
Znaš da je to taj dan kad se prilikom jutarnjeg brijanja posečeš jer te cimnuo palac na nozi kog si profi sjebao udarcem u natkasnu prilikom naglog ustajanja iz kreveta jer si prosipao čašu vode na jastuk gaseći otpali žar cigarete na jastuku. Onaj dan kad ukapiraš da si upravo popio jogurt iz friza kome je pre tri dana istekao rok trajanja, pokušavajući da spereš ukus zagorelog hleba sendviča sa podrigušom iako si jasno stavio do znanja supruzi da ne voliš majonez na istom.
Onaj dan kad ogrebeš retrovizor na autu prilikom izlaska iz garaže jer si primetio da ti je jedna čarapa crna, a druga teget, natučena naopako. Dan kad ti lik iz suprotne trake uleti u ''makazice'' vozeći svoju besnu bembaru dok ti psuješ novi zakon i urlaš na vesti sa radia jer si skenjan ponovnim poskupljenjem benzina. A uskoro ti ističe i registracija.
Onaj prokleti dan kad se vraćaš sa posla saznajući da ti je firma otišla pod stečaj i da tender i po treći put nije uspeo.
Ono veče kad ostaneš i bez onog okrnjenog retrovizora prilikom ulaska u garažu.
Veče koje si poklonio supruzi da gospodari daljinskim kao naknadu za obećanu snošku...Valjda će proći ovaj jebeni dan...Biće bolje sutra sigurno...
00-08h, spavaća soba:
- Ju! Znaš da ne volim u rč!
- Jebiga, omaši...ceo dan me neće...
Unapred izgubljena bitka prilikom upuštanja u bilo kakav posao sa večitim muljatorom i prevarantom.
-Gle brate što mi Mare odradio sošku lažnjaka za dvesta evrića!
-Ček bre Aco, ovde piše Milica Bogdanović, a ti na slici imaš brkove i bradu, i da je Stiv Vonder na carini provaliće te, zovi ga odma' da ti vrne pare.
-Zvao sam ga, al' je nedostupan.
-Budalo!!!
Rečenica kojom vam roditelji stavljaju do znanja da će vas oguliti od batina kada budete sami.
Sin: Tata, polomio sam babin prozor...
Tata: Dobro sine, razgovaraćemo posle, kada odu gosti.
Sin: Jel' da uberem prut ili ćeš kaišem da me razgovaraš?
Nešto obavezno kod trenera sportskih klubova, naročito fudbala i košarke. S obzirom da su treneri poznati (čast izuzetcima) kao ljudi koji trče pred rudu, često ćemo čuti dve različite izjave istih, pre i posle utakmice.
-Košarkaški trener pre utakmice
: Protivnik, jeste respektabilan, imaju najčvršću odbranu u ligi, i možda najbolji procenat šuta za 3 u celoj Evropi, ali ćemo ih mi našim brzim kontrama slomiti.
-Košarkaški trener posle utakmice
: Pa da, ovaj njima nije išao šut za 3, ali su nas dobro zatvorili i sprečavali naše kontre, mi lek za njihov napad nismo našli i oni su zasluženo slavili.
-Fudblaski trener pre utakmice
: Iskreno mislim da možemo da dobijemo, u dobroj smo formi, na kraju će biti 2:0 za nas.
-Fudbalski trener posle utakmice
: Dobro, da šta hoćete, nismo pobedili, ali barem nismo primili gol.
Dika i ponos naše autoindustrije.
- Dvadeset i dve godine. Dvadeset i dve godine, sine, imam ovog juga i vidi šta je kvalitet! Lampica za gorivo se nije ugasila svih ovih godina, a ni jednom je nisam menjao! Vidiš kako radi, k'o nova!
Fantomsko osećanje. Dolazi niotkuda svako veče posle 10h, kad studentskoj mukici dođe iz dupeta u glavu da je prošao još jedan dan bez hvatanja za knjigu. Malo prošara po organizmu, ispijenom od kafa, cigareta, alkohola, monitora i želja za seksom, izazove poneki proliv, mučninu i strepnju da će, ako tako nastavi, okinuti godinu. Prolazi nakon višečasovnog spavanja, i sledećeg dana uopšte ne remeti svakodnevne aktivnosti kao što su igranje igrica, zujanje po gradu, po Vukajliji, Fejsu, varenje, gledanje TV-a... Sve do 22h kada se javi ponovo.
dan kada aktivni i pasivni zajedno sa onima koji jos nisu odlucili jel ga primaju il ga daju izlaze na ulice da promovisu nove krpice,pa oni su "fashion people" zaboga!oni se depiliraju,cupkaju obrvice i rade french maniquire specijalno za taj dan! to je kao 8. mart za zene ili zarezoja za normalne muskarce
podigni dasku kad pisas skote!
Istorijski događaj Biblijskih razmera, o kome će se spevati najlepši epovi i pričati brojne legende. Iščekivan kao dolazak mesije. Efektivan kao dan kada je crko pokojni maršal.
Posle njega više nikada ništa neće biti isto. Vrata raja će se otvoriti, mrtvi će ustati iz svojih grobova, pakao će se zalediti,
Cunami će zbrisati Mađarsku, Zemljotres sravniti Hrvatsku, tektonske promene će pomeriti Zaječar do Tokijskih predgrađa,
Dan kada će na sve žute, crvene i napredne pasti Anatema.
Dan kada će Beograd dobiti Metro.
Dan kada će skupštinska zasedanja ponovo postati interesantna.
Dan kada ćemo se vratiti na Evropski i Svetski nivo na kome smo bili pre deset petnaest godina, a kada su nam na našem blagostanju zavidele i najveće svetske sile.
Dan kada če nam se sudbina nasmejati, i konačno crći od smeha!
Dan kada prvi put zaradiš svoj dinar.
Sin: Mama, srećan ti dan nezavisnosti!
Majka: Vadafak?
Sin: Pa prethodna 3 dana sam cepao drva, i isplatili me danas.
Majka: E, pa, majka je ponosna na tebe!
Sin: Hvala. Nego, da nemaš jednu crvenu, treba mi za grad.
Odnosi se na odabir komsija iz zgrade kojima se zelite i kojima ne zelite dobar dan.
Pocinje od samog rodjenja, ako ste toliko srecni da celo detinjstvo provedete na istoj adresi, i prenosi se u rane dvadesete. Komsije kojim cete se javiti vam obicno izgledaju pristupacno i dobronamerno i njima cete prvi pustiti 'dobar dan'. Onda su tu oni sa nedefinisanim izrazima lice koje ostavljate na razmatranje kad malo porastete.
Najzanimljivija je lista komsija koje ignorisete. One su vam oduvek izgledale podlo i naopako i nikada niste ste dobili zelju da guknete, verovatno su vam porusili kucicu na drvetu koju ste pravili ceo raspust ili su vas budili turiranjem motora ispred zgrade posle ponoci.
Izlazim iz stana, duboko udisem i krecem. Prva dva sprata sam prosao bez 'ikauntera' sa 'stepenjacima', zatim, odjedanput, izlece luda Cvrcana i ispod rese, odsecno, skoro vojnicki, postavlja pitanje 'Ko si ti?!', na sta odgovaram 'Dobar dan' (voleo sam njeno slatko kad me je majka vodila kod nje). Sledi porodica Sreckovic koja nikad nije sisla sa liste razmatranja i samo kojoj klimam glavom.
Na ulazu me ceka ljuti neprijatelj, domar Djida, kome sam toliko puta napakostio i on meni da nisam u stanju da izadjem iz zgrade. Vracam se gajbi i sedam za komp.
Kaže se za osobu ženskog pola koja ima izrazito velike grudi. Ekstremna verzija, naročito kod starijih osoba: ,,Ima modrice na leđima posle trčanja''.
A: - Jesi čuo kolike sise ima ona Jelena?
B: - Jesam, tolike su da ima modrice na licu posle trčanja.
Da mu jebeš mater... Da li je to sudbina ili bog zna šta li je,možda je samo tako žreb odlučio ali i ovaj dan zaljubljenih prolazi u znaku"koji sam ja kurac"...Dok drugi parovi lepo dočekaju dan zaljubljenih pa jedno drugom nešto poklanjaju,vole se,padne koji sex,ja ću da budem na Vukajliji i sve u pm.Sa druge strane još nije kasno,dan zaljubljenih je trenutno nagazio u 28.minut,pa tim povodom razmišljam da savatam neku fukaru danas,pa da je ispalim na dan državnosti onako podlo...
idem ti ja po hleb babi ujutru i nailazi komšinica kao iz vedra neba
-E komšo,sutra ti je dan zaljubljenih,reci ti meni jel ti stari dao para da kupiš šta curici???
Ja popizdio,mislim se u sebi,ajd' u kurac...
Rečenica kojom se latentno poziva profesor na seks nakon nastave od strane učenice.
Koristi se kada učenica nije spramna za zakazano odgovaranj/test, ali žarko želi i MORA da dobije željenu ocenu i ne haje za cenu koju će platiti, niti za oružje koje će upotrebiti.
Koriste ga i učenici, ali ređe, pošto profesorke u tašni, u velikoj zip-pregradi imaju dildo, kupljen od :jebenovelike: profesorke plate za srpski standard.
- A profesore, mogu ja posle časa, molim Vas?
- Šta ćeš naučiti posle časa, to je za dva časa!?
- Videćete Vi, ne brinite.
- Pa, 'ajde...
Dan kada život nastavlja da teče. Kada se boje ponovo vraćaju i sve opet dobija smisao.
Dan nakon neprespavane noći zalivane alkoholom je dan koji se ne može izbjeći, ali se mora preživjeti sa nadom da poslije njega dolazi novi dan, nazvan dan poslije sutra, u kojem počinje život novog tebe.
Tebe koji više nećeš pogledati alkohol!
Do idućeg vikenda!
Човек или група људи ( друкчије речено фамилија ) коју треба заобићи. У широком луку, по могућству ширине екватора. Наиме познато је да у Србији завршетком јесењег дела шампионата, почиње сезона клања свиња. Суши се пршута, и шиље се брци. И свака иоле домаћинска куће остане без исте тамо негде у фебруару. Међутим увек се нађе понеко ко сматра да се пршута мора чувати па је ћушне у замрзивач, где је чува у случају напада медведа, да га убије са истом. Пршута која проведе пет-шест месеци у замрзивачу и није за ништа друго.
- Ђе си Раде, нема те сто година ?
- Ево кренуо код Мила нешто да му помогнем, звао ме.
- Код Мила Џимрије?
- Аха.
- Неш' се леба најести, тај чува пршуту за после Ђурђевдана.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Аууу што је тврд.
- Ко пршута после Ђурђевдана.
Uzimam pušku i pucam na ptice.
Pet ura ujutru, ljeto, osmanulo se. Ni magle kotlinske nema, toliko nas je dan iznenadio. I dalje sjedim sa dedom na panjevima. Gajba piva nam je skoro puna ambalaža. Rakija se prosula - deda veli da smo pili. Pljuje u roznjikave šake i stavlja ih na koljena. Mlad žmiri starački na telefonsku žicu, očijuka vrapce.
- A jebem li im...
- Djećeš deda, śedi!
- Uh, dovedi mie...
- Śed! Neka tu śekiru, vrći ovamo!
- Na ti je, naprala te!
Deda ustaje i kreće u kuću. (Deda uopšte nije deda, nego mu ostao nadimak otkako je dva puta zaredom ponavljao šesti prije trijes godina. Dogurao je do osmog, pa su ga dali u malinare. Porodična tradicija. Vazda je kukao zbog toga: Ostali idu u drva, a ja u maline. Zbog toga se i tjerao da ide u drva. Ali ga nije bilo ni 70 kila, pa bi se danima liječio od svakog odlaska u sječu).
Napujdao se, a ova njegova kuća je pretijesna za kondenzovane oblake. Ja sam ostao da sjedim ispred, da čuvam dedine vrapce i da čekam Sunce, sve vrijeme osluškujući, iščekujući da u kući zagrmi. Da probudi deda ženu, da se zalomi svadja, da ga ona onda izlomi daskom za hljeb, ili gadja tanjirom... Time ga je poslednji put promašila, i djelići porcelana su i dalje stajali razbacani oko praga.
Kućna vrata se otvaraju, i kroz njih tanano klizi dugačka crna cijev. Zatim dedina crna kosa dobrano prošarana sijedima migolji napred, a za glavom se provlači i ostatak dede, sačinjen uglavnom od dugih tankih nogu koje pijano prepliću preko praga, plašljivih sitnih ramena, i drhtavih ruku sa šakom prepunom dijabola.
- Da im jebem majku majčinu ja - ciknu deda šapatom pri izlasku, zatvarajući vrata.
- Majku da im jebem majčinu! - viknu deda promuklo nišaneći iz sjedećeg položaja.
Začu se muklo strujanje vazduha, kao da je sam dedin glas otjerao metak iz cijevi, i lomnjava keramičke zaštite sa električnog stuba. Vrapci se ne pomakoše. Laste prhnuše dedi izviše glave, iz gnijezda pod krovom. Deda, prenut, zabode kudnak u zemlju da se spasi pada.
- Daj deda, pušti vrabaca...
Dedu puška više nije zanimala - ostavio je da leži pored panja. Meni je bilo muka da ustajem po nju. Zaboravio je i na vrapce. Samo je trijezno gledao ispred sebe, umorno i krečno. Posegnu ka gajbi i izvadi još dva piva. Otvori ih pravim otvaračem.
- Koje nam je ovo deda?
- Zadnje.
Fudbal sa društvom - PES
Druženje na ulici - Facebook
Alfred Jonatan Kwak - Yu Gi Oh
Porodično Blago,Bolji život - Jelena,Ljubav u zaledju
Sega - Pentium
Tempo - Kurir
Čunga Lunga,Shock - Orbit,Stars
Sličice - Send Gift(facebook)
Rumenko - King
Mikijev zabavnik - Scandal
VHS - DVD
Walkman - mp4
Žandari i Lopovi - Counter Strike
Tropicak Heat - Prison Break
LAKU NOĆ DECO!
Hvala Vam za divno djetinjstvo:
Slavko Tatić
Nada Blam
Vlastimir Djuza Stoiljković
Nikola Simić
Miodrag Ž. Vučković
Pogubljenost totalna. Ne, nije vezana za alkohol, već za psihofizičko stanje jedinke koja dan uporno zaboravlja, te ispad iz sistema u kome je ista marila koji je kad dan, jer je to bilo važno u ta doba. U ta doba se nosio i raspored časova, za svaki slučaj, i znalo se po njemu koji je kad dan. Bilo bitno, moralo je da se zna kad koji čas imaš i sa kog smiješ da bježiš. I to je bilo u osnovnoj i srednjoj školi. Onda je došao faks (nekome i nije jebiga, neko je bio pametan, rekao "Jebite se odoh u politiku", dobro prošao, a neko sa druge strane, prosi po ulici) i na dan kada je gorepomenuta jedinka shvatila da ne mora ići na sva predavanja, sve se promjenilo.
Jutrom se budiš, ne znaš koji je dan, a i zabolje te, bitno je da ne omašiš predavanje u četvrtak u 4 popodne, jer tad upisuje za potpis, a znaš da si se sinoć narokao kod nekog lika što je triput prozborio s tobom, a to ne radiš petkom, što će reći da je juče bio... utorak? Ako je juče bio utorak, danas je srijeda, ou jea, večeras kod male na partiju kresa... Ali šta ako je danas petak?
- Brate, imaš 20 banki, treba mi do tetke u Beljinu da odem?
- Brate, prvo, kaže se Bijeljina, kao drugo, ne znam ni koji je dan danas... Čekaj, Cole jebote, otkud ti brate? Otkud ti tetka u Bijeljini, matere t'?
- Brate Mare? Joj, ništa me ne pitaj, zakinuli mi budžet, misle ljudi da sam drogoš, izgubio sam evidenciju o danima totalno.
- Brate, ja mislim da je srijeda danas.
- Nije sigurno, juče vidio Stevicu, on kaže da je danas subota.
- Jebem ti dan! Ej, žurim, sreća nije još sedam, mogu da stignem do busa.
- Brate, a koju kintu da daš?
- Žalim slučaj matori, drugi put!
Sreda,dan za pasulj.Posle dva tanjira do venca,padam na krevet sa dijagnozom predinfarktnog stanja.Ustajem posle tri sata i pravac WC.Posle 15min nestaje struja,mrak,otvaraju se vrata i cujem kevu:sine evo ti sveca..... NEEEEEEEEEEEEEE
Opisuje se neki nevidljivi lik u društvu. Stalno zaboravljaju na njega, niko ga ne voli ali niko ga ni ne mrzi, niko ne primjeti kada on uđe ili izađe iz prostorije, kao nindža, ali nije nindža jer da jeste bio bi kul, on nije kul, a možda i jeste, ko će ga znati.....
Zašto Fulam?
Pa jer i ovaj tim, baš kao i gore opisani lik, predstavlja oličenje neupadljivosti!
Navijaju ljudi za uspješne klubove, Fulam to nije, iako je jedan od najstarijih, nikad nije osvojio titulu. Navija se i za Vigan, ili Vest hem, ne jer su uspješni, nego jer su borci, svake godine se bore za opstanak i uspjevaju, Fulam se ne bori, on jednostavno preživljava. Navija se i za Sanderlend, Stouk, Volvs i Blekburn koji su kostolomski timovi, koji ne igraju fino ali ugaze protivnika, ali ne i Fulam, oni ne gaze nikog, oni bivaju gaženi. Navija se i za Blekpul čiji cijeli tim vrijedi 2 miliona a opet su četvrti po broju postignutih golova. Fulam? Ne, oni ne daju golove, oni te smore do smrti.
I tako baš kao i Fulam, i naš lik preživljava iz dana u dan ne ostavljajući ama baš nikakav utisak, ili trag za sobom.
:ispred oglasne table na faksu:
1: Auuu, koji masakr! Svi smo popadali....Ali ono, SVI!
2: Šta sereš bre, vidiš da ima neko da je položio.... U jee.... ko je ovaj Marko brate?
3: Pa išao je sa tobom u osnovnu i srednju školu brate, kako ne znaš?!
2: ?? Ne znam da ga jebeš....
3: Ja sam Marko bre!!!
2: Aaaa pa što navijaš za Fulam koje pizde materine da ne mogu da t'upamtim nikako! Ajmo na pivo Nikola moj školski druže!
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.