
Sušta suprotnost nedodirljivoj Jeleni. Stidljiva devojka, koju najčešće znamo od malena. Ceo život smo je smatrali za drugaricu. I tako, dok smo mi jurili Jelene i Ane, ona je bila večita podrška, sedela je i savetovala nas. Pred njom nismo imali tajne, provodili smo sate zajedno. Nikada nam ništa nije zamerila. Imala je pogled od kog nas podilazi jeza, a nismo znali zašto. Bili smo bez razumevanja za nenje priče kojima je pokušavala da nam skrene pažnju sa drugih na sebe. Nismo razumeli. Nakon svega toga, shvatili smo da su sve Jelene bile samo usputne stanice i da je ona oduvek nepravedno ignorisana. Shvatili smo zašto ju je toliko ljudi opevalo, ali tad je bilo kasno. Marija je otišla, a gde, to ne znamo.
Neka mene zveri okuju,
drugi nek' te miluju,
ali nemoj da im daš
moje pesme koje znaš,
čuvaj njih da me sačuvaš.
Pešak posle bliskog susreta sa cisternom.
Jedan od "najvaznijih "predmeta u osnovnoj skoli,pored muzickog i likovnog.U vreme posle rata ,neka mudra glava je zakljucila da drzavi treba vise radnika i da sa njihovom obukom treba poceti u najranijem detinjstvu i tako smo dobili opste tehnicko obrazovanje,poznatije kao OTO.
Koliko pamtim,kabineti za OTO su bili puni ,kojekakvih alata,postera sa delovima motora,raznoraznih prekidaca i sl.,mada najbolje pamtim komplet za OTO koji smo kupovali zajedno sa knjigama.U njemu se nalazilo parce sper ploce,par shemica i kostalo je kao vrag i bilo je obavezno da se ima!
Na ovim casovima je obicno bila opustenija atmosfera ,pogotovo kad smo od te sper ploce isecali neke delove ,rezbarskim lukom i onim idiotskim testericama ,koje su pucale posle svakog reza.Secam se kakve sam ovacije dobio od drugara u odeljenju ,kada sam doneo od kuce busilicu i ubodnu testeru.......
Najaca fora mi je bila u osmom razredu,gde smo kao nastavnu jedinicu imali "Kako napraviti reso"!
Salu na stranu,ovaj predmet i nije bio tako los,samo da smo imali kadar koji je bio sposoban da nas nesto nauci,jer nastavnici OTO-a su uglavnom propali tehnicari ili partijci koji su jedva zavrsili neki faks,pa je neko odlucio da su kvalifikovani da rade sa decom.
Organi za skladištenje građevinskog materijala(kamen i pesak).
Odraz genijalnosti srpskog uma. Praktikuje se u slučajevima kada vam neko u rezervoar od auta sipa šećer, pesak, vodu, ispiša vam se, ili jednostavno zarđa dok čekate da vam pristigne neki dinar da sipate gorivo. Ko je lud da menja rezervoar i plati onoliko koliko košta prosečan auto u Srbiji?! Prikačiš dovodno crevce na flašu od dva litra i cepaš.
-Pumpadžijo, prijatelju, sipaj u ovu flašu za 120, a ovu od litar i po napuni, primio sam platu.
-Šta je komšo, na infuziju ga voziš?
-Ma još od onomad kad mi mangupi ubacili pesak u rezervoar. Čekam da mi neko ubaci i malo cementa pa taman da izbetoniram dvorište.
Jedan od naših najvećih živih glumaca. Dok smo shvatili da više nema 15 godina, on je napunio skoro 50.
Fantastičan trgovac. Mamić. Prodao bi pesak Arapima, popu bradu, svinjetinu muslimanima, zastavu duginih boja funkcionerima Dveri i Šćepovića...nekome.
"Jel si uspeo da prodaš onog tvog krša? Onog tvog raspalog jugića!"
"E jesam juče! Utrapio sam ga nekom liku za 700 evra!"
"Molim? Za 700 evra? Kako je moguće da si prodao auto koji može da tera samo 15 minuta a da se ne ugasi, a i ofarban je u pedersko roze! I to još za 700 evrića!"
"Ma uzeli su ovi iz LGBT Srbija da im bude službeno terensko vozilo! Poslali nekog fićfirića da pregovara! Nit' zna išta o kolima, nit' zna da pregovara! Ja malo nabacio feminiziran glas i uvalio ga! Mislim auto, da me ne shvatiš pogrešno!"
"Svaka čast brate! I Šćepovića bi prodao!"
Mi u našoj izvikanoj tehničkoj firmi, pokušali smo da shvatimo šta ljudima zaista treba...
Zapravo, zajebali smo se. Jurili smo da dovršimo proizvod da bismo stigli konkurenciju, pa smo dobili nedovršenu stvar. Stoga ćemo sada na zvaničnom predstavljanju da prodajemo muda za bubrege kako smo otkrili kako upravo to što imamo ljudima treba, a ne ono što su očekivali- to će im po svemu sudeći ponuditi konkurencija.
Radeći na Windows-u 11, mi u Majkrosoftu smo pokušali da razumemo šta je ljudima zapravo zaista potrebno. I tako smo došli do zaključka da su to zapravo miš, na kome rade samo levi i srednji klik, kao i tastatura, na kojoj ne rade tasteri ":" "D" i "P", koji su zaista suvišni, kao i svima vama omiljena aplikacija- plavi ekran smrti.
Još zajebaniji facepalm.
Kada, u slučaju fail-a, umesto da udarite sebe dlanom po čelu, udarite svojom glavom o sto.
-Jesi li pročitao lektiru?
-Nisam, stigao sam tek do 750. strane.
-Kako do 750, kada knjiga ima samo 600?
-Pa "Rat i mir" ima 1200 strana.
-Kakav crni "Rat i mir", čoveče?! Trebali smo da pročitamo "Zločin i kaznu"!
-*TUP*(onomatopeja headdesk-a)
Veoma popularna pesma na srpskim veseljima koja jasno iskazuje da gostima nije do slavljenika nego do pića i hrane.
Najglasnije se od svih pesama na celoj svadbi peva i oseća, jer učešće uzmu svi gosti, koji vole da tutnu neki jeftin poklon u zamenu za vešalicu, pileću zagoretku, pljeku i ostale zanimacije.
Sredstvo za brisanje zadnjice od izmeta, sa kojim smo nadmašili sebe u svojoj gluposti jer papir ne može da nas očisti od govna, može samo da skine sloj i da utrlja ostatak u kožu. Da može, mogli bi smo lagano da brišemo ruke salvetama, ne bi morali da ih peremo više puta dnevno. I posle se čudimo odakle nam šuljevi, tarzančići i ostale gluposti. Nisu glupi Jevreji i muslimani što se zapiru, i Francuzi što imaju bide nema ničeg nehigijenskog u tome.
Pričao mi ćale da su u vojsci imali šiptare koji su držali flašu pored čučavca u zajedničkim veceima, i ovi drugi su ladno pišali u te njihove flaše.
Израз који описује степен привржености и повезаности две особе. Најчешће два ортака која су заједно пишала у песaк, неретко две сестре, или два латентна шупка која трпе несугласице зарад сјебавања трећег и рентабилности, докле год могу да јебу народ и купе кеш на талу. Узет из немоновности да је ланац црева пандан ланцу исхране у природи, где се последице директно виде на следећем, ако је пређашњи засрао.
Фраза која описује оне који су у истом сосу, оне који се држа заједно што из материјалне, што духовне користи, на обострано задовољство. Што оне којима је срце празно, а пиксла све пунија, што онима са душом мањом од радника на Вол Стриту, који лиже рч свима, не би ли имао нови Кадилак.
-Шта сам ја гласао за демократију кад ми вратио Коштуница овог Дачића у полицију? Опет да ме бије? Жено, дај пиштољ!
-Смири се магаре и ћути. Повезани су ко црева.
--------
-Види ово двоје. Опет одоше негде, све се плашим да ми син није настран.
-Пусти децу да се друже, видиш да су ко црева?
Tehnika saopštavanja neprijatne informacije tako što se ista servira zajedno sa još dve prijatne, začini jagodama i šlagom i umota u celofan s obe strane.
- Dušo, večera ti je bila fantastična, a sad idem do kladionice. Opraću sudove kad se vratim. Cmok…
Otpornost na zarazu(svinjski grip).
Ne treba nam vakcina, pojeli smo toliko svinja da smo odavno stekli prirodni imunitet.
Šunka, kobasica, krvavica, pljeskavica, čvarci, rebarca, kolenice, butkice, škembići.....
Zaštitili smo svaki deo posebno i to više puta.
Gotovo sve nas je to izluđivalo kad smo bili mali. Kad se njima ćefne da smo mali, onda smo mali .. A kad oće da budemo veliki onda smo veliki.
Sa 10 god.
Ja:
- Mama; Tata mogu da idem kod .. (određeno ime) .. na žurku ?
Mama; Tata:
- Ne možeš sine još si mali.
Isto sa 10 god.
Ja:
- Mama; Tata Treba da idem kod lekara, ajde idete samnom ?
- Mama; Tata Prebacili smo loptu kod komšije u dvorište, uzmite je.
Mama; Tata:
- Sine dovoljno si ti velik, idi to sam uradi.
Eto, jos jedan dokaz evropi da smo i mi Srbi sve blize istoj.
Ko kaze da se homosi ne mogu izraziti u ovoj zemlji?
Gde to ima da u jednoj zemlji dan fegeta slave i pederi i heteroseksualci?
Jedni su imali 5 minuta radosti a drugi su imali kondicioni trening.
I sve to zajedno, slozno, pod nadzorom policije.
Ajd sad da nas prime u Jevropu pa da i tamo posetimo slichne manifestacije i pokazemo kako svi zajedno mozemo da se druzimo.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.