Fenomen koji se dešava kad odeš na nečiji koncert, kada bend pri kraju počinje da svira prve taktove svoje najžešće balade, svetla se stišavaju i cela sala / stadion istovremeno vadi upaljače, pali ih i njiše ih polako levo desno u ritmu pesme.
U prevodu, ovaj nemi izraz jezika mase znači: "jaaaooo, ovo je najjača stvar, svi se kolektivno naježimo kad je čujemo, svaka ti dala onome ko je napisa". Takođe, odražava činjenicu da su skoro svi u publici pušači, jer je to kul.
Nažalost, ovaj običaj polako biva potisnut neprestanim prisustvom električno-plavih svetala upaljenih mobilnih telefona, koji nije ni nalik toplom, živom, gotovo duhovnom plamenu upaljača.
-Kad Metallica počne da svira "Nothing else matters";
-Kad Bajaga počne "Ruski voz";
-Kad Gansi počnu "Don't cry";
...
-Kad Ljuba Aličić počne "Ciganin je, al' najlepši".
Rečenica u razgovoru 2 poznanika, koji, nemajući pametnijih tema, razgovaraju o vremenu i julskoj vrućini dok natežu polako merak ispred trafike
-Al je upekla, dete joj jebem
-Prži govno julsko, jedva čekam zimu da kukam kako je 'ladno
-Kažu maksimalna dnevna 34
-Lažu govna, ima sad 42 sigurno
-Istina
Gledati svet otvorenim očima. Prihvatiti sled vremena i polako se rešavati starih navika i razmišljanja. Otvoriti nove horizonte.
Ćale: Ajde mali trgni se, ceo dan blejiš u to čudo. Otiće ti oči. Idi malo na igranku, dovedi neku snašu, finu, kulturnu iz dobre familije.
Ja: E moj matori, takvih ti ovde više nema.
Ćale: Šta nema ? Kako sam ja tvoju mater upoznao !? Mi smo za vreme druga Tite išli na igranke, družili se. Nismo tad imali intreneta, ili kako se već kaže. Sve bi ja vas poslao u vojsku pa da postanete ljudi.
Ja: Ćale puk'o si k'o kokica, počni jebavati nešto izvan svog sela.
Ćale: Sram te bilo, gde si to čuo ?
Ja: Pročitao na vukajliji !
Uvod u smanjivanje panike neke persone. Dakle, nema potrebe za žurbom, samo polako, smireno i strpljivo pa problema neće biti.
- Dragi, trudna sam. :plače:
- De, de.. Pa čemu plač ljubavi!? Imaćemo bebu, ej! Pa to je super! Koji si mesec?
- Dragi, :uvlači slinu: , moram nešto da ti saopštim..
- Pa nema veze što je žensko, men' to sve isto!
- Dragi, jel znaš ono kad si išao do tate u Kuršumliju da pravite rakiju?
- Znam. Pa?
- Pa komšije Braca svratio da mi popravi frižider..
- Jebem ti ženo majku! ŠLJAS
Pre oko 150 godina, osoba koja dobije ovakav epitet je mogla polako da počne da se pozdravlja sa ovim svetom jer je tuberkuloza bila skoro neizlečiva bolest. Srećom, medicina je napredovala pa danas velika većina ljudi pobedi TBC.
Vozilo GSP-a, popodnevni špic, oko 200 ljudi unutra.
Neka baba: kahhh, krrrrrrh, aaaaaarkkkkhh, khrarrraarrrr, rrrrrrr, hhhh, kahhhkkššššššljus pu ( zeleno-žuta materija nepoznatog sastava završava u babinoj ruci, kojom se, potom, baba 'vata za šipku )
Neki lik drugom: U, jebote, ajmo pozadi, baba kašlje k'o Branko Radičević, sve će nas zaraziti.
Grupa pravila ponašanja u ovoj vaspitno - obrazovnoj ustanovi. Prenose se usmenim predanjem, sa koljena na koljeno. Najbolji uvid u njih stiče se iskustvom. Najbolji tutori - kafanski inventar.
Stiže drugi prvijenac, jedna prazna čašica stoji na stolu. Konobar porudžbinu postavlja na sto i poseže za prazno čašicom.
- Ne, ne, sine.
Gost presipa sadržaj nove čašice u staru.
- Žene i čaše, ne valja mijenjati.
Točeno pivo, bokal i dvije čaše. Sredina razgovora, sredina ispijene čaše. Jedan kreće da dopunjava.
- Ahahah, čekaj da ispijem, polako...
- Ma ljepše kad je puna čaša kume, da te podsjeća da je načneš.
- Kume, zapamti: čašu nikad ne dopunjavaj i ženu nikad ne dojebavaj! Sačekaj da ispijem.
Postoji i par onih za koje se smatra da smo rođeni sa njima. Nazdravljanje, 'cukanje' čaša mora biti praćeno gledanjem u oči pa da mu jebeš mater. Ako svi piju, piješ i ti. Ako si umoran od posla, ako raniš sjutra, ili ako ti se jednostavno ne pije, nisi trebao ni da dolaziš. Ako si okasnio, a društvo je već u modu bratimljenja i kumovanja, uzimaš prečicu u vidu vinjaka ili rakije. Kada piješ za nečiju dušu, u redu je da prvo prospeš par kapi po podu, trpi to kafana. Ako ima žive muzike, nemoj da si sisa da naručuješ pjesmu bez da častiš muzikante. Pevaljkama poseban tretman. Papirnjača u grudnjak i štip ili blagi ujed za dupe. Ako si gadljiv, nisi dovoljno pijan, peder si, ili jednostavno nisi za kafanu... Gazdi naruči turu. Gazda, ako je pravi, ima da vrati. I zapamti, glasan si onoliko, koliko imaš para.
Obično kažemo za sagovornika koji nam saopštava veoma polako, tiho i sa velikom dozom gadjenja neku vest
Izraz koji se koristi kao kulturna i ljubazna zamena za: "Polako, je*acu ja tebi milu mamicu, samo cekaj..."
-Izvini, brate, nisam znao da ti je to riba. Pa, znas me toliko dugo, znas da ti nikad ne bih uradio tako nesto namerno. Izvini, molim te, ne ljutis se valjda, pa to je samo riba, a mi se znamo 100 godina!?
-Ma, nema problema, brate...
-E, je l' se ne ljutis sto sam te ispalio u subotu? Smorio sam se nesto, pa mi se nije izlazilo.
-Ma, nema problema...
Genijalni sarajevski bend ciji socijalno-politicki,
ljubavno - opsesivni i, povrh svega, duhoviti tekstovi polako, ali sigurno, osvajaju Balkan.
"...sve zbog jedne zene, tudja krv se proli, zivotinje jedne koja zivot voli..."
"...svi na ulice, dizimo guzice..."
Najčešći flešbek na detinjstvo. Ubedljivo najviše boli od svih batina koje ćeš dobiti u životu. Ako ih ikada i dobiješ. Ne bole samo obrazi, već i klinački ponos, duša. Jer, znaš da si pogrešio, bio kriv ili nevin, ćaletova teška ruka ti ne gine. Trenutak pred udarac, dilemu da li će najzad popustiti i oprostiti, prekida snažan potisak vazduha velikog dlana prema tvom majušnom licu. Ruka samog Boga. Nastaje jaz. Najkraći jaz ikada. U deliću sekunde kroz glavu ti prolaze najkontradiktornije misli ikada: Zašto sam promašio zicer na fizičkom; Da li sam ugasio svetlo u kupatilu; Da li da kažem za četvorku iz matematike; Da li je Maja iz VI 2 provalila da mi se sviđa; DA LI ĆE DA BOLI?
Hoće, boleće. Boleće kao sam đavo. I ti to znaš najbolje od svih. Boleće prvo obraz, pa jagodice, usne. Uho. I ono boli. Oči se naglo magle... Gotovo su krvave... Bol te polako preuzima...A ti ćutiš. Nemaš snage ni srca da izustiš bilo šta...Pokušavaš da zadržiš suze za sebe, jer si dečak, muškarac, budući vojnik...Ali ne ide...
Osramoćen si. Ponižen. I to pred nekim strancem. I mlađim bratom...Gledaš kevu u predelu brade...Ne možeš u oči nikako...Ćale te je jednostavno u trenutku - Uništio...
Ali hvala Mu, zbog njega si ispao ČOVEK.
Retoričko pitanje, koje mi, kako vreme odmiče i kako me zub vremena polako grize, sve češće postavljaju prijatelji i rodbina kad im u goste dođem.
- Šta ćeš da popiješ, imam samo rakijicu?
- Šta znam... Sipaj mi rakijicu.
Vrlo polako započinjati neku radnju. Maksimalno odugovlačiti sa njenim početkom. Krajnji cilj trenutno nije u prvom planu. Ima vremena. Lako ćemo to uraditi.
- Alo, lenčuge, jel sam ja vas doveo da sedite ili da radite? Diži dupe pa da zakucate ove daske.
- Nije baš tako kao što izgleda. Privatavamo se mi već dva sata i odlučili smo da popijemo još ovo jedno pivo i krećemo.
- More, nemoj da vam dolazim. Čekić u ruke i udri.
- A da bar popušim pljugicu?
To je ono kada se vracas kuci mrtav pijan sa namerom da udjes u svojoj sobi sasvim neprimetno kao da nista nije bilo, uz nameru da napravis sto manje buke, ali to bas ne polazi za rukom jer rusis sve pred sobom sto se nadje, otvaras polako svoja vrata od sobe, a zatvaras tako da ukucani misle da se srusio deo kuce.
- Vracas se kuci, sve sposobnosti su ti svedene na minimum.. Dolazis do kapije, ne mozes se setiti gde se nalazi rajber, trazis guras guras.. Nista, resenje je samo jedno preskociti ogradu! Preskaces je, skontao si da ti se leva nogavica zakacila za siljak ne znas sta ces vuces vuces i padas na beton, lezis ali zulja te mobilni telefon i ostali predmeti koje imas po dzepovima. Sve vadis nekako i bacas pored sebe.. Posle nekih desetak minuta razmisljanja ustati ili ne ustati, resio si da ustanes.. Okrenes se na stomaku ruke pored tela stavis podizes se rukama, bacas pogled ka kuci, ali sve se okrece navise, ni jedan predmet ne miruje.. Kreces polako, ispred vidis jedno 15ak stepenica koje vode do sprata.. Puzis po njima jedno 20ak minuta odmaras se na svaki drugi stepenik. Stizes do ulaznih vrata pokusavas da otkljucas nekako sa namerom da ne napravis buku, ali ne ide za rukom ne mozes pogoditi rupicu. Konacno ubodes nekako, vidis svetlo upljeno, naravno ugasices kao sto uvek cinis kad se vracas trezan.. Ali ispred vratima je prekidac za zvono i svetlo.. Ne znas koje za sta sluzi.. I ti naravno ubodes zvono prvo, pa onda svetlo.. Ulazis u kucu polako vuces ulazna vrata da zatvoris bez buke ali ne uspeva.. Lupio si ih tako da se i sused probudio! Ides dalje oslanjas se na zid laktom, dolazis nekako ispred sobe sapleces se od sobnih papuca padas, hvatas se za komodu gde se nalazi fixni!!! Naravno pored fixnog stoje stakleni predmeti.. Obaras sve to.. Ustajes brzo otvaras polako vrata od svoje sobe ulazis zatvaras opet stvaras detonaciju! Upadas u krevet (sa dva sprata) lezis muka ti je povraca ti se a i ujedno pisa.. Ustajes nekako odes do WC-a cucnes pored solje naprezes se da povracas, ne uspeva ti, guras prste ma ni govora.. Ispisas se samo.. Dolazis do sobe, lezis skontao si da nisi skinuo patike i odecu.. Ali sposobnosti za ustajanje su nestali, ustanes nekako skines patike sve sa sebe bacis pored kreveta, legnes.. Zatvoris ocis hvata te muka, povraca ti se, ne mozes da ustanes okrenes se kulturno na stranu i izbljuvas u krevetu.. naravno posle toga ti je malo lakse ali kiselina ona unutar tebe i na krevetu ubija!!! Odlucujes da ustanes odes na drugi sprat kreveta, penjes se nagnuo si se unazad povlacis krevet sa sobom padas, i krevet pada preko tebe poklapa te.. Budis sve po kuci.. Ulazi cale u sobu i kaze "Eeee moj Milane, majke ti ga pijane" i izadje iz sobe zatvori vrata.. A ti ne mozes da izustis nista prevrces jezikom..
Kaže se kad neko nekoga muči, zajebava, cima ali dugo i polako.
Nije klasični zajeb, nego iživljavanje koje traje satima.
- šta ste radili sinoć u kafani, kako bilo?
- ništa, ludi Ćomi jeb'o celo veče Acu što ga riba ostavila. prozivao ga najstrašnije, kaže "ti sad šljokaš a ona na nečijoj močugi viče joj, joj, joj", rek'o mu da mu je mali tuki i normalno riba otišla, da je njemu bilo odpočetka čudno šta će onakva jebulja s njim, ma svašta...
- iscucao mu mast na slamku, a?
- e, baš to.
Raditi nešto bojažljivo, polako , sporo, bez želje. Obično se osoba koja čeka i izgovara ovu rečenicu, mnogo nervira.
x: DODAJ LOPTU!!! EEEEEE SAM SAM, BRZO.
y: (baca lopti posle 10 sekundi)
x: ma daj bre, sta je pipas ko turčin dupe, sad mi već prisla dvojica....
Pakovanje maramica koje svaki tinejdžer ima u sobi i u koje polako i pažljivo pakuje produkat masturbacije.
Jesti, ali ne krmljati već polako sa uživanjem, gurmanski.
Žena: Ajde bre šta muljaš tu tri sata, požuri malo čoveče, još malo pa će Sulejman.
Muž: :nonšalantno diže guz i ispaljuje gurmanski prdež:
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.