Ukućanin koji je najdominantniji u davanju odgovora na pitanja, pri porodičnom gledanju kviza Slagalica.
Ćale: Tišina pizda vam materina, sad će "ko zna, zna"! Voditeljka: Ko je napisao novelu "metamorfoza"? Ćale: Joj majku mu jebem, mora da je onaj Pavle Kueljo... Sin: Franc Kafka. Voditeljka: Tačan odgovor je Franc Kafka. Ćale: A znao sam da je neki Bugarin majke mu ga spalim! Bravo sine, sve znaš, sav si na mene. Ti si glava porodice!
Bilijev burazer. Neznani junak. Nigde se ne pominje njegovo ime, niko ne zna kako izgleda niti gde mu je mesto prebivališta, a ipak je glavna osoba koja preuzima zasluge za sve stvari za koje niko drugi ne želi biti odgovoran. Duša od čoveka.
- STOKO! - Šta sam sada uradio? - Čiji je ono veš ispod kreveta?! - Ma šta se tripuješ, to mi drug dolazio, onda kad je bio izgubio ključeve od svoje gajbe pa svratio ovde na konak. Bio pjan pa spavao go, štaš. - Nisam znala da je vilenjak. Rozi veš nosi? - A to... Oprao ga sa nekom crvenom majicom, zamisli budale... - Sigurno? - Majkemi. ============================== - Da ti upakujem ovu silikonsku pičku ili? - Upakuj, dakako. Daj neki ukrasni papir, to je poklon za druga, hehe. - Mmmda. Pozdravi ga. - Važi!
Postupak koji se primenjuje nakon obilatog jela, kao svojevrsno odavanje priznanja kuvaru na izvrsnom obroku. Vrši se tako što se otkine komad leba, pa se ostaci hrane u tanjiru omažu istim.
Sve raditi oprezno i pažljivo da te niko ne uhvati. Ne smeš napraviti ni najmanju grešku. Imaš svoj cilj koji ćeš ispuniti po svaku cenu, zato je bolje da neprimetno radiš na tome da te niko ne primeti. Ko zna šta ljudi misle, bolje onako, krišom.
-Je li bre, mamlaze jedan, kad se to dolazi kući? -Pa evo...sad... -Sad?! A koliko je SADA sati? -Pola...pola 5... -Pola 5! Ma jelte? A šta je gospodin radio do pola 5, moliću lepo? -Ništa, bio sam sa društvom... -A šta ste radili? Duni? -Šta da dunem? -Duni mačku u dupe, šta da duneš, duni bre da vidim koliko si popio! -Hu! -Bre, sine, za ovo se oduzima dozvola doživotno. Imaš bre više procenata alkohola u krvi nego što ima nepismenih na Kosovu. Hajde bre beži u sobu da te oči moje ne vide! Majci o ovome ni reči, posle ću još ja ispast' kriv što sam te uopšte pustio u kafanu. Kako bre ne znaš to tiho, da niko ne primeti. A ti! Cela čaršija čuje kad se teturaš kući u kasne sate! Ja u tvojim godinama sam se šunjao kao seoski mladoženja, ne dao Bog da me moj otac uhvati, obesio bi me na čiviluk za muda pa bih visio dok se ne opametim. A ne kao vi danas...piii!
Vapaj majke u trenucima rasprave u kojima su saterane u ćošak nizom argumenata koji se nikako ne mogu porediti sa patetičnom izjavom koja dete podseća na tih bolnih 9 meseci punih mučnine, proširenih vena, gigantskih stopala i oscilacija hormona. Koliko god da ste u pravu a ona ne, koliko god da ste zrela i odrasla osoba, kad' majka izvuče ovog keca iz rukava samo ćete podviti rep i izviniti se. Jebiga.
- Pa zašto sine, zašto mi se nisi javila? Pa mislila sam da te onaj manijak kasapi na beer festu, zamalo da umrem od muke?! - Kevo mislim ajde iskuliraj, pukla mi je baterija na fonu. Idem sad da spavam. - OBEĆAJ MI da to više nikad nećeš uraditi!!! - E kevo... Laku noć... - Ispod srca sam te nosila, zar ovako da mi vratiš?! - Obećavam, neću više nikad, kunem se, oprosti mi za sve i hoćeš da ti skuvam kafu?
Svako ih doživljava, nekad i više puta dnevno. Ti momenti te dovedu do toga da na sekund razmisliš da li si blago retardiran. Do toga dolazi najčešće zbog iznenadnog nailaska na tu osubu koji pozdravljaš.
-Ajde beži tamo. Nemoj da ti razbijem glavu sovim! ................................ -Imaš li neki šrafciger, nož, nešto šiljato da namestim ovo? -Evo, probaj sovim!