Osećaj bespomoćnosti koji u vama izazivaju sitna slova u časopisima, na ambalažama artikala u prodavnici... Poruke u telefonu su mutne i ne vidite bez naočara. Sve što treba da pročitate odaljavate od sebe i nišanite.
Menjate torbu, i, prvo što pazite da ne zaboravite su naočare za izdajničku - staračku kratkovidost.
Када пензионерима који играју шах у парку којима си се дотад подсмевао приђеш и кажеш: "Јел' могу и ја једну партију са вама?"
Kad te umjesto seko malo dijete na ulici nazove teto.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.