Prijava
  1.    

    Psoglav

    Čovekolika konjodžukela iz domaće mitologije. Živi u mraku, beži od sunca, ždere živo i mrtvo.

    S obrizom na kereću glavu, Psoglavom nazivamo nekoga ko je zapao u estetsku kurcobolju i zapustio se na nivou vlažne pogani iza frižidera ili veš mašine.

    A: A Matija, gde je?
    B: Eno ga, stiže. Kako ga ne prepoznajete?
    A: DUKURAC, ONO MATIJA?! JEBOTE ŠTA SE S NJIM DESILO, ONO JE PSOGLAV!
    V: UBIJ! UBIJ VATROM!
    M: Zdravo ljudi.
    B: AV! AV! AV!

  2.    

    Psoglav

    Mitološko biće iz Slovenske mitologije koje se može videti i u 21. veku. Najćešće se na lancu mrzovoljno šetka ili je pušten da se svojevoljno kreće po ulicama grada.
    Naime, ovo čudovište je danas malo izmenilo svoj oblik. Od himere sa ljudskim telom, konjskim nogama i psećom glavom, psoglav se pretvorio u prljavu, uličnu džumaru od cirka 60 kila, veličine dva sa dva i nestvarno velikim zubima, uvek izbačenim iz njuške.
    Više ne hoda na dve noge, već na četiri, ne živi u zemlji punoj dijamanata, izgubio je moć govora, ali se ne plaši i ne zazire od Sunca kao ranije, ima dva oka za razliku od pređašnjeg jednog kiklopskog. Metalne zube je manje-više zadržao samo u nijansi bele. Ali svoj karakter je očuvao svih ovih godina.

    Proždire, ujeda, kida meso i žile, otkida sve što ščepa zubima i šapama. Obično u novinama izlaze naslovi kako je neka džukela odgrizla pola ruke i deo noge slučajnom prolazniku. Naravno, nije običan pas nego psoglav.
    Kloniti ih se u širokom luku jer napadaju na koga stignu. Žrtve su svi okolo. Niko ga ne mazi, ne daje mu hranu jer je duhom i izgledom širi strah.
    Svako naselje ima nekog svog psoglava. Niko ne zna gde spava jer stalno menja svoje mesto boravka. Pred njim ne treba trčati i bežati, već se vratiti odakle ste i pošli skrećući pogled od njega.
    Ako imate kuče, nije poželjno puštati ga noću da se istrči jer psoglav vreba iz mraka. Oglašava se svake noći zavijanjem koje traje najviše dva minuta. Time širi svoj strah drugim psima i podseća ljude da je i dalje tu, da je on kralj životinja na tom prostoru i da se ni na kraj pameti nije šaliti s njim.

    1: Pet do dva je, aj požurimo, reko sam kevi da sam u pola dva kod kuće. Dobra žurka bila jebote...
    2: Čekaj! Gde si krenuo tim putem, zar ne vidiš matoriii!
    1: Šta? U pičku materinu! Ladno psoglav na kraju ulice! Stoji ispred moje kuće!
    2: Zajebi, ja se ne vraćam kući. Zovi taksi, obrnućemo dva kruga oko grada pa ćemo onda do kuće ako ONO nije tamo! Pre ću spavati ispod mosta nego da prođem pored psoglava...