
Neodrživo i neproduktivno višemesečno lenčarenje sa jednim jedinim ciljem negubljenja posla u vreme pandemije
- Sat i po neproduktivnog sedenja za računarom u košulji i donjim delom pidžame
- Dva i po sata gledanja filma sa povremenim bacanjem pogleda na Skype na telefonu
- Sat vremena spremanja i jedenja klope
- Tri sata dremke na kauču sa Skype notifikacijama na telefonu pojačanim do daske
Koliko je dobar, toliko je i loš. Dobro je to što ne moraš da slušaš šefa kako ti sere (ako znaš da isključiš ton na msn-u), to što ne trošiš kintu za prevoz, ne moraš da gledaš raznorazne dupeuvlakače kako se njihov karakter iz dana u dan kruni, ali, sa druge strane, postaneš jebeno asocijalan, ladiš muda 10 sati dok ti se ne digne da nešto i uradiš, možeš da jebeš i da radiš istovremeno, da ga drkaš kad ti devojka nije kod kuće i najvažnije od svega, možeš ceo dan da preležiš a da pritom zaradiš solidnu kintu.
Radni dan (radno vreme 6 sati)
Ustanem u 12, dva sata visim na fejsu, sat vremena radim, prošetam sat vremena, dva sata radim, odigram jedno dve slagalice ili ga izdrkam, pa sednem ko čovek da odradim tri sata.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.