
Prevozno sredstvo koju tvoju pijanu bulju dovozi gajbi (ako ne zadžonjaš i promašiš stanicu). Odlaziš njom jedino ako ti se ne da novac za noćni (ili nemaš) ili ako nijedan noćni ne ide u pripizdinu u kojoj živiš.
Lik 1: Idem gajbi, kasno je, kenjaće mi moji... Au, nemam za noćni, aj mi uletiš 150.
Lik 2: Nemam buraz, ja sam ti studentska sirotinja. Aj sačekaj prvi jutarnji, pa kreni sa Fićkom na stanicu... Ili prespavaj ovde, boli te k*rac, šta se cimaš.
Večna misterija koja prati sve nas koji u tom trenunku nemamo kola, drugara sa kolima, pare za taksi itd. I svaki put posle neke od žurki u klubu, na splavu ili posle nekog rodjendana prosto se nameće to pitanje iznova i iznova:''Kada je prvi jutarnji"? Iako se ta situacija ponavlja gotovo uvek posle svake žurke mi i dalje ne znamo odgovor,i na kraju autobus kad god došao dobro je došao !
Posle završene žurke u jednom beogradskom klubu na Adi, polako krećemo ka prvoj autobuskoj stanici i pošto smo stigli, svi pomalo pripiti, gledamo na stanici da li ima neka tabla sa redom vožnje. Naravno nema pošto smo u Srbiji gde takve stvari ne postoje ili ako postoje bivaju uništene ubrzo od strane huligana, pripite omladine kao sto smo mi u tom trenutku, ili sto je najtužnije bivaju uništene pod uticajem kiše,snega,sunca itd.Shvatiši da ne autobus neće skoro, pokušavamo da udjemo u taksi ali on odbija da vozi zato što nas je petoro. I posle svega toga prosto se neizbežno nameće to pitanje :"KADA JE PRVI JUTANJI?". Nastaje prepirka izmedju dvojice naj pripitijih oko toga da li autobus krece u pet sa Zelenjaka ili stiže ovde u pet i....Nailazi autobus svi utrčavamo u polu prazan autobus u kome su ljudi koji idu na posao, mi i Kondukter . Shvatamo da smo ušli u noćni i da ćemo morati da napustimo vozilo osim ako ne platimo kartu što naravno nećemo uraditi.Izlazimo kod sajma, razočarani što smo morali da izadjemo i opet se nameće pitanje "KAD JE PRVI JUTARNJI?" I dalje se diskutuje o tom fenomenu ali nikako se ne dolazi do odgovora. Nailazi taksi,zaustavljamo ga i posle par minuta ubedjivanja prihvata da nas vozi,ulazimo u vozilo i misterija ostane ne otkrivena i sveža da se nekome drugom,te večeri ili neke druge, nametne i možda razotkrije !
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.