
Džabalesku trik za vabljenje radne snage na posao koji niko ne želi da radi na duže staze. Opšte je poznato da su poslodavci jako iskreni i da je njihova omiljena aktivnost u ejčaru da pakuju svoje probleme i zahteve u u fensi kutije, sa sve mašnicom, kako bi bile primamljivije potencijalnim novajlijama.
Zbog proširenja poslovanja potrebni radnici za rad na trafici. Plata 40.000 dinara, odlični uslovi, redovna isplata, mogućnost napredovanja! Tel: 011/šlbbezp
- Eh, vidim da oni stvarno razmišljaju o nama i o troškovima života. Baš ću sa 40 soma moći da platim i kiriju, i režije, i hranu, i sredstva za higijenu, i kurtu i murtu. Kako da jok.
- A ja se baš pitam kako to mogu da napredujem na trafici!
- Ma bjaži. Ko god ovo radi duže od godinu dana ili je lud ili glup, ne vidim drugo objašnjenje. Treba i porodicu da nahranim, i sve. A sa ovim ni sebe ne mogu da obezbedim.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
dobra ideja, primer prilično ravan, no hajde kad sam mehk, evo +
Pa ono, ja generalno pišem primere koji podsećaju na svakodnevicu i koji često ni ne treba da izazivaju neku ekstremni reakciju. Kad vidim priliku mogu i neki fazon da ubacim, ali to ne radim uvek. U ovoj definiciji mi čak nije bila ni namera da rasturim primerom, već samo da opišem situaciju i razgovor koji se jako često vodi.
Inače, nisam fan primera koji su na ivici fantazije, koji su više zamisao autora nego ono što se zapravo može desiti, a takvi primeri su ovde baš omiljeni mnogim autorima. Nekako sam privrženiji realističnijim primerima, pa makar oni bili "ravni" kao što si rekao.
Svakako, zahvaljujem.