
Još jedan dokaz da ovi što prave reklame nemaju dodirne tačke sa realnošću. Kapiram ne možete da snimate debeljka kako briše bulju i znoji se ali opet mu je lepo jer je vaš papir gladak i troslojan...Zašto bi neko zavio pile u papir za vnugo? Postoje farme, posebno dizajnirane hranilice. I kako ste uspeli da pronađete analogiju između ljudskog čmara i pileta? Šta, oba su žuta? Ne vole hrapav karton? Lako se iritiraju?
Boja koja se svuda uklapa, NE. Teget je i ružno ime za boju. Teget sa bilo kojom drugom bojom gradi retard kombinaciju. Teget je teget. Teget mi ide na polni ud. Belo je boja nevinosti, crvena ljubavi, žuta ljubomore, ali teget... Teget je boja nedefinisanosti.
-Sine vidi što ti majka kupila duksić lep.
-Staramajko, koja je to boja?
-Teget sine.
-Blago meni, 'ajde daj biće za po kući.
Šarena slika u kojoj dominira žuta boja, mestimično ukrašena sitnim i lako sročivim tekstom. Prvenstveno služi informisanju naroda o uspesima i neuspesima estradnih ličnosti, počevši od sklapanja brzo raskidivih brakova, pa sve do rasturanja istih. Do nje se dolazi na dva načina: s jednog kraja novina preko politike, crne hronike i ekonomije ili s drugog preko sporta, oglasa i čitulja.
Iritirajuće pitanje koji ti stariji ljudi postavljaju i uznemiruju te kada, zapravo, sve što ti želiš da radiš je da ne radiš ništa. Pri takvom pitanju poželjno je ne odgristi im glave već im uputiti neki prihvatljivi osmeh i nešto što zvuči kao odgovor stvorenja koje će postati sasvim normalno ljudsko biće(ne moraju da znaju da ti baš i nećeš postati dotično).
Dosadna osoba:Šta ćeš biti kad porasteš?
Ja (blenem u tv): A, šta? Pa ništa, ništa mi se ne radi.
Dosadna osoba:Ali kako, mora da ima nešto što voliš da radiš.
Ja(skrećem pogled sa zgodnih tipova na ekranu):Pa da! Žuta štampa!
Dosadna osoba: Šta?
Ja: Oduvek sam se pitala ko su te osobe koje pišu one zlobne male pesmice iznad fotki usvinjenih poznatih ličnosti u glupim novinama. Ja hoću da pišem te pesmice.
Dosadna osoba(čudno me gleda)
Iz nekog razloga neprihvatljiv odgovor.
imas fejs,imas myspace,napravio si tviter,imas oko 8 mejlova,skidas preko torenta i jdownloadera u isto vreme,imas 4 eksterna harddiska od po 2 terabajta,jedina stampa koju citas je kompjuterska,slusas muziku samo u periodu 70-90-e,ljubavni zivot ne postoji,ljubavni takodje.Nista od ovoga nije toliko strasno ali kad pocnes da se nadmeces na limundu/kupindu za neko tamo djubre koje ti uopste ne treba u zivotu zaista treba da se zapitas...
Žuta tvorevina koja se skuplja u ušima i za koju svi ljudi znaju da je gorka a niko je nikad nije lizno. U većim količinama je imaju ljudi koji imaju ili fobiju od kupanja ili alergiju na čistoću (a naravno svi znamo da su jednostavno štrokavi i mrzi ih da se peru).
-Izvali lika koliko ima meda u ušima trebao bi pčelicu Maju da istetovira na čelu!
-Ma ne puštaju ga u zoološki vrt. Prošli put kad je bio nisu mogli da smire medvede tri dana!
Sabor je casopis koji je stampala novinska kuca "Borba" jos pre Prve velike seobe slovena i nastavila da ga stampa sve dok se kvalitet papira toliko upropastio, da je cak nemoguce isti koristiti za potpalu.
Opet, Sabor je casopis koji je vekovima bio prvi domaci tabloid, u kome naravno nisu objavljivane baljezgarije i slike golih pevacica kako jedu cevape sa poda.
Verovatno se mnogi secaju istog, sa stolova svojih baki i deka, prabaki i pradeka, cukunbaki i cukundeka.
Hladno predjelo kojem je obogaćen žutanjak tako što je tvrdo kuvano jaje masakrirano na pola i izvađena mu žuta utroba koja je samljevena i pomiješana sa sirom, biberom, solju i kečapom. Zatim je sav taj bućkuriš stavljen u vrećicu sa odsječenim ćoškom i kroz taj otvor istisnut tamo odakle je, invazivnim putem, izvađen gore pomenuti žutanjak.
Neoksvrnuta slika razrušenog grada ili ipak Arene svetluca ispod pretanke folije koja se tako ah tako slasno skida: to siktavo šuškanje iz više klase šuškanja, pa onda taj bogati i blago hrapavi papir koji miriše na štampu, na boje, ali taj miris je jedinstven, druga štampa ne miriše tako, pa onda sine sama gola konzerva, tamno, sjajna, žuta ili pak srebrna, uvek to dvojstvo: zlatno i srebrno i nikad nisam mogao da se opredelim koju više volim i dan danas, pa onda taj ritual sa otvaračem za konzerve: on je mali ali zajeban i oštar: njega je ptica neka ispustila, to je ptić bio, pa dok je padao od straha umro ili se očeličio al zadržao oblik taj oštar kljun i njega si mogao samo da zabiješ -negde na sredini oboda konzerve - još si nejak, malo teško je išlo dalje sa otvaranjem koje mora konstantno da ide: zige zige zige i podano se uvija lim ispred nas i potmulo izbija zlatno ulje iz tih ritmičkih uboda, ta zlatna tečnost: čisto bogatstvo i diviš se kako neko tako konstantno ide zige zige zige i čekaš dan kada ćeš i ti tako zige zige zige sve dok ne dođe ptić do kraja - tu blizu početka ziganja i onda sveačno otvaranje jutra i ta srebrnasta boja riba topljenih u sunčev znoj, u sunčevu tečnost, komad sunca sa juga: pozdrav iz Rovinja, pozdrav, evo vam malo spakovanog mora da osetite miris da pojedete jedno more u lepo jutro pa na posao kod Milene Dravić kad ide sa tri ćerke na more.
Kasnije su svuda uveli ovaj prost i nemaštovit sistem samo povučeš i opala – čista glupost i oduzimanje tako slasnog rituala...
U primorskom gradu na suncu baš lepog dana a i ovde je bilo baš lepo neki tenk na televizoru i na tenku neki brkati čovek koji liči na komšiju davi nekog nesrećnika iz tenka vuče mu glavu iz tenka: pozdrav iz Splita.
------------------------------------------------------------------------------------------
- A jel imate one sardine stare obične?
- Na koje mislite?
- Pa one što se ne otvaraju same nego onim malim otvaračem pa otvarate zige zige zige!
- A to, pa ne znam, pogledajte evo ovde nam stoje sve konzerve...
- Hvala he he zige zige zige!
- Milka, kasa!
- ZIGE ZIGE ZIGE!
Mitska ptica južne Srbije.
Neki bi rekli da je baš ta i ta ptica drozgolj, dok bi drugi rekli da je ona žuta sa zelenim krilima. Malo pametniji bi rekli da je to u stvari drozd ptica, dok bi malo pijaniji rekli da su to dve ružičaste ptice.
Ćale i sin u lovu.
Sin: Tate, a koje je onoj živuljče, upukaj ga!
Ćale: Toj ti je beljka :BANG:
Sin: Jeeeee, a koje je onoj pilče gore?
Ćale: Jebem li ga, sinko, drozgolj neki.
Sin: Tate be, toj je cucupanče, kakav be drozgolj.
Ćale: Drozgolj be sinko, drozgolj :BANG:
dizajner , recimo obuce
samo se treba pridrzavati sledecih stvari :
1. Manje je vise ( uglavnom je uvek samo MANJE )
2. Sto razlicitije od ostalh ( zapravo - sto ruznije, to bolje )
3. Kombinovati boje ( ko bi rekao da zelena i drecavo zuta idu zajedno? )
4. Podeliti nesto besplatnih uzoraka (uglavnom tzv. Gran show "eliti")
5. Nabiti sto vecu cenu (jbg ,kvalitet se placa)
Model:
Treba da bude nesto novo , mozda sarena starka sa vazdusnim djonom - ona sa stiklom vec postoji -
Ili, cizme od providne gume prekrivene nekim prlicama..
Al' ce posao da krene..
Po sopstvenoj procjeni najpametniji ljudi na svijetu. Mozak im je uglavnom rasturen koriscenjem svojih proizvoda ali nema veze kako bi glupi policajac skontao da oni nesta diluju ako su vec 2 puta uhvaceni, heroin zovu zuta majica(genijalno), ne pominju kolicine samo kvotere i polutke, pandur nikad nece ukapirati ko je onaj sto ga tokom razgovora zovu Gajo(niti ce ih taj otkucati)....
Najgora vrsta kineskih tempera koje ne samo da smrde nego i boje nisu onakve kako nalaze nalepnica na tubi.Recimo u zelenoj temperi cemo naci neku vrstu sive boje,dok cemo u zutoj naci neku kaki-boju koja je sve samo ne zuta i prvo ce iz pola tube izaci voda a tek posle neka retka smesa ni nalik na traznu boju.Tube lako pucaju pa se mogu izliti produkti kineske hemijske industrije unutar ranca.Ovim primerom ne vredjam Kineze nego samo naglasavam poreklo artikla.
Pitanje koje ti često postavljaju najbliži u danima pred rođendan, Novu godinu ili Božić.
Ne bi želeli da ti poklone neku glupost, nešto potpuno nepotrebno, nešto što ne želiš ili već imaš...ili su jednostavno ostali bez ideje, pa ti na taj način ostavljaju mogućnost da sam izabereš.
Razmišljam kratko:
Ono što zaista želim je da me pred spavanje neko ušuška i pročita mi kratku priču, da me golica dok ne ostanem bez daha, da se uvek iskreno smejem, da me boli jedino krasta na kolenu, da kada mi dođe žuta minuta mogu da zaplačem bez stida, a ako može i komplet voštanih bojica od 24 komada...Ono što zaista želim je da ponovo imam pet godina makar na minut.
Kažem:
Može crna rolka...
Osoba potpuno zavisna od primanja informacija, to jest tračeva.
Naravno, kod Infomanki se zavisno od njihovih godina razlikuju interesovanja i izvori informacija.
Kada je jako mlada, na početku tinejdžerskog doba pa sve do neke tridesete godine, Infomanka sakuplja i širi informacije uglavnom o čuvenim zvezdama srpskog i svetskog džet-seta, glumcima neke njihove tinejdž serije, drugovima i drugaricama iz razreda, a kasnije kada se zaposli uglavnom o kolegama s posla gde radi i o ljudima koji rade u firmama oko njene.
Informacije skuplja po trač-partijama sa drugim Infomankama ali i iz čuvenih trač-magazina tipa svet i skandal a neretko informacije pristižu i sa svetski rasprostranjene društvene mreže fejsglup.
Kada dođe u neko srednje doba Infomanka menja interesovanja. I dalje stremi ka informacijama o poznatima, ali to su sada već glumci u zrelijim godinama, političari i čuveni glumci iz latino-seldžučko-hrvatskih serija.
Menjaju se i izvori informacija i prelazi se na dnevne novine sa žutim sekcijama, kao i nove trač partije ali uglavnom na pijaci, u prodavnici i skupovima Infomanki u okolini zgrade u kojoj živi. Naravno, i dalje radi i skuplja informacije o ljudima sa posla, ali slabije jer je već godinama izlizala tu temu a ne menjaju se ljudi u firmi toliko često.
Pred sam kraj života Infomanka postaje Sauron, džudži na prozoru po ceo dan i skuplja informacije striktno o ljudima iz zgrade u kojoj živi i to metodom izmišljanja, preuveličavanja i režiranja u svovj glavi svih stvari koje vidi. Zanimaju je stvari tipa ko se s' kim švaleriše, koju devojku kada i čime dovozi njen novi dečko, koji klinac diluje drogu u ulazu, a koji se drogira i tako neke potpuno lokalne stvari. Više ne sarađuje sa ostalim Infomankama jer su i one na svojim prozorima, nego ima jednu poverljivu babu kojoj sve ispriča ujutru u nadi da će ona proširiti vest.
Totalno različita od nimfomanke. Nimfomanka samo želi Bobana.
- Draga ajde da se jebemo.
- Nemoj sada, počinje mi Ekskluziv, a posle idem kod Mice na kafu.
- Dobro odoh da otvorim šampanjac.
Starinski izraz za opisivanje onog koji je sišao sa propisanog umnog pravca.
Kao da je um auto-put na kojem je zaustavljanje i zadržavanje dozvoljeno samo iza žute linije (jer se situacija kad vam dođe žuta minuta toleriše, ali nemojte slučajno da umne puteve zakrčujete u nekom iole kontemplativnom cilju), a skretanje zabranjeno, osim na za to posebno predviđenim izlazima ili na samo-za-vas-osmišljenim stajalištima.
Ovaj je, očito, sišao na pogrešnoj stanici.
Malen je korak od „Što na umu, to na drumu“ do „Sišli smo s uma u sjajan dan“.
Kada drugar čuva orla, a ti se pičiš sa ostalim tenkićima. Na sledećoj tabli se menjate. Popularna igra na konzoli zvanoj "lažna Sega". Obično je dolazilo do raznoraznih zabuna kada matorci nekom obećaju Segu za rođendan, a donesu nešto što liči na segu sa 2 žuta kertridza. Posle negodovanja se tuga morala lečiti tenkićima i ostalim instant igrama sa tog čudovišta od konzole.
-Aj ti malo da čuvaš ovu kokoš...
-Aj još jednu tablu, imam onu pucu što sve razjebava.
-Ae...
Ukrštenice koje su sve češće počele da se pojavljuju po raznoraznim časopisima, dok ih za sada dnevna štampa izbegava mada se provuče po koja.
Evidentno je da ih stvaraju osobe koje u jednoj ruci drže Larusovu enciklopediju a u drugoj knjigu Najnepoznatiji sportisti, političari i geografski pojmovi sveta.
Isto tako jadnik koji počne da rešava tu ukrštenicu ili shvati da je osoba koja ju je stvorila pasivni sadista ili da je on ispod intelektualnog nivoa za rešavanje te ukrštenice.
A da ne govorimo o konfuznim objašnjenjima pojma, što te opet sprečava da popuniš ukrštenicu.
Tužno je što neko popularnu razbibrigu koristi za lečenje kompleksa iz detinjstva.
Posledica novog zakona. Romska populacija (koja je naprasno odlučila da radi) obučeni u fluorescentno žuta radnička odela, zbog kojih izlazimo iz autobusa tek što smo ušli, i zbog kojih dobijamo kazne od 1000 din. koje se kasnije naprasno pretvore u kazne od 15 000 uz upozorenje i sudski poziv.
Naziv krpelji dobili su zato što se ,,lepe,, za nas, i dok ne dobiju svoje, neće odustati.
- Izlazi iz autobusa, eno krpelja.
- Sve bi ih ja na đubrište....
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.