
Geografski paradoks na kome se svake godine skupi puno ljudi koji vole da četuju.
Srpska svadba. Pijani ljudi u šatorima mlataraju lakim naoružanjem (pištolji i lovačke puške) i sa ponekim kalašnjikovim, a čuju se i periodični rafali. Brlja u izobilju, prase na ražnju i četničke i vojničke pesme se čuju kilometrima od centra događaja. Pored Marša na Drinu, Od Topole do Topole i Ja sam Ja, Jeremija srpske trobojke na vidnim mestima.
"Što si tako tužan ovih dana! Veseo si kao Morrissey!"
"Ma baba mi završila u bolnici, dobila srčku!"
"Ozbiljno?"
"Pa da! Baba mi bila partizanka i učinilo joj se da dolaze četnici!"
"Kakvi bre četnici?"
"Ma nikakvi četnici bre! Komšija radikal pravio svadbu i pustio Spremte se spremte četnici, a i ovi njegovi iz stranke krenuli da pucaju u vazduh i zamišljali Klintona! Baba ionako izlapela, pa pomislila da dolaze četnici da joj vrate za Neretvu!"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.