
Neko vas poznaje tek kad mu trebate.
Čovek posle godinu dana kod vas na kapiji : e prijatelju, imam kod kuće metar neisečenih drva, pa jel bi hteo da mi isečeš ( a vi posedujete motornu testeru), nemam ništa para, ne mogu nikog da zovem, svi traže da se plati, a deca (koja se obavezno pominju) mi se smrzavaju u kući.
Kad dođeš na sahranu posle 10 godina izbegavanja rodbine ili prijatelja zbog ko zna kojih razloga.
-Vukašine, pa gde si ti pobratime, ne javljaš se od kada si prodao imanje u selo.
-Evo sitna deca, žena, ne stižem od posla ni oči da otvorim!
-Tako, nego gde ti ono beše radiš?
-U banku, noćni čuvar.
-A kosilicu ćeš mojoj babi da vrćeš?
-Koju kosilicu pobratime???
-Aj, ne pravi se lud, no me sramota tu pred rodbinu da se svađamo.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.