Izraz kojim se dočarava u kolikoj meri je nekome dobro u životu ili u kolikoj meri je neko dobro prošao u nekoj situaciji.
- Brate, pazi onog lika - umrla mu baba u Australiji i ostavila tri miliona evra...
- Taj ne mora ništa više da radi u životu... Prst u uvo i da peva...
Učestala pojava pri razgovoru telefonom negde gde je bučno, na mestima sa glasnom muzikom, ili u gužvi gde svi galame. Ljudi koji gurnu pola kažiprsta u ušnu školjku su često predmet sprdnje i podsmeha, jer mogli bi uho da začepe dlanom, a i naprave onu iskrivljenu, kiselu grimasu. Moraju biti primećeni, jer auto-sugestijom dodju do zaključka da je i kod sagovornika buka, pa ne osete koliko se u stvari deru.
- Molim? Ne ČUJEM! GLASNIJE KAŽI! a? AAAaaaa, Mica, pa znam..Šta? ŠTA? NE ČUJEM! A? Aaaaaaa..
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.