
Geografski paradoks na kome se svake godine skupi puno ljudi koji vole da četuju.
Srpska svadba. Pijani ljudi u šatorima mlataraju lakim naoružanjem (pištolji i lovačke puške) i sa ponekim kalašnjikovim, a čuju se i periodični rafali. Brlja u izobilju, prase na ražnju i četničke i vojničke pesme se čuju kilometrima od centra događaja. Pored Marša na Drinu, Od Topole do Topole i Ja sam Ja, Jeremija srpske trobojke na vidnim mestima.
"Što si tako tužan ovih dana! Veseo si kao Morrissey!"
"Ma baba mi završila u bolnici, dobila srčku!"
"Ozbiljno?"
"Pa da! Baba mi bila partizanka i učinilo joj se da dolaze četnici!"
"Kakvi bre četnici?"
"Ma nikakvi četnici bre! Komšija radikal pravio svadbu i pustio Spremte se spremte četnici, a i ovi njegovi iz stranke krenuli da pucaju u vazduh i zamišljali Klintona! Baba ionako izlapela, pa pomislila da dolaze četnici da joj vrate za Neretvu!"
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.