
U većini slučajeva ovaj medicinski fenomen se meša sa terminom korišćenim za opis ljudi zaduženih za vaspitno-pedagoški rad... Isti predstavlja psihopatski poremećaj izazvan zadrikivanju do suza u ranom detisnjstvu zbog štreberskih navika te kompleksima više vrednosti nabijenim od tadašnjih medicinskih slučajevima, rečima: "Ti si strašan kapacitet, čudo od inteligencije.". Isti je obično imao slabu ocenu samo iz fizičkog usled čega su se sazivala odeljenska veća i prozivao profesor (nekontanimiran) pomenutog predmeta.
Takođe, u portfolio-u se obično nalazi i "Đak generacije", Prvo mesto na svim mogućim i nemogućim takmičenjima iz matematike, hemije, fizike, pljuvanju u dalj i sl.
Ovo sve rasprostranjenije i neizlečivo oboljenje ima tri karakteristična stadijuma:
Pitanje postavljeno nakon "Sedi jedan": Profesore/ka, ovo zaista ne razumem, zašto je to i to ovako i ovako? (cinično pitanje na koje se odgovor i ne čeka, dok drugar iz klupe dobacuje: "Ma 'ebaću mu/joj majku (željena veroisposvet)...").
1. STADIJUM
Odgovor: Ja sam to predavao/la, sedi kući i uči
2. STADIJUM
Odgovor: Ja sam mnogo inteligentniji od Vas te to mogu da razumem, a ti nauči ono što sam ja izdiktirao (ovo je realan primer zabeležen 06.09.2011. u Kraljevu)
3. STADIJUM
Odgovor: Zato.
Osoba koja studente najbolje nauči da razlikuju šljivu od kruške, a u nekim slučajevima i od travarice.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.