Preskakanje jučerašnjih ostataka jela, te čekanje novog, friškog.
-To da jedem? Tu sarmu što je ostala sa krkobabićeve proslave 18. rođendana? Nosi to, čekaću burek da se ispeče.
Jedan od pokazatelja lepog vaspitanja, tolerancije i dobrog odnosa prema gore pomenutima.
- Izvini sine, mož' baka da se progura ispred tebe. Ne mogu da čekam, treba koregu da stavim izgubiću vilicu negde.
- Što me zabole i za tebe i za tvoju vilicu. Jedan, manje-više. Čekaj tu i ne kukumači jer ako te budem akn'o ima da odletiš na kraj reda.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.