
Reči estradnog umetnika pre nego što ispriča sve što je voditelja i narod zanimalo. On je moralista, neće da otkriva svoju privatnost, al kad već voditelj tolko napada ne može a da se ne ispoveda pred 2 miliona ljudi bez života.
Lea Kiš: Nemanja, da li ste zaista zatekli vašu voljenu sa drugim partnerom u krevetu?
Nemanja: To je moja privatnost, zaista ne želim da pričam o tome.
-----------
(2 minuta kasnije)
Nemanja: I onda sam ja njoj reko: Ti ćeš njegov kurac da pušiš?
Porno-glumac karijerista.
- Idem, Kajden, nemoj da me čekaš za ručak.
- Idi, Manuele...ne moraš ni da se vratiš, što se mene tiče!
- Šta ti je sad, ženo?
- Šta mi je?! Jesmo se mi lepo dogovorili pre dve godine da ćemo oboje prestati sa snimanjem porno filmova, mm? I ko je ispunio dogovor a ko nije, a?!?
- Čekaj, jebote, neko mora i da zaradi nešto u ovoj kuć...
- Mani me te retorike, seljačino, nego ti voliš da jebeš druge, e to je, smrade francuski, a ja ovde kopnim jedra i mlada! Život ti je u kurcu i ti to ne želiš ni da priznaš!
- Ah, ti i tvoji ženski kompleksi...nemam vremena za ovo, ćao.
- SMRADE!!
Kajden, dušo, izdrži, srešćemo se mi kad tad ♥
Kaze se za curu koja vas je ostavila posle 2-3dana...
ortak: brate sta ima novo sa Tamarom?
ortak2: cuti brate ostavila me...
ortak: sta te briga prosla je kroz tvoj zivot kao krava kroz kukuruz...
Rečenica sredovečnih pripadnica ženskog pola, kojom se uz srkanje kafe ili ćućanje bonbona u frizerskom salonu završava još jedna tragična životna priča. Dinamika naratora je najčešće tempirana na vreme trajanja minivala pod haubom.
Inače, čitav razgovor mogu da isprate samo osobe sa naprednim veštinama razlikovanja "izuzetno" od "manje, ali ipak vrlo" bitnih podataka.
(skraćena verzija)
"Juče dok sam tresla tepihe u dvorištu, naiđe komšinica Stana. Kaže da joj je njen sin Marko, što se oženio malom od Pera Jovića što je radio kao vozač kod vojske, kukavac izgubio nogu u udesu pa se prevremeno penzionisao, sreća ta mala mu je zlatna, a i dobro se udala. Ma ni Marko nije loš, završio je višu u Beogradu, ima dobar posao, njegovi mu nadogradili sprat kuće, šta bi više, ja nisam ni kašiku imala kad sam se udala!
I eto Marko ima druga čiji otac radi u SUP-u, još malo mu je čini mi se ostalo do penzije, reče mi moj Stojan da oni imaju onaj benificirani staž, kako li se kaže, kao i kontrolori leta, mada isto oni u francuskoj stalno nešto štrajkuju, ko zna jel to istina.
I kaže mi Stana, evo i sad sam se naježila kad se setim, da je mali od Mitra Perovića iz opštine ipak od droge umro. Našli ga, kaže, u sobi, obučen je legao u krevet i nije se probudio. Daleko bilo..."
(srk slađe) "Šta ti je život, kap vode na dlanu...
De mi mala dodaj taj jedan bonbon od višnje."
Mit o mladiću od 25 - 30 godina koji je čitav svoj život podredio treninzima i makrobiotici, ustajao u cik zore i, nakon meditacije i solarne joge istrčavao deonicu od 10 kilometara gore - dole po planini gde je čitav vek proživeo, (na voću povrću pirinču kozijem mleku i zdravom vazduhu potoci čisti ko suza zavatiš rukom i piješ) i to samo da se zagreje - jer bio je vrhunski sportista i bavio se gimnastikom, plivanjem na 400 metara prsnim stilom i kik boksom, redovno sparingovao sa lokalnim medvedom a jednom se oprobao i u desetoboju, pokazavši zavidne rezultate. Trebao na olimpijadu sad da ide kad ti kažem. Ko od brega odvaljen, nikad popio, nikad cigaru zapalio - razboleo se nešto odjednom i, jebeš mi sve ako lažem, za pet dana umro.
Kec u rukavu svake osobe srasle sa svojim nezdravim navikama; argument, obično poslednji, kojim se naglo i neopozivo okončava svaki dalji nagoveštaj rasprave, i jednom za svagda obesmišljava bilo kakav napor u cilju zdravijeg načina života. Momka, doduše, niko ne poznaje niti ga je bilo kada video, ali pouzdano se zna da je priča tekla otprilike ovako jer nesrećni je mladić bio nećak - sestrić - brat od tetke - komšija, "onog mog kolege - prijatelja - poznanika - Marinkov mali - Laze Berčeka sa Karaburme - iz Paraćina - Švedske ma znaš onog lika bio nam je zimus na slavi.
Dva popodne, ćale otvara treću kutiju monte karla. Pali cigaru, hvata ga kašalj, ustaje, odlazi u kupatilo i tamo iskašljava levo plućno krilo, uspomene na rano detinjstvo i vojsku, truleks krpu što ju je greškom pojeo pre neku noć kad se teškom mukom dogegao iz kafane. Vraća se u dnevnu, suznih očiju i čela na kom je niklo još nekoliko svežih bora. U kožu mu se vratila prirodna pepeljasto - zelena nijansa.
- Mogao bi malo da smanjiš, mislim, ako nameravaš da živiš.
- Šta da smanjim?
- Cigare.
- Ne lupetaj tu, nije to od cigara (sledi priča o nazebu pokupljenom sa pecanju - na poslu - svinjokolji - od jebenog bicikla -zavisi od toga gde je bio i šta je radio).
Mrzi me sad dalje da definišem, uglavnom - neko ga i dalje smara za cigare, poteže priču o ovom čovek - mitu što ga svako selo - grad ima, u krajnjem slučaju šta - prestanem da pušim, danas - sutra izadjem na ulicu i zgaze me kola na pešačkom.
EDIT : Potpuno sam zaboravio da uvrstim i hiljade stogodišnjaka koji su od pete pušili i tukli rakiju od trske, spavali na ladnom betonu, radili u rudnicima i opet dogurali do stodvaesosme, nadživeli unuke, i danas vitalni, hodaju bez štaka, tresu tepihe, penju se na merdevine da nameste crep kad ga pomeri vetar i, po potrebi, pomognu komšiji da unese orman u stan, i to pešaka, stepenicama, iz prizemlja na osmi. Da ne pominjem onu babu iz doba Jure - zaboravio sam doduše kako se zove - što je u 125oj (godini, ne epizodi) iskočila iz kuće kad je bilo baš gusto i, dograbivši sekiru, pomogla nindža kornjačama da pošalju tehnodrom natrag u dimenziju iks.
U našem narodu sinonim za nekvalitetan život. Zašto je to tako nije mi jasno. Gledajući par džukaca koji se vrzmaju glavnom ulicom mog malog grada, došao sam do zaključka da je istina posve drugačija. Naime, pas (zvaćemo ga Mišo) crne boje, živi život kao lutalica. Iako mu status u našim očima nije zavidan, i nadležni ne čine ništa u cilju njegovog situiranja, čini se da to njemu ne predstavlja nikakav problem. Još ni jednom nisam prošao glavnom ulicom a da Mišo nije taslačio neku pohotnu kučku. Možda one nisu uglađene i fensi kao francuske pudle, možda se farbaju jeftinim bojama, ali poenta je da Mišo nikad nije suva kurca. Takođe, on nije ni mršav iako bi se to moglo očekivati od lutalice. Mišo nije gadljiv, strpljivo te sačeka da dovršiš burek na zidu ispred pekare, i zatim u slast pomaže onaj okrajak koji si bacio jer u njemu nije bilo mesa. Mišo nema problema ni sa kupanjem. Dok većina onih, koji svoj život ne kvalifikuju kao pasji, preko volje obave svoju nedeljnu dužnost, Šomi kupanje ne jebe i iz principa odbija pranje čak i vikendom. Mišo prezire njujorker fensere i iz tog razloga odbija da nosi odjeću. Mišo nema komplekse, i kod njega ona rabota slobodno landara i svima je na izvolte. Mišo je car i ja mu zavidim.
-Kako živiš brale?
-Pasji život, šta da ti kažem.
-A boli te kurac, može ti se.
Muško opravdanje švaleracije.
Iznervirana ćerka žali se ocu:
-Jesi li video, tata, kad je onaj moj sinoć došao kući. Ko zna gde je bio i s kim. Ej ti (zove muža) švalerčino dolazi ovamo da malo popričamo. Da te ja nešto priupitam.
Otac umiruje ćerku:
-Ma nemoj ćerko, dobar je tvoj muž. Uostalom kakav je to gazda koji ceo život jaše jednu kobilu.
-Molim??? Jesi li ti to meni rekao da sam kobila? Pa baš ti hvala.
-Izvini ćerko, ja to nisam rekao, to je tvoj zaključak.
Крајњи степен мржње према особи која више воли Америку од Русије. Не мора да значи нужно да воли већ више да се занима за Америку, да га интересује Америка. Са Русијом нема никакве конкретне везе али се подразумева, онако по српски, да ако волиш једну не можеш имати никакво позитивно осећање према овом другом. То значи да аутоматски мрзиш Русију и све оно што би сваки ПСП (прави срБски патриота) и русољуб морао волети. Да ли је заиста тако није битно.
Фразу у главном користе старије генерације које су волеле Русију још и пре него што је Тито рекао Стаљину "ЊЕТ". Користе наравно и млађи русољуби или они који једноставно не воле САД.
-Сине, какве су ти ово 'артије?
-Нешто за студије.
-Какве сад судије? Опет намештате фудбала?
-За студије, деда, С-Т-У-Д-И-Ј-Е!
-А па тако кажи, не мораш се дерати... А шта ће ти то?
-Треба ми за визу?
-За визу? Па где ћеш сад, сине, нису нам ваљда опет вратили визе?
-Треба ми за Америку.
-Америку? Какву Америку, убио те Бог?!
-Северну, деда, за САД.
-Што сад, после не важи?
-За Сједињене Америчке Државе.
-Па шта ће ти америчке виза за студије?
-Идем да студирам на Јејлу.
-Шта да радиш?
-Да студирам у Америке, јебем те глува!
-Сиктер! Само преко мене мртвог!
-Хајде не драми, к'о да идем у Авганистан да студирам. А и лош ти је аргумент, мислим са твојим срцем...
-Па боље у Афганистан него у Америке! А што не би у Русији студирао? Што не одеш лепо у Москву или Лењинград...
-Не зове се то, деда, Лењинград има већ 20 година...
-...у Лењинград да одеш а не тамо код Американца... Их какви сте ви млади, сису вам јебем, само бисте на Запад ишли. Дај Боже да се вратиш из те Америке, надам се да дедино име нећеш заборавити после три године. Драже је вама младима америчко срање него руска торта. Неће нама онај циганчић помоћи него Путин, сине мој, Путин!
-Јеби га, деда, не живи ми тетка у Русији него у Америци. Да си њу лепо удао за неког козака не би било проблема, овако идем у Америку на студије уз теткину финансијску помоћ, таман и да обиђем и видим њу и течу Најџела и брата Хенрија.
Čim dođemo u neke ozbiljnije godine ova rečenica iskače iz žbunja u vidu 'kupuj-iz-fotelje-stoko-seljačka' reklama i napada nervni sistem nadasve podmuklo i esesovski.
Baš jutros razmišljam: što sam stariji mogu duže a želim da traje kraće jer nemam kondicije i ostanem bez daha već poslije 5 minuta a mrsko mi je da svako jutro na posao idem pješobusom već tih 30 metara pređem autom a ne daj bože da se učlanim u kakvu teretanu ili da igram fudbal sa prijateljima srijedom uveče jer tada ima vazda nekih utakmica na televiziji, ko će se znojiti kao Aboridžin a još i da plaćam, kurac, mamu vam jebem kapitalističku. A možda sam i sebičan pa ne želim da i ona uživa. Boli me briga, ja završim pos'o, ona neka ide pod tuš... Pu, jebem ti život, zakasnih!
Konačna konstatacija na besmisao ovozemaljskog postojanja. Tad konačno skapiraš da su izmišljeni: Deda Mraz, pravda, Dan zaljubljenih, 13. plata u Srbiji, 12. plata u Srbiji, 11. plata u Srbiji, plata inače u Srbiji, seks tek posle braka i pojeftinjenje benzina.
A: Kako prođe na ispitu tebreks?
B: Loše, skenjao sam se skroz...
A: Pričaj.
B: Ma sve sam naučio, sve sam znao. I pita me na kraju sastav vanpretresnog veća za maloletnike, i tu zaboravim da po novom u veće obavezno ulazi i jedan retardirani pedofil, znači obavezno. I obori me debil, a sve sam ostalo znao ej!
A: Jebiga brate, biće bolje...
B: Ma nije mi krivo što me obori, nego što pored mene prođe neki indijanac što pojma nije imao. Pita ga profa odakle je, on kaže iz Gradiške, kad skoči profa da se ljubi s njim. Kaže -ja sam zjemo iz Mjilića, evo ti djevjetka i pozdrjavji tvjoje, živijo za mnogo godina! E TU MI PUKO FILM!!!
A: Bosančerosi se našli... Tako ti je to u Srbiji, svi imaju više prava od onih čija je zapravo država... Život je takav, čupav i dlakav... Ajmo na točeno, da se odvalimo...?
B: Ajmo brate...
Keva ne ograničava izlaske, ne sere zbog škole/faksa/posla i ekipe i daje veći džeparac.
Ortak 1: "Šta ti je život. Mi se iscimali da završimo fakultete i sad visimo na birou, pos'o u struci ne moš' da nađeš... A onaj Keša što je jedva srednju završio ubacio se u stranku i bole ga patka. Dobio pos'o preko veze, vozika se okolo u službenom autu, ima opasnu ženu i još bolju švalerku..."
Ortak 2: "Jebi ga, brate, život je nekom majka a nekom keva. Aj' da smo mi živi i zdravi!"
Mačija verzija naravoučenija o prolaznosti života.
- Pomoz Mjauuu!
- Mjauuu te pomogo!
- Ja sam došla iz Njemačke. Odakle si ti?
- Ja sam iz Dervente.
- Otkud da ti jedeš viskas, a ja u Njemačkoj jedem otpatke od gasterbitera.
- Jbg, mačke u Bosni žive svaki život kao da im je posljednji.
Rečenica koju student izgovara neposredno pred izlazak u grad, veče pred ispit.
moze koristiti u svakoj situaciji umesto proslavljenog jebiga,u slucaju da je prisutna starija osoba...
ja:3 iz pismenog!! :)
glavni streber u razredu : kako 3 ja sam 5 sa dve zvezdice u gornjem desnom uglu i cvetic
ja(ma nabi taj cvetic sebi u dupe...ali spazim nastavnicu na vreme..):eh,pa nekom je zivot majka a nekom maceha...
Izreka koja se primenjuje kada osoba koja je rekla da će doći za pola sata, po običaju, kasni. Izraz je nastao kao varijacija parole za dobrovoljno davanje krvi:“Vaših 5 minuta, nečiji ceo život.“
Laki:”Batice, Ljuba je pre 2 sata rekao da dolazi za pola čuke! Poznajući ga, ne bi me čudilo da ga nema još ceo sat.”
Srki:”Brate, njegovih pola sata, nečiji ceo život!”
Nepobitni argument za kojim posežemo kad svjesno želimo da napravimo neku glupost za koju nemamo ni jedno opravdanje.
primjera ima mnogo, jer sve je prolazno, samo je glupost vječna.
Šaljiv izraz za dijareju koji se koristi da bi se zadirkivala osoba koja je ima. Najčešće je smešna samo osobi koja je izgovara.
Mile: Jao ćale, beži brzo iz wc-a!
Ćale: Šta ti je?
Mile: Ma zavio me nešto stomak, evo već 3 put za 20 minuta.
Ćale (uz smeh): Opa, kombo sranje, a?
Mile: E ćale, nemoj molim te, samo mi još to treba.
Prvo pomisliš da je to život u braku kada u isti uđeš nakon momčenja, a onda kasnije shvatiš da je to u stvari onaj život nakon života provedenog u braku
Kad svoj zivot prepustis sudbini na milost i nemilost.
A: Aj kupimo gajbu piva?
B: Ne mogu, imam ispit prekosutra, ma ustvari, nek ide zivot.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.