
Poruka zbog koje smo svi umrli bar 5-6 puta. Uglavnom se sastoji iz neke "strašne priče" koju ni Ameri ni Španci zajedno ne mogu da smisle.
Jednu devojčicu je u utorak 12.06.1375. napala grupa vanzemaljaca. Prvo su je silovali, pa su je ubili i na kraju zapalili. Ako ne proslediš na 15 adresa, desiće ti se ista nesreća u prvi sledeći četvrtak.
Odgajanje mladunaca – najobimniji i najiscrpniji sport kog čovek može da se lati. Pa ipak, i ta strmina ima odmorište – prvenac. U roditeljstvu, prvo čedo ti dodje ono što bi se u kompjuterskoj igri zvalo „skirmish“ ili „playground“; a i ne pristupa mu se mnogo drugačije.
Kao što se prvi mačići (i palačinke) u vodu bacaju, tako smo i mi prvonikli ponosi naših roditelja zgodno poslužili da se isprobaju batine (pa po pristignuću sledećeg deteta bace u zaborav), da se leče kompleksi (sviraj harmoniku, treniraj karate, javljaj se komšijama, idi na fakultet), i da se natenaaane usavršavaju roditeljske sposobnosti uopšte. Ali i pored toga, više nam naša mladja i od nas uspelija slika duguje zahvalnost, nego što nam roditelji duguju izvinjenje. Mi li da vam tabamo staze, pizda vam materina balava!
Legenda:
Sima (A) - prvi sin (a jel’ da da je ime za šupka...?)
Neba (B) - mladji mu brat
A.1. Privodim ja (17) 7 godina stariju ribu, pucam od ponosa. Moj prvi put. Nisam lagao za godine, ali je nisam ni pripremio na to da moja majka gleda na mene kao da još uvek imam 12. 04:00h, budi se keva, provaljuje u sobu, riba se pokriva preko glave, u zemlju da propadne, ja nalazim bokserice, pokušavam za početak da izvedem kevu iz sobe, ona poseže za pokrivačem, potpuno sluđena, da vidi ko „spava kod mene“. Čitava scena traje 15 minuta, jastuk i erekcija dva ovna na brvnu, ribin identitet ostaje tajna, keva gleda u prazno mesec dana.
B.1. Skype video call.
Ja: Ćao kevo, šta ima kod kuće?
Keva: Evo, stigla s’ posla, ćale na putu, a Neba (16) ima gore neka posla sa Zoranom...Hehe...
*kroz po metra tavanice čuje se Zorana, urla na bosanskom, bas ritam, dal’ od muzike dal’ od Zorane, plafon se ljušti, keva provlači prste kroz kosu, stresa malter*
A.2. Vraćam se sa splava (18), kako ulazim u hodnik bacam peglu na tri strane sveta. Bude se keva i ćale i zatiču me kako ribam zogerom sopstveni master-piece. Keva plače 2 dana, ćale ne priča sa mnom 6 meseci.
B.2. Stiže Neba (17) sa moto susreta, odlazi na sprat, baca peglu kroz prozor svoje sobe (daleko klonja, jbg...). Ustaje u 14h.
Keva: Mislim da bismo trebali da porazgovaramo o nečemu.
Neba: Daaj, zajebi bre, svaki put nešto da se pravdam, muka mi je više... Idem negde, ne znam kad ću doći.
*keva riba prilaz garaži*
*ćale ne zna da se išta dogodilo, keva dočekuje Nebu u 23h sa gibanicom*
A.3. Saopštavam (19) roditeljima da planiram da radim, uštedim i kupim polovan auto. Slede tzv. dobronamerni saveti. Presuda: GSP, doživotna.
B.3. Neba (18) u petak doćeruje zver na dva točka od 550 kubika i 1800 eura. Pare pozajmljene, odakle da se vrate nema. Keva i ćale psuju i kunu. U ponedeljak keva zove ostale članove moto kluba na pitu i pivo da časti, ćale zavlači ruku u zadnji džep i insistira da se samo najbolje ulje kupuje.
A.4. Keva se vraća sa roditeljskog.
Keva: Simo (19), kaže razredna da imaš dva neopravdana u ovom tromesečju... Sve ostalo je *hm* kol’ko tol’ko u redu, ali naišla sam i na profesoricu francuskog, kaže da se ne trudiš kao nekada. Nije pitanje ocene, kako stvari stoje proći ćeš 5.00, ali zar da traćiš potencijal...? I svi ostali profesori misle da možeš više, ja ne znam šta se sa tobom dešava u poslednje vreme. Trebaće ti Simo, za fakultet, što više sada naučiš, manje ćeš na fakultetu!
*divan traje jedno martovsko popodne (već pomeren sat), nastavlja se na rate do prijemnog*
B.4. Keva se vraća sa roditeljskog.
Keva: Nebo (17), imaš 4 jedinice.
Neba: Ma nije, prof. deljanja samo devojčicama daje pozitivne, iz tucanja kamena me prof. ne voli, iz utovaranja džakova sam radio kontrolni bolestan, sećaš se, a srpski, pa koi mi to kurac treba u životu!
Keva: Pa dobro, ali u slučaju da se predomisliš za fakultet...
Neba: Jeste, da se predomislim! Život da mi prođe tamo, hoću da radim pošteno, da učim zanat (koji?), da se osamostalim, da budem čovek!
Keva: Pa i to što kažeš...jeste Simo, šta bleneš, Neba je uvek bio onaj vredniji po kući! Tebe smo uvek puštali „jao, pusti Simu, mora da vežba harfu, jao pusti Simu mora da uči za takmičenje iz Starogrčkog...“. Nego, Nebo sine, kaži majci, kako je Zorana?
*Svaka veza izmedju aktera interpretiranih događaja i stvarnih ličnosti je sve samo ne slučajna, i ni jedan događaj nije fiktivan. Mnoge životinje su povređene prilikom nastajanja definicije (e, za to pitajte Zoranu!)
Fudbalski nadimci za vrlo iskusne igrače u žnj klubovima međuopštinske lige. Oni su nosioci igre. Bez njih na terenu, utakmica je unapred izgubljena. Oni dele šamare mlađim igračima, treneru i upravnom odboru. Bog i batina. Kapiten i zamenik kapitena (smenjuju se, jer ne mogu istovremeno da budu dva kapitena). Atila i njegov bič. Mirko i Slavko. Era i Milić. Endi Kol i Dvajt Jork... Jin i Jang... Zajedno imaju osamdeset pet godina i pet hektara obradivih površina. Oni jedan drugom oru njive...
Ravaneli je onaj (pro)sedi, a Lombardo (pro)ćelavi.
- Šta uradismo juče protiv Levog Mudova?
- Ma ćuti...Izgubismo 3-1. Ravaneli napucao sudiju u dva'estom minutu, dobio crveni, opšti haos...milicija dolazila...A Lombardu umrla strina pa nije ni doš'o...
Mesto na kome je pešak životno najugroženiji...u zemlji Srbiji.
Prodje dok čekate da izađu dve ribe koje su zajedno ušle u wc u klubu.
Au bre...koji red..umreću!šta je ovo?
Ma ušle zajedno neke dve...
Kroz vekove smo kao narod bili neslozni,zato smo na kraju valjda i stigli
ove gde smo.Ipak kada bi ispostovali "4-S" uvek smo prolazili dobro,
pogotovo u ratovima!
SAMO SLOGA SRBINA SPASAVA!
Osoba koja ima kamen u bubregu, pesak u bešici i vodu u kolenu.
Opis nelučenja vlage iz pičke, totalna suvoća, k'o pesak u Sahari, jednom rečju barutana.
-Šta li pokušavaš nije mi jasno?!
-Pa da ti ga metnem dušo.
-Kako ćeš da metneš kad sam suva k'o Večernje novosti na svetog Iliju idiote, aj sagni se dole.
Osećaj koji te natera da zabiješ glavu u pesak kao noj.
Istina-izazov. Zoran ne želi da kaže istinu pa za izazov dobija da se obuče u haljinu i obuje štikle, te sa sve plavom perikom na glavi ode do obližnje trafike i kupi žvake. Pratimo ga pogledom, sve dobro protiče, smešimo se razmišljajući kako li se on oseća, kad... Kad je kupio žvake na trafici i okrenuo se da podje nazad neko ga je pozdravio. Bio je to ni više ni manje nego njegov šef. Nikad nam nije rekao kako je bilo sutradan na poslu, niti je više igrao sa nama istina-izazov.
Onaj koji ne da cigaru.
-Momci imate cigaru?
- Ne pusimo, mi smo sportisti.
Čovek koji predstavlja pravu enigmu za voditelje što se tiče njegove najave u emisijama. Osoba koja je toliko superiorna u odnosu na svoj bend, da neće da se smatra delom istog, a opet toliko inferiorna da ne može da nastupa solo.
-Dobro veče, sa nama je večeras Goran iz OK benda.
-Ispravka, ja nisam iz OK benda, oni su posebno, a zajedno sa mnom čine celinu.
-Dobro, sa nama je večeras Goran OK. Ne, ne valja, da probam ovako, sa nama je Goran Okbend!!!
-Ne, ja sam sam, nema benda..
-Sa nama je Goran!
-Ne zna se na kog se misli..
-Ugostili smo Gorana Okej!
-Gorana Okej? Jesi ti normalna?
-O jeb... Kako se ti uopšte prezivaš?!
-Gluhaković.
-Gluh... Saaa nama su večeras Goran i OK bend, bez benda! (šapćući) Budeš li se bunio, nabiću ti štiklu u uvo pa ćeš opravdati prezime!
To ti je ono kad odeš na svadbu u Malu Krsnu kod burazera, napiješ se kao stoka i odeš kod muzike da naručiš pesmu i to platiš debelo, a muzika te ne jebe za živu silu jer si janpi...
- Alo bre, kad će moja pesma?
Muzika: Saće!
Posle sat vremena:
- A kad će moja pesma?
Muzika: Pa, svirali smo!
Najcuveniji domaci filmski tandem 90-ih godina.Nema tog filma u kome se njih dvojica nisu zajedno pojavili.Sve je pocelo u filmu Pocetni udarac, preko Lepih sela do Roda.Zajedno su glumili svasta: srednjoskolce, ratne veterane, drugove iz vojske, krimose, suparnike, itd.Takodje, zajedno su obradili pesmu Nekako s proleca.Samo cekam kada ce da odglume gej par.
Ultimativno određivanje kvaliteta sportskog kluba u Srbiji.
Kladionica iz kraja. Dvoje, eventualno troje radnika, 15ak standardnih ljudi koji tu bleje i gazda koji pokušava da nedostatak prostora, inventara i obezbeđenja nadomesti „kvalitetnom uslugom radnika“...
Prosečna subota/nedelja
Dežurno zakeralo: Opet vam je zamrljano ovo ovde u listi! Ništa ne vidim, a dao sam vam 20 dinara za ovo! Vratite mi novac! Daj mi onu knjigu utisaka, sa' ću da napišem da je ovo najgora kladionica u gradu!
Radnica: Dobro, izvinite, evo vam novac nazad, znate, te štamparske greške su česte...
(U sebi: Jedi govna, pederu, idi negde drugde kad je ovo najgora kladionica u gradu, taman jedna budala manje meni na vratu)
Dokoni penzioner (daje svežanj papirića A8 formata, svaki sa obe strane podeljen na četiri dela; u svakom od njih upisano po četiri meča, na svaki tiket stavlja minimalnu uplatu): Ćero, otkucaj to, odo' ja do pijace, taman ćeš da završiš dok se ja ne vratim.
Pola sata kasnije se vraća, uzima tikete i listiće.
Radnica: To vam je 530 dinara.
Penzioner: Nemoguće! Ja sam izračunao da je 520! Sa' ćemo zajedno da izračunamo, daj to sokoćalo (digitron). E! I na ovom jednom tiketu si mi promašila! Treba više, a ne manje poena!
Radnica: Naravno, evo odmah...
(U sebi: Umri već jednom)
Dežurni lovator (donosi na isplatu tiket od 45.122 dinara): Eee, pošto si mi ti uvek talična, evo ti kupi sebi neki sok (ostavlja bakšiš od 22 dinara)
Radnica: Hvaaaaaaaaalaaaaaaaaaaaaa komšijaaaaaaaa
(U sebi: Idi kupi mi ti sok za 22 dinara, pička ti materina)
Dva dokona klinca od 13 godina (donose 20 listića sa po 16 mečeva, svaki za 30 dinara): Ovo da nam otkucaš, rekao gazda da možemo da igramo tikete, a poker ne smemo.
Radnica: Dobro, daj ovamo...
(U sebi: Dabogda noge izlomili, majku vam vašu, samo mi još vi trebate)
Lokalni dripac (uključuje slot za 50 dinara, seda i posle 5 sekundi lomi staklo): Šta je bre ovo, pička vam bre materina! Oćete da vas sve pobijem ovde mamu vam vašu! Što je ovo namešteno, a, a? Je l' znaš koliko sam ja para ovde ostavio, a dobio sam znaš šta? Kurac sam dobio! Reci onom tvom gazdi da ću da mu jebem mater, znaš! (šutira kantu za đubre i izlazi. Kad se gazda pojavi, šeni k'o kuče)
Tatin sin – rugoba, umislio da je Matt Damon: Ooooo, što smo lepi danas.
Radnica (u trenerci i duksu 4 broja većem, mrko): Hvala
TSR: Jeeee li, a što se ti nekad ne našminkaš malo, ovo ono...?
Radnica: Ne, nisam ja u tom fazonu...ne šminkam se uopšte
(U sebi: Jeste, za tebe i ovu gomilu paćenika ću da se šminkam, baš mislim. I haltere da obučem možda?)
Lik iz kraja (po troje maksimalno u toku dana. Dolazi da naplati 1000 i neki dinar): E, šta ima? Evo zadrži ovo (ostavlja 50-100 dinara)
Radnica: Hvala
(U sebi: Bog ti pomogo)
Stidljivi udvarač: Zzzzzzdravo.
Radnica: Zdravo.
SU: Paaaaaaa ovaaaaaj...mmm...kako si?
Radnica: Super. Šta 'oćeš?
SU: A?
Mu(c)(v)anje se nastavlja dok ga ne prekine...
Blejač iz kraja, inventar kladionice (komada 5-8): Ej, de si. Daj mi otkucaj ova tri tiketa, na sve stavi minimalno, kol'ko beše, dvadeset?...
(Radnica, u sebi: Je l' možeš jedan jebeni dan da odeš u neku drugu kladionicu???)
Blejač:...i dođi posle da igramo karte, kupili smo sok i čips.
(Radnica, u sebi: e, živ bio za ovaj čips)
Na kraju radnog dana, dolazi gazda...
Gazda: Mh, ko je uzeo 3000 dinara, kakav je ovo tiket? Zašto nisi rekla da ne može? Ovo su neke nameštaljke, garant, kako to da su danas došla čak tri tiketa veća od hiljadarke? I zašto je ovde nered? Ne možeš samo da isprazniš pepeljare i pobacaš đubre i usisaš i oribaš wc i vratiš stolice na mesto, moraš da obrišeš stolove onim sredstvom što sam ti doneo, i da opereš sve prozore bar na svaka dva dana i nekoliko puta dnevno da lepo uglancaš ekrane na svim televizorima...to ti je deset posto od plate za ovaj mesec. E, da, što se tiče povećanja plate, za 3 meseca ako se posao popravi dobijaćeš 500 dinara više.
Radnica koja ima kući dvoje dece i nezaposlenog muža: Naravno gazda, nikakav problem, uvek ste bili fer i pošteni. Izvinjavam se za nered, neće se više ponoviti
(U sebi: Jebo ti pas mater, dabogda deci lekove kupovao od ovog što mi skidaš)
Radnica koja ima ikakvih šansi da nađe drugi posao u skorije vreme: Ma sagnite mi se i ti i ona gomila idiota koju trpim ovde za 200 evra mesečno i poljubite me u dupe (gađa ga ključevima i izlazi lupajući vratima. U sebi: peva)
Budjave cokolade koje se sastoje samo od nenormalne kolicine secera od koje mozete da dobijete secernu bolest, i mizerno malo kakaa, cisto da ne bude samo secer. Svaka cokolada se pakuje u najjeftniji ljubicasti papir, a onda 3 cokolade idu zajedno u providni celofan. Secam se da je deka to donosio meni i bratu dok smo bili mali, a mi smo posle slali dalje te cokolade, da ih jedu "neki drugi unucici"...Deka je bio super i hvala mu za cokolade, ali mi smo vise voleli Milku. Da sam bar sacuvala jednu cokoladu...:(
Jos se zovu i "pijacarske" cokolade...
Saobraćajna nesreća u kojoj se poginuli pešak rasejao po putu k'o lipino seme.
Kad posle prve litre pisate na svakih 30 min. i to onako.. ko da nikad niste pisali.
Isti slucaj i sa ledenim cajem.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.