
Sigurica. Završen posao. Unapred upisana recka.
- Misliš da imam neke šanse kod nje?
- Šta neke šanse? Samo malo spika i računaj da si već zapalio cigaretu.
˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙˙
- Burazeru ne bih da dosađujem, ali sam hteo da vidim u vezi onog posla što si nudio?
- Oooo rođeni, sve za tebe. Biće, biće.
- Sigurno?
- Ma računaj da si zapalio cigaretu!
- (Samo da je nisam već i ispušio!)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
jašta+
Prelepo +
Haha, dobroe