Svako ih doživljava, nekad i više puta dnevno. Ti momenti te dovedu do toga da na sekund razmisliš da li si blago retardiran. Do toga dolazi najčešće zbog iznenadnog nailaska na tu osubu koji pozdravljaš.
Konkurs koji mogu proći samo oni studenti koji poseduju spravu za putovanje kroz vreme. A da bi saznali da li su prošli potrebna im je teleport mašina.
Ajde da se prijavim da budem instuktor za popis. Zaradiću neki džeparac za faks, a taman ću i steći neko praktično iskustvo. Imam prosek preko 9, položio sam statistiku sa 10, rad na računaru mi nije problem, govorim i engleski, nemački i francuski, takođe su i rekli da prednost na konkursu imaju studenti i nezaposleni, a ja sam i jedno i drugo, ma garant prolazim... Čekaj, (otvaram google.com), da vidim gde treba da se prijavim (kucam "popis 2011")... aha, tu sam. Klikćem na link "potrebni instruktori i popisivači..." i unosim potrebne podatke o sebi: Ime i prezime: Pera Ždera Adresa stanovanja: Ul. Pere Detlića 3,14 Opština: Diznilend ... Najviša završena srednja škola:Gimnazija (pa imam gimnaziju, ali za mesec dana branim diplomsk, šta da napišem, gimnaziju ili fakultet (zovem ministarstvo i kažu da napišem gimnazija iako ću uskoro biti diplomirani ekonomista), ma napisaću gimnaziju, nema veze što će me svrstati sa nekim ko je položio jedan ispit na Megatrendu) Zanimanje: Student (pa šta ću drugo, taman ću imati prednost kao student...) Da li ste nekada radili neke poslove za zavod za statistiku: Ne (Pa kada i kako sam mogao kada sam tek napunio 23, imao sam 12 kada je bio prethodni popis, valjda će uzeti u obzir broj godina i činjenicu da sam student) ... Čekaj, a gde su napomene, kako oni mogu znati ko sam ja i šta sam, da li sam student prve ili četvrte godine, da li imam prosek 9.5 ili 6.1, da li govorim strane jezike ili ne, da li znam šta je standardna devijacija, medijana, varijansa, ili nemam pojma sa statistikom, da li znam rad na računaru ili ne,... Ma ozbiljna država je ovo, uzeće oni sve to u obzir, znaju oni šta rade. ... Dve nedelje kasnije. Izašli su rezultati konkursa. Zovem ministarstvo: -Izvinite, interesuju me rezultat popisa -Zovite opštinu u kojoj ste se prijavili. Zovem opštinu: -Izvinite, interesuju me rezultat popisa -Dođite lično u Ulicu Miki Mausa, tamo su istaknuti rezultati -Ali ja nisam u Diznilendu trenutno -Ne znamo mi ništa, rezultati su tamo Šaljem mail opštini: -Izvinite, interesuju me rezultat popisa, nisam u Diznilendu, pa ako biste mogli da mi kažete da li sam prošao. A da li vaš sajt od 100.000 eura ima mogućnost da se na njemu izbace rezultati, pošto postoje ljudi koji nisu u mogućnosti da dođu u opštinu? Znate li vi šta je internet? -Ne znamo mi ništa. Dođite lično u Ulicu Miki Mausa, tamo su istaknuti rezultati .... Zovem Nindža kornjače: -Donatelo, možeš li da skokneš do Ulice Miki Mausa da vidiš da li sam prošao na konkursu za instruktore -Naravno Pero, sve za tebe. ...5 minuta kasnije -Ej Pero, nisi prošao, imaš 2 poena od 10 -Hvala Donatelo Zovem opštinu: _Izvinite, kakvi su vam bili kriterijumi za prijem instruktora za popis, ako ja kao student sa odličnim prosekom, znanjem stranih jezika, rada na računaru, statistike i sl. nisam mogao da prođem? -Ne znamo mi ništa, rezultati su u Ulici Miki Mausa ... Puštam TV: -"Upravo su izašli rezultati konkursa za instruktore za popis stanovništva 2011. godine. Kriterijumi za prijem su bili" stepen obrazovanja, rukopis i iskustvo u radu u zavodu za statistiku..." -Pa mavam je*, pa kako sam sa 23 godine mogao da imam iskustva u Zavodu za statistiku, i što me niko nije zvao za testiranje rukopisa?... ... Zovem opštinu: -Izvinite, zašto me niste zvali da proverite mj rukopis prilikom konkursa za instruktore za popis? -Ne znamo mi ništa, rezultati su u Ulici Miki Mausa.
To su ljudi koji se bave pitanjima od suštinske važnosti: Da li muškarci i žene treba da idu zajedno u šoping? Zašto žene svršavaju?
Ljudi koji su nam otkrili matematičku formulu za savršeno rukovanje i podelili sa svetom saznanje, da krave kojima su data imena daju veću količinu mleka od bezimenih krava.
Naravno da ima i onih manje zaludnih, koji se bave bitnim stvarima, ali oni nisu interesantni dnevnim listovima i raznoraznim magazinima, bar ne dok ne nađu potpuno delotvoran lek za rak.
Veliki uspeh tima naučnika sa Beogradskog univerziteta
Mladi naučnici iz Beograda uspeli su da smuvaju ribu! Ovo njihovo dostignuće izazvalo je interesovanje (verovatno i zavist) njihovih kolega iz Velike Britanije, Japana i Sjedinjenih Američkih Država. "Ovo je ogroman uspeh za sve naučnike. Prekretnica! Činjenica da je smuvanost trajala samo 0,2 sekunde ne umanjuje naš uspeh, jer je najbitnije da smo dokazali da je i ovo moguiće" - izjavio je vidno uzbuđeni vođa tima, Petar Petrović.
Fudbal sa društvom - PES Druženje na ulici - Facebook Alfred Jonatan Kwak - Yu Gi Oh Porodično Blago,Bolji život - Jelena,Ljubav u zaledju Sega - Pentium Tempo - Kurir Čunga Lunga,Shock - Orbit,Stars Sličice - Send Gift(facebook) Rumenko - King Mikijev zabavnik - Scandal VHS - DVD Walkman - mp4 Žandari i Lopovi - Counter Strike Tropicak Heat - Prison Break
To su priče za malu decu. Pričaju se i pišu uglavnom u cilju plašenja tih majušnih stvorenja, iz raznoraznih razloga. Devojčicama se najčešće šalju poruke da će, ako ne slušaju, završiti kao higijeničarke neke neformalne grupe malih kuronja, ili, ako ne daj Bože vole šumsko(misli se na zabranjeno voće), stradaće im neko iz bliže familije , neće biti pozivane na žurke, umreće im majka, pa će se otac oženiti nekim zlim gaborom(k'o da je lud), neće im dati da slave matursko, i slične nebuloze. Dečacima se još od najranijih dana, nedvosmisleno priča, da nema veće nesreće nego imati brata. Ako ih kojim slučajem imaju dva, bolje odmah jednog da gurnu sa terase, dok nije porastao, jer će kasnije imati grdne muke sa njima. Kada porastu, svađaće se oko kola, stana, vikendice, dedovine, uvaljivaće klipove jedan drugom, uvlačiće se ocu, a međusobno olajavati, najstrašnije. Po pravilu, najveći kulov je najstariji brat, verovatno zato što je prvi progovorio, pa ima najduži staž.Srednji je potencijalni gej, jer je jebeni emotivac, pa misli na sestru i majku, a najmlađi je obavezno najkurčevitiji, on će im svima doakati, i dugo i srećno živeti sa nekim ženskim izrodom, transformisanom žabom.
Moja fioka je fioka koju ima svaki klinac. "Mama, jel ovo sada moja fioka?". Da, dobio je fioku... Tako je lepa i prazna. Stavio je unutra svoj autić. Da, to će biti garaža. Sada je stavio i čoveče ne ljuti se. Vreme prolazi... Negde među lajsnicama ze zavuklo pedeset para... onih malih žutih i debelih. Poslednje važeće pare u Srbiji. Sada nema manje od 1 dinar. Tu je i nekoliko bombona iz praistorije, mačkin zub koji je našao u dvorištu, nekoliko kamenja sa mora. Jedna praćka. Kauboj i indijanac, tenkići i topovi. Par rezača, gumica.... Kasnije se uselila prva potrošena olovka. Patentica koja se slomila. Hemijska koja se istrošila. Sveska za matematiku. Udžbenici sa rednim brojevima. Poslednji su imali broj osam. Evo ga, gel za kosu, jedan dezodorans, stari brijač. Kutija kondoma. Nekoliko diskova sa slikama koje više ne želi da gleda. Stari mobilni i punjač. Stara baterija od novog mobilnog. Indeks. Radnička knjižica, zdravstvena... Neka stoje tu, sada ne trebaju... Prsten... Tu stavlja burmu kada izlazi sa drugarima. Koverte od plata i računa... Čekove... Opet zdravstvena... Sada neka nova. Sa overom do kraja života... Bromazepan i Lasiks. Nalazi lekara, rendgen snimci. Ceo jedan život u toj mojoj fioci.
Promiče kiša... Nekoliko zbijenih crnih kišobrana gore... Nekoliko blatnjavih crnih cipela dole. Jedna lopata, mantija i gavran što se ljulja na grani. I lica koja ispraćaju. Plaču. Ali greše... Fioku su ostavili kući... A tamo je sve!