
Животни сабрат. Човек чија се биографија преклапа са твојом, као на почетку "Крваве бајке" царице Десанке: исте сте године рођени, исто су вам текли школски дани... Итд (сем оног последњег, пу-пу-пу, далеко било, што даље!).
Знате се у душу. Можете један другог да обрадујете или изнервирате, можете и да се посвађате, чак и побијете, али један другог не можете да – изненадите. Знате се годинама, деценијама, и ту више нема места низашта ново, неочекивано. Свака част мами, тати, бати, секи, жени, деци, комшијама, колегама... Али, кад дође дотле да те сви они жигошу због нечега, уз тебе ће остати једино твој животни сабрат (и обрнуто). Таман и да су околности такве да не може конкретно да ти помогне у вађењу, сама чињеница да постоји бар једна особа на свету која те разуме, много значи. Као некаква гумена лоптица која се, док си падао, испречила између тебе и самог дна и макар мало преусмерила твоје кретање назад, навише.
- Брате, сви ме осуђују због оног.
- Знам.
- Ти ме разумеш? Знаш зашто сам онако урадио?
- Брате, пропадали смо заједно.
Idealna fraza koja nista ne znaci.
Krajni stepen poređenja kada pričamo o najboljim ortacima.
Nema veze sa nekakvim pederisanjem.
Izraz koji koristite kada nekog jako dobre znate. Kada ste zajedno prošli sito i rešeto. Zajedno ste se čak i igrali u pesku. Igrali žmurke i rata. I ćorave bake. Zajedno krali čika Radetove trešnje i gazda Perin kukuruz. Zajedno ste jurili devojčice, prvo pivo pili. Pobegli od kuće.
Mika: E, druže, znaš li Lazu?
Mare: Kako ne znam Lazu bre, to mi najbolji ortak. Zajedno smo zapišavali istu tarabu.
Mačiji klozet. Ima nešto u genima ovih životinja. Dao im Bog da sve što poseru moraju zakopati. Vode brigu o higijeni. Najčešće traže rastresito zemljište, a pesak kao takav je savršen.
Trening Ivane Španović :
Hvata zalet i skače u pesak.
Trener : Prestup dušo.
Ivana : A NE OPET JEBEM TI!
Trener : Nema razloga za nervozu, korigovaćemo to.
Ivana : Ma ne to nego sam se opet umazala, proklete mačke.
Trener : Au jebem ti. A rekao sam im da promene pesak. Ajde ništa spremaj se pa ćemo nastaviti sledeće nedelje.
Kreću ka svlačionici:
-Jebem ti državu u kojoj radimo, pravo je čudo u kakvim uslovima radimo da uopšte osvojimo nešto.
- Alo zemljo pa ko još skače u mačiji klozet, gde to ima Srbijo!
Завидна присност два оронула пријатеља. Из истог казана јетру угљенисали и од исте проклете курве абецеду научили.
- Несрећниче један, рак те изјео дабогда! Зашто си оном Стеви распикући паре позајмио да врати дугове од коцке кад је требало на море да идемо?
- Слушај жено, ја сам са тим човеком здравље изгубио. Курац да је требало да одсечем и њему да пришијем, ја бих пристао па макар ми и Адријана Лима бисерну огрлицу тражила да јој подарим.
Pešak je posebna vrsta ljudi u Srbiji za koju je vezan jedan kuriozitet. Pešak može biti i vozač kada nije u svom automobilu, ali ma koliko da psuje druge pešeke kada mu zasmetaju i trubi kada zbog njih mora da zastane na pešačkom prelazu on pod obavezno psuje bezobrazne vozače koji njemu trube kako bi požurio sa prelaskom preko ulice.
Onaj pešak koji propusti vozilo na pešačkom prelazu.
Seljacki nacin,da omalenom detetu,docarate da to sto dira ne valja odnosno da je prljavo...
DETE:kakano,kakano...
SELJAK:de kakano,,,po tome kerovi srali i pisali...
Kaze se za laku devojku u koju svi hoce da ga stave.
-Mani se nje, zbog nje su pišali sedećki. Ta ih menja ko čarape.
Obično govorimo kada hoćemo da naglasimo da smo mi uradili nešto pre nekog drugog.
Lik 1: "Juče sam popio "krmaču" piva, sam, nisam se dobio uopšte."
Lik 2: "Pih, kad sam ja pio "krmaču", ti si pišao u pesak."
Rečenica kojom govorimo sagovorniku da smo mi to nešto uradili mnogo pre njega.
1: Brate, juče sam bio na splavu, prvi put, znaš koji haos.
2: Ma... Ja sam izlazio na splavove dok si ti još pišao u pesak i jeo pačija govna.
Izgovor da se ponašaš kao potpuna budala u Srbiji.
A: Brate, moraš li da bacaš djubre na ulici?
B: Da živim u normalnoj zemlji, pa da ne bacam.
A: Dečko, što ne ustaneš gospodji sa bebom?
B: Da živimo u normalnoj zemlji, pa da ustanem. Ovako me zabole tukson.
A: Gospodine, ako nastavite da perete kitu u fontani, moraćemo da vas uhapsimo.
B: Prao bih ja kitu kod kuće da živimo u normalnoj zemlji! Ovako...Hapsite, pičke pandurske!
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
Konstatacija koja se, prigodno ukrašena, koristi za unošenje nespokoja u srce žrtve.
-I kolega, jeste ili nije?
-Hm... Jeste!
-Aha, tu smo... Muahahahaha!!!
-Pogledaj me u oči i reci da je više ne voliš!
-Ne volim je.
-Tu smo dakle... Sve mi je jasno.
-То, јače! Nateraj me da vrištim!
-Vrišti, urlaj, zavijaj na Mesec, moji nisu tu!
-Tu smo sine.
Nešto se dešava između nas. Nebitno da li smo se jebali celu noć ili ćemo sutra ceo dan cepati drva. Mi funkcionišemo zajedno i jako se dobro slažemo, kao lego kockice. Idemo jedno uz drugo kao Stanlio i Olio, kao Tom i Džeri.
: Slušaj, imam dojavu, Šahtjor ulazi iz dvojke u keca, veruj mi.
: Naravno da ti verujem, tebra, tvoje dojave su uvek tačne, znaš da smo odavno u priči što se toga tiče.
-----
: Mala, već treći put overavamo moja kola, može se reći da smo u priči. Mogli bismo sledeći put da pređemo na krevet, sav se ukočih.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.