
Lični obezbeđivač preko potrebnog prostora i emocija.
- Da obezbedite nesmetan ulazak i mesto u prepunom kafiću ili diskoteci.
- Da pristojno od sebe udaljite kretena sumnjivih, agresivnih namera na ulici, liftu, haustoru i slično.
- Da preko reda uplatite račune.
- Da naterate ukućane da konačno oslobode kupatilo.
- U demonstracijama da Imperiji uzvratite udarac kapljevinom.
- Da omogućite slobodno ustoličenje pred kompjuterom.
- Da rasplačete i pit-bula.
- Na sahranama da dokažete žaljenje prisutnim zvanicama.
- Na fakultetu ili školi da podebljate tužnu žvaku kojom pokušavate
odgoditi nešto ili obezbediti prolaz.
- U delikatnim ljubavnim rastancima u kojim nekom uvaljujete pedalu da obezbedite sebi efekat suze u oku i tako dokažete da ste senzibilna, osetljiva duša a ne bezosećajna stoka.
Lik za kojim se posle šuma wc šolje ne čuje šum sa lavaboa.
-Joj, evo ga Stanko.
-Što joj, si mu kresn'o sestru?
-Ma jok brate, ko da se pozdravlja sa njim?
-Ne kapiram te.
-Brate, klopali mi picu pre par godina kod mene na gajbi, njemu nešto proradio stomak i zaglavi čovek u wc. Posle par minuta čujem pusta vodu, ali ne čujem slavinu. Rekoh, nije valjda? Lik ladno nije oprao ruke, zavalio se u fotelju, uhvatio onu picu i tamani. Sam je i pojeo, meni preseo život.
-Pa šta sad da radimo jebote?
-Ništa, izuj patiku kad naiđe i kao skidaj žvaku sa nje, pa kad on pruži ruku da se pozdravi, uvali mu podlakticu.
Najcesce se odvija na relaciji:
Zabrinuti roditelji - njihov deran.
Kada gorepomenuto celjade napravi neki sitan nestasluk, savesni otac i mater odlucuju da odmah preuzmu stvar u svoje ruke, jer ko po narodnoj 'Dete mnogo milovano - nikad dobro vaspitano'.
Medjutim sam naslov ovog teksta je kontradiktoran jer tu nikakvog razgovora nema.
Postoji iskljucivo monolog jednog ili oba roditelja, koji nastupaju vrlo vesto i utrenirano, gde se svaki pokusaj replike optuzenog klipana smatra bezobrazlukom i nevaspitanoscu.
Obicno se mangup posadi na neku tvrdu stolicu na sredini sobe kako bi se psiholoski pritisak na prestupnika jos vise pojacao.
Elem svaki ozbiljan razgovor pocinje tako sto jedan od roditelja (glasnik) ode po derana koji gleda TV ili igra igrice, i pozove ga na ozbiljan razgovor u dnevnu sobu...
I onda, pocinje rafalna paljba...
(primer jednog kraceg razgovora)
- klipan :Al' sto moram da sednem tu na stolicu, koja je razlika ako sednem tu ili na fot..
- otac: ZATO STO SAM TI JA REKO DA SEDNES TU! I OD DANAS NEMA VISE
PITANJA KAD JA NESTO KAZEM, RAZUMES?!?!
- majka: Miroslave, polako pusti mene.
Duso, ti znas koliko tebe mama i tata vole. Sve smo ti pruzili - i ljubavi i paznje, i dobar telefon i dobre patike i dobre trenerke, i da pojedes i popijes, sve imas i ti nam tako vracas? Zasto si sine zalepio zvaku na zvonce deda Gavrilu? Jel ti znas da je on star, da je mogao da padne, da mu stane srce, da se uplasi?
klipan: Znam, ali sutra cu da se izv...
Otac : EJ! Ja radim KO KONJ! Ceo dan na poslu, ubijam se, radim ko crnac, ZA KOGA!!! ZA KOGA!!??
klipan : Za sefa?
otac : ZA TEBE BRE BUDALO, ZA KUCU, ZA NAS!! A TI TAKO VRACAS! SUTRA CE DA SE PRICA PO KOMSILUKU KAKO NE UMEMO DA VASPITAMO JEDINO DETE A MI STA SMO SVE ULOZILI U TEBE! PA VODIM TE I NA UTAKMICE, NA FUDBAL, NA MORE, NA ZLATIBOR, GDE GOD POZELIS TE VODIM A TI??
klipan : (suzne oci)
Majka : Moras da se uozbiljis definitivno. Ovako vise ne moze. Sramota je kako se ponasas, ne samo za tebe, sramota je za sve nas, za nasu porodicu. Sta mislis da sutra tvojoj baki i deki neko stavi zvaku na zvonce? Jel bi ti bilo drago ili krivo?
Ajde idi u svoju sobu i razmisli malo o svemu, za tvoje dobro.
Otac : (pobednicki) Sutra sam mislio da odemo da pogledamo jednog psa, ali znas kad ces da dobijes kera posle ovog danas??! NIKAD , A MOZDA NI TAD!
klipan : trkom odlazi gore sa suzama u ocima, psujuci kao kocijas u sebi.
Konacno je naucio lekciju.
Sve ovo je zbog prokletog deda Gavrila!
'Ajde što pušači puše svakom prilikom, pa i na -20 stepeni celzijusa, što im se pepeo svuda rasipa, pa i po ljudima u okolini, i što ponekad naprave rupu na tuđoj odeći, ali još mi uvek nije jasno ono refleksno lizanje cigare. Jes' da možda sporije gori, možda si i izgledaju kul, ali da l' pomisle u onom deliću sekunde gde je ta cigara sve bila?
Lokal pun. Sedim pored nekog lika. Džari on jednu za drugom, i vadi iz kutije još jednu i ispadne mu. Mrak je, i šta sad? Sedi, ne možeš se pomerit'. I tako se on sagne i napipava po podu. Po podu na kojem sam ja gazio blatnjavim cokulama, prosulo se pivo, svi prošli tuda. Napipa, digne, automatski ju obliže i pripali. Odmah posle toga uvali žvaku devojci koja je to sve videla. I onda se pitati, je l' gadniji on što on to sve uradi', il' ona što ga izljubi umesto da mu zavali šljagu i pošalje ga negde da pere zube.
Ogovaranje. Primećivanje nečega što nama ne odgovara ili je čudno i neprimereno, što nas dovodi do zaključka da toj osobi nešto fali.
- Skontaj onog retarda kako žvaće žvaku.
- Vidi ga majke ti!
- Posle se čudi kako nema devojku.
- Ma 'de, taj neće kresnuti do dvaespete.
- A nemoj preterivati, bio je sa Majom.
- A jes? Milovićkom?
- Da, da, tri meseca, pa ti vidi.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Vidi ga majke ti!
- Koga?
- Onog lika za šankom.
- Šta s' njim?
- Brat je popio 4 velika, nije prošlo ni pola sata, kao da se ništa nije ni desilo.. Lik je lud!
- Eh pa sad, i ja da sam hteo da postanem alkoholičar, pio bih tako. Meni je moja majka govorila..
- Jooj, aj pi' to, pa da naručujemo sledeću turu i nemoj mnogo da mi filozofiraš.
Ono o čemu vam profesorka metodike priča puna dva semestra,i u medjuvremenu pokaže u praksi kako to izgleda.
-Tokom predavanja pali jednu za drugom ,pri tom ne razmišlja o tome da bi mogao bar jedan prozor da se otvori;
-Obraća se studentima sa''Ej ti(sa plavim očima,crnom kosom,u crvenom džemperu)''
-Tokom ispita šeta se po sali sa rukama prekrštenim u visini dupeta,stoji ti iza ledja i gviri u test nekih par minuta,pri tom urnebesno žvaće žvaku baš u visini tvog uveta;
-Pred punom salom studenata baca papire svojoj saradnici i asistentkinji(koja je 15 godina starija od nje)na pod;vredja je i tera napolje zajedno sa studentima;
-Smeška se zadovoljno dok saradnica trči u prvi WC da se isplače.
Šahovska strategija koja se jako loše primenjuje u muvanju današnjih cura.
1949. godina:
Živan: "Oj, Radojka moja, de da mi vidiš dorata što ga na vašaru uzeh uči Đurđeva, penji se na moga pa da malo uzgalopiramo, da vidiš kako se diže na zadnje."
Radojka: "Ju, Živane đavle jedan, ubiće me ćaća, ajde, ali samo ću ga malo uzjahati.. Hihigigi": rumenih obraza, jedra Radojka penje se na Živanovog
2011. godina:
Dejan: "Pa, znaš da mi deda Živan ima ergelu konja, da li bi htela da odemo nekad tamo, na selo, u prirodu?"
Ženska: žvaće žvaku, podignut nos, 20 sek pauze: "Božeeeee, smooor. Ćao.": odlazi klateći se kao koza na štiklama.
Rečenica kojom se treba boriti protiv monopolističkih prodavnica, neugodnih kasirki i cena koje eksponencijalno rastu. Po sistemu "Dokrajči protivnika njegovim oružjem". Kada dobiješ račun počneš da sitničariš i maltretiraš prodavce sve dok ne pozelene u faci i ne dobiju instant želju da skoče sa Brankovog ili pak nekog drugog, bližeg mosta.
Kasirka: To Vam je 754,99. Izvolite račun.
Ja:Evo izvolite 755 dinara.
Kasirka: Hvala, prijatno!
Ja: Šta prijatno, a da mi vratiš paru?
Kasirka: Pa kako da vam vratim kad...
Ja: Otkud ja znam kako, vraćaj paru da ne zovem gazdu!
Kasirka: Ali gospodine, para ne postoji više.
Ja: Ma nemoj, još sam ja lud ovde! Zovi gazdu, gazda!!!
Kasirka: Nemojte gospodine, evo vratiću Vam dinar.
Ja: Neću dinar hoću paru, čist račun duga ljubav! Gazda!
Kasirka: Molim Vas smirite se, evo uzmite ovu žvaku, ona košta 2,01 i taman mi dodajte još dva dinara.
Ja: Ti si bre meni dužna a još mi tražiš da ti doplatim.
Kasirka: Nemojte da se ljutite, evo uzmite besplatno jedan Orbit!
Ja: Mala, zajebavam se, ne treba mi para. Ovo ti je za ono od prekjuče kad si mi uvalila polubeli hleb, aj vozdra!
Ljubiti se, ali onako žestoko, bez nekih emocija. Naravno, ako napaljenost ne računamo u emocije. Obično se jezici krljaju kao uvod u seks.
-Ubiću onog Cacinog mlađeg brata!
-Što?
-Pa već koju veče za redom nam non-stop upada u sobu i prekida nas. Jebote, taman krenemo da krljamo jezike, ja se napalim ko tetreb, ona vlažna ko Florida, kad evo ti njega. ''jel imate vi signal?'' ''Jebe me nešto ruter'' ''Jel imate žvaku?'' Koliko je sati?'' i stalno tako nešto. Znači, poludeo sam... Jebala ga sestra, ko da samo on ima sestru!
-Mislim da je problem u tebi.
-Što u meni?
-Pa video sam klinca kako krlja i on jezik, al sa mojim komšijom. Ne čuva on sekinu guzu, već hoće tvoju bulju he-he.
-E pa sad će pasti krljanje, ali koščica!
Ona je kul. Ona je in. Ona sluša samo GRANDioznu muziku. Ona je toliko ubeđena u svoju nadmoć da vas ne bi primetila ni da joj blejite na vatom napunjenom dekolteu. Ali, zato, zgazite li slučajno njene pink Air Ljax – jao vama!
Sigurno je poznajete. To je ona devojka koja će vas ošinuti tašnom dok, mljackajući žvaku, priča telefonom sa nekom od svojih drugarica iz kokošinjca, koristeći tekstualne skraćenice: „E, mačko, pa, znaš, ono kao, VRV ću moći, ali NSM sigurna, pošto moram da idem u šoping, znaš, ono...“ (Inače, ona nikada ne ide u kupovinu – to je uvek, samo i jedino ŠOPING)
To je ona devojka koja će vas prezrivo pogledati svojim tupavo-štenećim očima, iza naočara sa plastičnim okvirom, jer ste se usudili da hodate ispred nje. To je ona devojka koja će početi da cokće čim suptilno nagovestite da bi, kad je već izašla sa društvom, mogla malo i da komunicira sa tim istim društvom, umesto da konstantno gleda u svoj telefon optočen plastičnim imitacijama cirkona. To je ona devojka koja potpuno nipodaštava lik i delo Vuka Karadžića, unoseći u srpsku fonetiku do sada nekorišćene slovne simbole (na primer: W, X, Y).
Koje god čulo da koristite – lako ćete je prepoznati.
Nema šanse da je ne primetite kada ugledate njene tiganjem oblikovane šiške, ružičaste asesoare i odeću sa animal printovima suptilno uklopljenu sa mrljama i tačkama od predebelog sloja pretamnog pudera, kao ni nevešto uvučen stomak i celulit koji se ponosno mreška iza helanki.
Nema šanse ni da prečujete njeno afektiranje, mljackanje i antimuzikalno pevušenje najnovijih hitova sa uvek moderne televizije Pink.
Osetićete vonj njenog parfema u krugu od 15 metara od nje, a taj parfem neretko (loše) služi i da prikrije činjenicu da se nije okupala ni sinoć, ni preksinoć. A možda ni veče pre toga.
Ukoliko je dodirnete, u opasnosti ste da vam prsti potonu kroz 2-3 santimetra tečnog pudera/Eurokrema (naučnici još nisu došli do jednoglasnog mišljenja o tačnom poreklu te materije), ili da dobijete osip od kombinacije jeftinih materijala, na koju je ona odavno razvila toleranciju.
Nisam, niti želim da budem upućena u to kako je okusiti to i takvo stvorenje, ali postoje osnovane pretpostavke da bi to bilo praćeno brzim i totalnim bljuvanjem.
Što se tiče šestog čula, iliti instinkta – čim istovremeno osetite neodoljivi nagon da subotom uveče blejite na Jevrejskom groblju, kolutate očima i povraćate, znajte – Šefica Podzemlja/Mačka/Zla Barbika je stigla. Spasavaj se ko može.
Mlad, zelen. Koristi se kada se neko kurči, a ne zna gde je bušan.
Prva godina studija. Ortaci i ja izašli u grad, kad nalećemo na dve odlične MILF, za kojima idemo. Drug kreće da se nabacuje jednoj od njih, kao ima žvaku za prolaz.
Aca: Ćao devojke, vidim skockane ste za grad, lepo lepo...
MILF1: Beži bre mali, odjebi od nas...
Aca: Jao, što si slatka, mogli smo do mene...
MILF1: A jel, a šta bismo radili...
Aca: Pa, ovaj, ajde, ovaj, pa ću ti sve pokazati...
MILF1: Beži bre picopevac, idi kući, šolja mleka pa u krevet, mene si naš'o da privodiš...
(ortaci i ja se valjamo po podu), i naravno po ove dve staje audi, one upadaju, i odlaze u nepoznatom nam pravcu...
Zanimljiva misao mediokritetnog muškarca koju ću u veoma kratkim crtama pokušati da objasnim kroz nekoliko stadijuma u životu muškarca.
Stadijum prvi:
Ekipa od pešes momaka pije vops pod ladovinkom. Javlja se jedna prilika i zbori sa kojim bi sve ribama iz kraja bio. Nedugo zatim se javlja još jedna prilika s' replikom: "Nisu u životu najvažnije žene". To si bio ti. Dva su razloga prethodne izjave: više voliš da s' ortacima laganeze ispijaš vops uz priču, ili te jednostavno boli kurac da nekome plaćaš piće svaki drugi dan.
Stadijum drugi:
Prošlo je odredjeno vreme. Shvataš da si dugo bio aloun i da trebaš da nadješ pristojnu devojku za vezu dužu od četiri dana.
Izbio je 18-i kod druga. Atmosfera super, alkohola cisterna i, ono tebi najvažnije, lepe cure. Upoznao si nju......
Stadijum treći:
Žmarci te obuzimaju od pomisli na nju. Shvataš kakva si samo fukara bio. Životne karte su ti sve vreme otvorene samo ih ti nisi primećivao. Ponovo kontemplativno razmišljaš i shvataš kakav si pre bio "seljak". Uviđaš da nije tačna fraza: "Sve žene su kurve"....
Ti si sada jako ozbiljan tip... Zapravo ti si oduvek bio ozbiljan samo je to bilo prikriveno u tebi, a i ti drugari... Shodno svemu tome uzimaš par knjiga iz biblioteke, ljubavnih naravno. Kupiš razne mudrosti i obogaćuješ fond reči jer će ti on pomoći da se bolje sporazumeš sa lepšim polutkama.
Romantična komedija se zavšila, ispred bioskopa si joj krljnuo žvaku i svako je zapalio gajbi. Naravno da nisi zaspao kao drvenda, već ponovo razmišaš o njoj. U stvari ti nisi zaljubljen, to je ljubav!
Počinješ da slušaš Sergeja Ćetkovića, Sašu Kovačevića i ekipu i misliš se u sebi kako oni uopšte nisu tako loši, čak je Sergej kul tip...
Stadijum četvrti:
Šutnula te. Razlog je nebitan. Bitno je to da si šutnut kao poslednja fukara a voleo si je.
Stadijum peti:
Ležiš na patosu zajedno sa drugom koji je u istom stanju kao ti, alkoholisanom. Na radiju parla Georgiev: "Znaj, ljubavi svakoj dodje kraj..". Suze ti naviru, al za malo.
Okrećeš se prema drugu: "Znaš šta brate?". - "Šta?". - "Sve su žene kurve."
Šuknuti, al' suptilno.
Lepo, onako ljudski prozvati nekoga, sa svim elementima koje jedan pravi napuš mora da ima kako bi se nazvao ovim imenom.
Spust u Džej-burek-saginjanje-jogurt maniru, tako da podojena strana ima opciju odjave, ako je na netu ili opciju odbrane ćutanjem ukoliko se to dešava u životu, a dovoljno ostane prisebna da ne pogoršava situaciju pičkastim bežanjem.
- Vidi ovu ribu što je dobra matori.
- Jeste. Puca riba stvarno.
- Gle'aj ovo. Alo mačko. Mačkiceee.
- Vidiš da te kulira.
- Devojčice. Ti u toj kariranoj šulji. Alo mala.
- Ma ostavi je bre.
- Sad se praviš luda, a sinoć kada sam te jebao nisi se tako ponašala. Mogla bi makar da se javiš.
- Znaš kako dečko, kakvo jebanje, takvo i javljanje.
- Ju ju ju ju al' te je podojila riba.
-----------------------------------------------------------------------------
- Eno ga Divlji sa novom ribom. Moram nešto da ga isprozivam. Zalepio mi je pre par dana žvaku na zvonce kada niko nije bio kući pa je pregorelo.
- Pa nemam pojma šta da mu uradiš.
- Vidi što sada gleda u mene i kenja nešto. Sigurno joj priča kako mi je sjebo zvonce. Vidi nju kozu što se smeje. Divljiiii!
- Ej matori. Kako zvonce? Jesi ga popravio?
- Ma super je zvonce, nego baš ti je lepa ta devojka. Je l' to ona što si rekao bolje išta nego ništa?
- ahahahaha iju al' si ga podojio, pobeže ćovek.
- hehehe vidi što mu kenja riba sada.
- Koja gargija.
Po pravilu prenabudženo mesto, kolona od 10 metara i babe (i dede u add-onu) koje broje sitniš, i to baš kad vam se najviše piša. Uzgred, šanse da izaberete red koji se najbrže kreće su 1:3, naučno dokazano.
Baba: "Dajte mi kilo šećera, tri kile brašna, dve roze kese bombona, plazmu sa ukusom aleve paprike, čips sa ukusom pasulja, 5 kvasaca, ali onih iz 1998..."
15 minuta kasnije...
"...Audi A6 za mog devera, imperijalnog lovca za moju snaju, i gondolu iz vremena Američkog građanskog rata za mog starog."
Kasirka: "To bi bilo 599,999.99, i ne, nemam da vam vratim žvaku."
Baba: "Ali sine ja imam samo po deset i dvadeset, a nisam ponela naočare za blizinu..."
Ja pokušavam da se izvučem iz reda, pošto očigledno nije u onih 33%...
Kasirka: "'Ej ti mali, aj' dođi da brojiš pare."
Ja (u sebi): "Bože, šta sam ti skrivio?!"
Zvuk koji se doduše ne čuje, ali ako se neko okarakteriše kao izvor tog zvuka, to je jasan znak da ga boli tuki za sve i da mu je sve ravno. Nema nervoze, nema cimanja, samo sprdnja i opuštenost. Nije to ona ravnodušnost što ide na nerve, niti je u pitanju neka mlitavost. To je samo ona kuloća i opuštenost nekog lika koji zna koliko vredi i koliko ume, a nema potrebu da to svima nabija na nos.
- Daj ne seri bre. Nisi mu ni do kolena.
- Ma nemoj. A prošle nedelje što sam dao volej sa pola terena u raklje.
- Volej s pola tetena. To može svaki sivonja da uradi ako ga usere. Gde je tu tehnika?
- Video sam njega. Stao na gol i nije ni ušao u igru celu fudbalicu.
- To je zato što mu pište jaja baš za sve. Sprda se čovek. Kada si otišao po vodu ispljunuo je žvaku, pimpovao je i levom i desnom nogom, a onda je opalio u vis i uhvatio opet ustima. To je više tehnike i umeća u jednom zezanju, nego što si ti pokazao za ceo život, cepanice jedna napaljena.
Potencijalni lepak za prijatelje. Ukoliko već ne žvaću sveže žvake, vaše pakovanje postaće žrtva masovnog ispražnjavanja pakovanja, u ekstremnim slučaju neće ostati nijedna žvaka u pakovanju. Umesto Orbita mogu poslužiti i sokovi raznih vrsta.
Neobično jako sunce prži moju tamnu kožu dok ja izlazim iz prodavnice sa novim pakovanjem Orbita plaćenim 45 dinara i otvaram ga da bih usvežio svoj dah posle ćevapa sa lukom. Odjednom se ispred mene stvara masa "prijatelja" koji mi se potajno osmehivaju, a ja samo čekam trenutak kad će u mojoj glavi odzvonjavati rečenice:
"Daj samo jednu!"
"Hajde bre, dve k'o na reklami!"
"Joj nisam dugo uzimao žvaku, hajde daj mi jednu, Bog te blagoslovio!"
U sebi razmišljam kako bih im gurao žvake u usta dok se ne udave, ali im opet dajem. Okrećem se, polazim kući i bacam zgužvano pakovanje koje kao da nikada nije bilo puno.
Srbi imaju premnogo izuzetno glupih reči i fraza. Ne znam da li je od osiromašenog uranijuma, specifične kombinacije turskih gena sa našim, ili nas je jednostavno Perun napravio od ovce, al ih ima retardiranih, pa da ga jebeš. I jedini način da se za vreme jednog životnog veka podigne nivo neidiotluka zahteva mnogo vremena, strpljenja, ulaganja i još više gasa i šibica. #nonazi.
Jesen je došla u moj kraj, jebiga. Ptice se cimaju na jug, lisni tepih je prekrio blatnjavu kaldrmu, dok se nebeski vitraž boji olovnim oblacima spremnim da mi skecaju dan. Enter: Đomla. E, sad, Đomla nije običan Đomla, kakvog zamislite kad kažete Đomla. Ne, nije ni Mladen, sin zemlje, domaćin čovek sa dobroćudnim osmehom i punim srcem, koji je počeo da ćelavi još za vreme rudarskog fakulteta i čije bi barem jedno dete MORALO da bude nazvano Džiodud.
Đomla je kul lik. Za sebe, naravno. Prešao je sve živo na svetu što je ikada moglo da bude zanimljivo. Ložio se na hentai, a onda na masne gotičarke, a onda na oba. Ložio se na samuraje, pa na vikinge, kaže za sebe da ume voleti, al su cure kurve, pa ne kapiraju kad im recituješ Balaša i veruje da društvo voli hronično dosadne fejs-komičare sa gorim forama od Ivana Ivanovića. Nosi majice sa V izrezom do pupka, da se vide izdepilirane grudi. Mnogi kažu da je Đomla čudan lik. Ti ljudi su u pravu.
On ne vidi šta je loše u tome da se devojci priđe rečima „Mala, imaš dobre dojkare“, on veruje da je JAKO smešno kad lik padne i kad Šojić traži 5 jajcadi.
No, Đomla prilazi, masna mu kosa leprša na vetru a Humel mu jakna prži zenice koliko odbija Sunčeve zrake KAKO TI USPEVA JEBOTE, NEMA SUNCA, EJ, KAKO MOŽEŠ DA SIJAŠ KO DA TE MUVA ONAJ LIK IZ LAJANJA NA ZVEZDE, PA OVO NIJE HUMANO, ČOVEČE. Đomla prilazi, prešabanska koreografija pozdrava sa određenim likom, koska i zagrljaj sa drugim, okreće svoju bubuljičavu facu ka mojoj malenkosti: „Baki, imaš žvaku?“. Baki. BAKI. BA-KI. Ne, srce, nazovi me kakvim god poganim imenom hoćeš, šoraj mi po familiji od askurđela na ovamo, ali me poštedi svoje zamišljene kuloće. Onog trena kad smo ti i ja tom nivou da mi se možeš obratiti sa "baki", zvanično prestajem da cenim sebe kao živo biće.
Zanimljivo je što ustaljeni bakiji obično retko idu u krdu, već za sobom imaju svog klona. Bakiklon je nešto drugačije fizionomije, ali jednakog ponašanja: odlučni sitni koraci, blago klimanje glavom, presvetle uske farmerice i crna jakna sa znakom za skretanje na rukavima ili preko grudi. Baki prečesto ima određene hobije: obajvljuje fotografije novoupecanih skobalja iz neke tekuće bare u blizini grada, voli svoj skuter (onaj kulji baki ima motor) i Golfa dvojku. U javnosti sluša muziku preko zvučnika na telefonu. On je dete Partizana, crna ovca društva, veran do smrti.
Bakići su relativno nenasilni, dok ih neko ne isprovocira, a onda se u njima budi sila Odinova i furija Godzilina, ustaju vukovi sa onih poslovica koje smatraju vrhunskim delima svetske filozofije i glečeri kompleksa ruše vakuum mraka koji pada na oči. Izdrkavali su ih u osnovnoj, kad su se klizali na stepnicama i bili buckasti, pa imaju unutrašnji bes i komplekse, koje puštaju iz sebe balaveći za testosteronom napumpanim badžama u oklopu. Kod kuće im mama i dalje briše senf sa obraza. Uveče cepa LOL.
U osnovi, baki je nežna vrsta, koju su previše bili kad je bio mali, pa je sad degenerik. Uvek mu je smrdelo iz usta, nije imao devojku dok nije pronašao jednu koja je htela da se osveti ćaletu i išao je sa razrednom na drugarsko. On je nešto kao nuspojava onog zla koje dečica imaju potrebu da ispolje prema nekom jadničku koji je imao tu nesreću da se slomi stolicu na prvom danu u školi, ili kojeg je učiteljica morala da cupka na krilu, jer nije imao muda da se odvoji od roditelja na poljskoj nastavi. Baki je nešto što treba lečiti.
Slično kao i taktika “rovac-krtica-rovac“ ili taktika “kuče jede koncentrat“ ova taktika duhovitog naziva (možda na prvi pogled nije duhovit ali probajte da zamislite zmiju kako glođe kosku) se koristi za dezinformaciju i koriste je oni koji nam uporno pričaju da će uraditi nešto a na kraju ne urade ništa.
Dva drugara koja su upravo ušla u diskoteku
Osoba A: Ima dobrih cupi večeras, jel vidiš onu malu, e nju ću da startujem, imam pravu žvaku za nju
Osoba B: Ma znam ja tvoju čuvenu taktiku ”zmija glođe kosku”
Osoba A: Kakva zmija, kakva koska? Šta pričaš?
Osoba B: Ma ništa brate, samo opušteno…
Nakon 2 sata
Osoba B: Što ne startuješ onu malu, šta čekaš?
Osoba A: Polako brate, ima vremena, neću da idem odmah da ne pomisli da sam se napržio
Izlaze iz diskoteke
Osoba B: I ne startova ti onu malu, e znao sam da si pička
Osoba A: Ma nije brate, gužva bila...
Osoba B: Zmija glođe kosku.
Osoba A: A?
Osoba B: Ma ništa…
Iz dva dijela, komponente A i komponente B, koje zasebno ništa ne znače. Tek pri dodiru ili mješanju jedne sa drugom dobija se karakterističan proizvod.
- Vidiš, iako liči na žvaku, ovo je u stvari dvokomponentni eksploziv. Stisneš gornju i donju polovinu k'o plastelin, izbrojiš do deset- i bum!
- Baš ti hvala, Q, ovo će da mi posluži. Dobar dan, mis Manipeni!
- Zdravo, 007! Da nemaš, možda, žvakaću?
- Imam, naravno da im... NEMAM! Nemam.
- Rođak ti se zasad fino ponaša! Gledao sam ga na jednoj svadbi, dvadeset ljudi ga je skidalo sa stola!
- Njegovo ludilo je dvokomponentno. Da bi se ispoljilo potreban je alkohol i potrebna je neka pjesma u kojoj se pominje žena koje nema. Pošto smo na svadbi, alkohol je sveprisutan, pa je i rizik veliki. Ako čuješ "O, gde si, Jelena..." - pucaj u mikrofon!
Pravilo čije poreklo još nije pronađeno, ali se sumnja da potiče iz Severne Amerike. Ovo pravilo tvrdi da, bilo koji predmet koji padne na neku nesanitarnu površinu, može na istoj da provede maksimum 5 sekundi, a da pritom ne dođe do prelaska bakterija, virusa i ostalih raznoraznih mikroorganizama...
Ekipa izlazi iz pekare, i kreće ka stanici...
-Uufff... Š'o je dobra ova flaki, jebote...
:kifla mu ispada u baru motornog ulja:
Pu jebem ti!
(skače i u nanosekundi je podiže)
:fffff:
MMmmmm... Visokooktanska kifla...
-Koja si svinja, jebote, i masan džak bi poj'o...
-Ti očigledno nisi čuo za pravilo od 5 sekundi...
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Primopredaja se vrši u hodu...
-E, brate daj žvaku.
-Eo ti dabogda se zagrcn'o, šakale...
:žvaka im ispada na patos, i pritom je zgazi:
-U jeeee...
:skače i diže je dok si rek'o piksla, i stavlja u usta:
-Koja si ti životinja, jebote...
Muka mi je...
-Š'a? Nisi čuo za pravilo od 5 sekundi?
-(Zelena faca, propraćena bacanjem pegle)
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.