šo u bi l o lol lo, ubil o o vino rumen o o ...
    Cile (Otima mu čašu, lakim pokretom. Miriše je): Nije vino rumeno, al' rum jeste!
    Žika (prilazi, opet zakiti Cileta, a ovog pričvrlji i vrati ga na patos uz): More nije ni rum, ali ja ću! Ćut'!

    Cile: Ahaha a Gledaj ga ovaj! Ahahaha! (pokazuje prstom na pozinulog)

    (Mrki je onaj klipan što mu se vinjak rastiče povrh usana)

    Žika (prilazi i otvara mu kapke vrhovima prstiju): Ajde budi se uspavana lepotice! Došli prinčevi!

  3.    

    Nije ni bitno

    Izraz koji simboliše povlačenja u raspravi sa kompletnim idiotom.

    B: Znaš li ti brate šta je seta?
    D: Kako da ne znam!? Seta je onaj lik iz mog kraja što sad visi pred prodavnicom. Puko je svu lovu i sad radi kao noćni čuvar na nekoj farmi za 7000. Dobio je nadimak zato što nije znao da izgovori reč "supa" i onda su ga ovi kurajberi prozvali Seta. Nije loš ovako kao čovek, hoće da pomogne.
    Sećam se, u ono davno vreme 90tih je držao nešto kao kafanu s`tim što to i nije bila ona prava kafana. To je bilo nešto kao lokal za lađenje muda. Za nas klince je to bila igraonica sa par onih seginih automata i bilijarskim stolom a matorcima mesto gde će sedeti na stepeništu ulaza i piti pivo iz gajbe. Oni su sedeli na ulazu lokala a mi smo bili na drugoj strani. Nismo se nešto ni mešali jedni drugima u teritoriju.
    Sećam se, kod njega je sat vremena igranja mortal kombat-a bilo 50 para.
    Jeste da je kombat bio mator nekoliki godina al adrenalin te je tukao kad pičiš protiv ostalih klinaca iz kraja.
    Ono, ćapiš kevi 20 dinara iz novčanika i gas kod Sete.
    Bili smo u stanju da igramo kombat ceo dan.
    Još ako si imao šifre e tek onda si bio car.
    Dosta nas je puta Seta i puštao da pičimo za džabaka.
    Znao je smo se navukli i da nemamo love a da pičimo bilijar, nismo znali.
    Ma legenda od čoveka!
    E onda je došlo ono sranje sa bombardovanjem i Seta zatvorio bircuz.
    Nije se znalo ko je više propatio.
    Mi klinci, navučeni na kombat ili matorci sa stepeništa.
    Mislim, prvi nolajferizam u životu nas je dobro navukao, nema šta a matorci su se morali vratiti nazad ispred prodavnice gde ih žene vide.

    B: Jesi li ti normalan? Ajde reci mi, JESI LI TI NORMALAN!?
    D: Šo brate?
    B: Pa ne mogu da verujem koliko si idiot!
    D: Ne razumem
    B: Kako da razumeš kad si kreten kojeg sam pitao obično glupo pitanje a on odgovorio sa pola sata dugim glupim odgovorom koji nema apsolutno nikakve veze sa bilo čime.
    D: Pa pitao si me za Setu, zar ne?
    B: Pa pitao sam te za setu kao reč šta znači genije a ti meni opiso celo svoje detinjstvo. Dobro je da mi nisi rekao do kojeg te je meseca keva dojila.
    D: Pa rekao sam ti za Setu, šta tu nije jasno? Ne kontam te.
    B: Ajdeeeee! Ajde... NIJE NI BITNO! Zaboravi i pitanje i celu ovu stvar i u tri kurca i ja i moje pitanje.