
Osećaj bespomoćnosti koji u vama izazivaju sitna slova u časopisima, na ambalažama artikala u prodavnici... Poruke u telefonu su mutne i ne vidite bez naočara. Sve što treba da pročitate odaljavate od sebe i nišanite.
Menjate torbu, i, prvo što pazite da ne zaboravite su naočare za izdajničku - staračku kratkovidost.
Када пензионерима који играју шах у парку којима си се дотад подсмевао приђеш и кажеш: "Јел' могу и ја једну партију са вама?"
Kad te umjesto seko malo dijete na ulici nazove teto.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.