
STRAH je emocija (odnosno emotivno stanje) kod čoveka. Koliko god bio neprijatan on je veoma bitan po pitanju opstanka ljudske jedinke. Inače svi strahovi su stečeni tokom života osim dva koja su urođena:
-strah OD PUCNJA (iznenadnog zvuka visokog inteziteta) i
-strah OD PROPADANJA
SUMNJA je najgori crv u ljudskoj duši i svesti (tj. razumu)
a) granica se ne može nadgledati -STRAH ČUVA GRANICU
b) o, jesi li to ti - baka upada na žurku: "KO JE UZEO MOJU ČAŠU ZA ZUBE?"
Trenutak posto svi svatovi zauzmu busiju, a pre nego pocne ozderavanje i napijanje, negde u sred medjusobnog kolektivnog ocijukanja, odmeravanja i ogovaranja...
E upravo tad stize prvo dizanje adrenalina i atmosfere, u vidu sabanskog, al smekerski iskusnog, namernog shoka od strane frontmena narodnjackog orkestra, zaduzenog za muzicki ugodjaj veceri.
Performans se sastoji u polu pozdravljanju svatova - polu najavi muzike uz mikrofonicne specijalne efekte proveravanja kvaliteta i jacine tona i zvuka...
Dobrroo vecce.cce..cee...ceee!
Dobro dossli draagii gossti.ssti..stii...stiii...
Zza poccetak
da pozzdravimo mladencce.cce..cee...ceee...!
(aplauz + zvizdzvizd + fijufit...)
Jenn.en..n..dvva, jenn..dva, sedamm.ssdm..smm...smmm...
(kuckuckuc u mikrofon)
...
Za vaass veccerass bend Milicc Radojiccee.cce..cee...ceee
i lepa Cecca.cca..caa...caaa...
Mole se dragi gossti.ssti..stii...stiii,
da lepu Ceccu.ccu..cuu...cuuu
ne keshaju na ssto.ssto..stoo...stooo...
Uzzivajte, hvalala i ziveli.lli..lii...liii
Najlakši način da nekome dočarate koliko određeni novokomponovani muzički izvođači mogu da krešte, riče, ilaču u mikrofone i tako vrše harakiri u mojim ušima.
Zaista je teško biti iritantniji od zvuka alarma koji nas budi u ponedeljak ujutru na posao nakon neispavane noći koju smo proveli u zagrljaju sa rubinom i rakijom lozom ali određeni muzički virtuozi to rade bez pola muke.
- Jao čuj novi songić od elitnih odreda, moram da odem i izdrkam klitoris jednom na nju
- Idi sestro u tri lijepe, pa ja bih radije cijeli dan slušao zvuk svog alarma nego tu pjesmu
Štimuje klavire. Ali štimuje i život. Njegov je posao najčasniji. Muzika je lek za dušu, a nema lepše muzike od zvuka klavira. I kada najveći pijanista sedne da odsvira Mesečevu sonatu, on ne razmišlja da je jedan čovek spremio taj klavir i naštimovao ga do savršenstva. I taj mir koji stvara Mesečeva sonata je njegov mir koliko i mir i radost pijaniste. Svaki blaženi zvuk koji dodirne neku ranu je i njegov. Nikada nije ustao i rekao da je to njegova zasluga. Uvek je sedeo u senci noći i štimovao. Roditelj peska, tvorac igračke. Nikada se nije zapitao zašto se klavir štimuje. Jednostavno, to je pravilo. Tako se ređaju žice, od kad zna za sebe. I njegova je mesečeva sonata. Da on nije naštimovao klavir sonata ne bi bila tako lepa, a on najbolje zna izvor zvuka. Svaka je nota urezna u njegovoj misli kao sećanje. Svaka je nota jedna priča i jedno osećanje. Jedan život. Ni mesec ne bi bio tako lep bez njega. Njegova je sudbina da bude proklet. Niko nije shvatio da je bela dirka na klaviru otisak njegove sudbine. Pijanista i dalje svira Mesečevu sonatu, a pod mesecom se ništa ne vidi. Čak ni klavir-štimer.
Tokom Uskršnjih praznika i tucanja jajima, popularno je da, ugLavnom deca, odmeravaju čije je jaje jače, tako što će na osnovu zvuka koji jaje proizvodi dok ga kuckaju o zube, utvrditi njegovu snagu. Naravno, to uopšte nije merodavno, ali ipak to svi rade, da li u cilju da zaplaše protivnika ili jednostavno da ispadnu kao stari, iskusni majstori što se toga tiče.
~ Mare, daj jaje ovamo, da ja to vidim ~
:kuc :kuc :kuc
~ Ao brate, ovo je strašno, ma razbićeš Miću, nema tu Boga !~
:kuc :kuc :kuc (Maretovo jaje se razbija)
" Alo, majstor, dolazi ovamo da ti sad ovo razbijem o glavu! Ti znaš! ŠUPIČKU MATERINU !!! "
Obicno mali, veoma star i pohaban radio sa ogromnom antenom i kapljicama od farbe prosutim po njemu.''Hvata'' maksimalno 3 stanice i iz njega izlazi iskljuivo zvuk stare,izvorne narodne muzike izuzev savremenih zidara (tu vec ide turbo folk). Kvalitet zvuka bas i nije na nekom zavidnom nivou jer se sum javlja posle svake trece sekunde. Sum naravno nikada ne smeta majstorima zato sto su oni u 90% slucajeva ''zagrejani''.
Jedan od najnižih oblika klozetskog humora, ali avaj rezervisanog isključivo za decu.
Flendžer noše je menjanje frekvencije zvuka koji se dobija vršenjem čina urinacije u gore-navedeni sanitarni objekat, koji na početku ima relativno visoku frekvenciju, u odnosu na njeno opadanje gradacionim punjenjem noše, dok kod dece sa obdarenijim bešikama ne pređe iz početno soprano/alto dijapazona do završno baritonskih frekvencija.
Neevoluirani oblik smejanja, verzija koja nije stigla da bude cenzurisana jer je nešto jednostavno presmešno. Manifestuje se grčenjem celog tela, nemogućnošću kontrole pokreta, otežanim disanjem i ukočenom facom u stilu ima slike - nema zvuka. Javlja se u lančanoj reakciji - ko se krene tako smejati izaziva smeh drugih čiji smeh izaziva dalje smejanje. Na kraju se više niko ne smeje šali već smejanju.
Glup vic je ispričan da bi zagadio atmosferu grobnom tišinom. Neki lik se smeje, ko će znati čemu. Svi bulje. Lančana reakcija je počela. U međuvremenu.
-Je l' se ovaj smeje ili plače? Da nema čovek epi - napad jebote?
- Ne znam, a zovemo mi hit...... (neko je groknuo) ahahahhahahhaha
(nakon 5 minuta)
-aaa, brate, iščašio sam vilicu. Aj namesti. (Šljas) Hvala.
Nedefinisani zvuk deteta mladog bračnog para, koje uglavnom još nema 12 meseci, koji nije suviše glasan, kao onaj kada ti je jasno da je tresnulo o nešto pa zbog toga vrišti, a nije baš ni onih frekfencija kada tačno znaš da je gladno ili se usralo. Više se može nazvati kenjkanjem.
Izaziva teoretisanja na temu porekla zvuka.
-Šššš! Utišaj tv, jel čuješ? Ovi iznad se jebu!
-Ma kakvi.
-Sto posto, slušaj, samo lagano.
-Ma jok, malopre sam vid’o komšiju, ode na pos’o, to ovom detetu opet nešto fali, pa kenjka.
Legendarni sintisajzer, tristatrojka iliti Roland TB-303, odgovoran za to što je elektronska muzika danas ovakva kakva jeste. Prvobitno namenjen za simulaciju zvuka bass gitare i sa te strane vrlo brzo odbačen, toplinu i ljubav je našao među ljubiteljima elektronske muzike. Dosad nije uspelo da se proizvede ništa što bi pravilo taj pištavi-esid-zvuk, izuzev možda emulatora Rebirth, ali, ipak, to nema dušu kao roland...
Nekoliko stepeni iznad običnog vriska. Vrisak od kog pucaju čaše svima onima koji pijuckaju nešto okolo, a postoji ozbiljna mogućnost nakostrešenja kose i ogromnog bola u glavi kada taj vrisak uđe u tvoju ušnu školjku. Ej-ziljave-klinkice-eno-ih-Bekstrit-Bojs vrisak, da budemo precizniji.
Potpuni cunami zvuka koji može da nadvisi i muziku u kolima nekog ozbiljno naloženog crnca sa onim skakutavim čudima.
- Eno ga Miša, ide da otprati Jelenu do kuće. Šta misliš, hoće preko groblja ići?
- Hoće, malopre sam ga čuo kako se hvali kao ono, ne brini ja sam tu sa tobom. Meni je groblje ništa. Nije bitno da li je noć ili dan, i tako te fore.
- A da li će se vraćati nazad preko groblja?
- Hoće sto posto, pijan je, a nema puno da ide preko, samo pedesetak metara. Okolo će mu trebati puno zbog onih kuća.
- Ajde da ga sačekamo iza nekog spomenika kada se bude vraćao.
- Hehe ajde.
.
.
.
- Evo ga, ide. Vidi ga što je dao gas hehehe
- Čekaj, čekaj da udubim glas malo. Mišoooooooooo!
- Ladno je stao. Vidi ga što zvera.
- Mišooooooooooo!
- Vidi ga što je krenuo sada da ubrzava. Iskači!
- Mišooooooooooooooooo!
- AAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!
- Ej bre brate mi smo, prestani da vrištiš, u redu je.
- Vi...vi....vi....niste bre.....
- Pa Jelena te čula kući kako se dereš, ali ne brini misliće da je neka riba bila po zvuku hehehehe
- Kako si zavrištao k’o da dočekuješ Olimpijce ispred skupštine hehehehe
- Ma bre vi niste normalni. Čuka da mi stane.
Tvrde bombone sa ili bez voćnog punjenja. Proizvode se tako što se topla i meka masa uliva u kalupe i na taj način dobijaju gotove bombone raznih oblika. Omiljeni slatkiš starijih ženskih osoba jer su praktično nepokvarive i predstavljaju sjajnu zalihu za iznenadne posete unuka.
Naziv "livene" promenjen u "limene" zbog karakterističnog zvonkog zvuka koji proizvode dok se veselo odbijaju o gleđ zuba u nežnom iščekivanju šta će prvo da se istopi - zub ili bombona.
Način komunikacije svojstven planinskim područjima Balkana. Ide brzinom zvuka, a razdaljina je taman tolika da dva do tri puta čujete svoj eho. Treba imati i grlo za to, što gorštacima sa planina nije problem, jer glasne žice podmazuju slaninom, sirom i kajmakom.
Ima toga i na Alpima, al' oni zbog lavina ostali samo pri jodlovanju, valjda se ne aktiviraju snjegoklizi pri tim frekvencijama, šta li...
- Milutineeeeee! eee! eee! e...
- Šta je koji kurac?! urac! urac! ura...
- Ajde da kavenišeeemooo! ooo! ooo! oo...
- Jebem ti svastiku, vidiš da ima tri kilometra od nas do vas! vas! va... Plus što je snijeg pao! ao! ao! ao...
- Gazi šta ti fali, taman da izgubiš koju kilu! ilu! ilu...
- (Sebi u bradu) More puši kurac, sad ću ti baš doći. Stanojka, dajder pušku i koji signalni metak. Nek misli konj da su došli vanzemaljci.
Upotreba reči projekat u show biznis svrhe počela je kod nas sa digitalizacijom nosača zvuka a onda se i izraz nosač zvuka lagano zatro jer nije bilo potrebe imati taj opštiji izraz kada je jedan jedini, CD.
Projekat je divama TF estrade omogućio da nesmetano seru o svom novom "materijalu" a da ne moraju niti da znaju da li je CD i kaseta ili samo CD, video spot, pa da li je filmska ili DV kamera, da li su platile pesme ili je na dodjem ti,...za to je bio i ostao nadležan menadžer. Sama reč nekako uključuje grandioznost, mnogo detalja, mnogo celina, ma mnogo zajebanog napora da se on osmisli, sprovede u delo i usput izreklamira. Raditi na novom projektu označavalo je kupovinu pesama, seks sa nakim kao što je danas Saša Popović, snimanje u studiju, kupovinu odeće, podmićivanje RTSa da štampa CD (prvo su to radili u inostranstvu a posle jedno vreme samo PGP RTS), blejanje ispred ambasada Nemačke, Austrije i Švajcarske najviše, kasnije i estetsku intervenciju,..., trista čuda muda.
Reč se zadržala do dan danas, malo ili nimalo promenila na značenju ali su projekti postali veći. Ono što je npr individualnom pevaču projekat, Grand Produkciji je izbor Zvezda Granda.
Je.BAČIĆ: Šta radiš ovih dana?
Mina Kostić (npr): Radim na novom projektu. Odabrala sam pesme, za par dana ulazim u studio, sprema se i spot. Kasnije ću odraditi za novaka jednu mini tuneju kod gazda Milutina u Nachtwerku, Grodoniji,....
Je.BAČIĆ: Kako emotivni život pored toliko obaveza?
Mina Kostić: Pa vi znate da je moj dečko i moj producent pa smo spojili lepo i korisno!
Postavljanje bračnog druga u nehrčući položaj.
Paradoks: Hrkanje je obično savršeno ritmično.
Savet: Iznad čoveka koji hrče nikako ne bi trebalo postavljati instrumente sa većom rezonantnom kutijom. Niti bi trebalo hrčućeg čoveka postavljati ispod njih(kombincija ova dva faktora dovodi do "hrrrrrkoooonnng" zvuka). A ako se to ipak desi, a ne uspete da naštimujete bračnog druga, naštimajte bar instrumente na omiljeni akord i polako počnite da čupate kosu.
Razmišljam se da spontano imlpodiram.
Specifican gateralni vokal karakterističan za death metal bendove. Takođe se javlja i kod pojedinih thrash bendova, iskljucivo nemačkih i brazilskih (pravilo thrash metala br 57. You are forbidden to growl, unless you are from Germany. i br 58. Or from Brazil.). Zbog prodornog zvuka ovog vokala i energije postao je popularan čak i kod punk izvođača, ali u mnogo lošijoj formi. Inače je baš ovaj način pevanja kriv za popularan naziv DREKAVCI.
-Jebote kako dobro growluje ovaj Corpse Grinder!!! AAAAJ KAAAAAM BLAAAAAAD!!!!
iz dnevne sobe:
- Saša!!! Isključuj te DREKAVCE da ti ja ne dođem!!!
New wave na srpskoj sceni propagiran od strane mladih,nadobudnih i opakih klosara kao izraz bunta protiv ustaljenog zvuka devedesetih,prepoznatljivog po retro-western fazonu revolveraskih obracuna.Za sada se izvodi uglavnom ispred diskoteka,nocnih klubova i restorana.Medjutim,zahvaljujuci popularizaciji kroz kritike na stranicama crne hronike i uobicajenom prijemu od strane policije ,sudskih i zakonodavnih instanci ocekuje se da ova desavanja uzmu maha i unutar objekata.
Začetnik metal-folka na našim prostorima. Iako je uobičajeno mišljenje da su ozbiljnije kombinovanje narodne muzike i rok zvuka započeli Aca Lukas i Mira Škorić, koji su kasnije i izdali korene i okrenuli se komercijali, ovaj zvuk je do savršenstva doveo Zoka Bosanac koji je svoje stihove začinio tvrdim izvornim metalom. Zokini švalerski stihovi, prašteće gitare i rifovi od kojih bi pocrveneli i Satrijani i Malmstin su svakako kombinacija koju vredi poslušati.
Preslušati:
-Kakav nos takav ponos
-Ćerka i njena mama
-Vrati se vrati Kristina
-Pištolj i Bosanac
Ideš ulicom, snimiš poznanika u kolima koji će za 3 sekunde proći pored tebe, a ne znaš da li će ti se javiti, pa da ne ispadne ispala, tek kada ti mahne, a već je kasno da ti sada podigneš ruku i mahneš, cimneš blago glavom i pomeraš usta kao kada izgovaraš ćao, samo bez zvuka, jer znaš da te neće čuti. Isto se dešava i u obrnutoj situaciji, kada si u kolima.
Nije mi jasno ni zašto govoriti ćao?!
osecaj koji se ponekad javi iz cista mira. osecate se kao da nemate sta da kazete nikome, pa i sebi, niste tuzni, svakako niste srecni, samo ste prazni. smetaju vam ljudi, a ne godi vam samoca. zelite da praznina prodje, a ne znate kako. zelite samo zagrljaj, bez reci, bez zvuka, samo toplotu i sigurnost tudjeg tela, koje ce pogledom razumeti sta je i samo cutati.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.