
Osećaj bespomoćnosti koji u vama izazivaju sitna slova u časopisima, na ambalažama artikala u prodavnici... Poruke u telefonu su mutne i ne vidite bez naočara. Sve što treba da pročitate odaljavate od sebe i nišanite.
Menjate torbu, i, prvo što pazite da ne zaboravite su naočare za izdajničku - staračku kratkovidost.
Када пензионерима који играју шах у парку којима си се дотад подсмевао приђеш и кажеш: "Јел' могу и ја једну партију са вама?"
Kad te umjesto seko malo dijete na ulici nazove teto.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.