Sabotaža namjere budućih roditelja da djetetu daju predugačko ime.
- Ne, Sebastij..... Pu!
Sabotaža namjere budućih roditelja da djetetu daju predugačko ime.
- Ne, Sebastij..... Pu!
Omiljeni srpski hobi.
Nema te stvari koju Srbi više vole nego da napiju nekog stranca koji se igrom slučaja obreo u zemlji Srbiji. Bilo da je u pitanju srpski zet ili prijatelj prijatelja, ili rođak rođaka, ako je stranac i zadesio se u nekom društvu, u kafani, na ručku, proslavi ili svadbi, na bilo kakvom okupljanju, prvo što će ga dočekati je ispijanje čašica rakije dok ovi oko njega nazdravljaju sa njim ali - na smenu... ne bi li ga što pre napili i zezali ga onako pijanog.
Čak nije potrebno ni da se unapred dogovaraju da ga napiju, to sve nekako dođe sponatano i podrazumeva se...
- Ajde kume, živeli!
- Živeli!
- Šta je to? Ovde u Srbiji se ne nazdravlja sa praznom čašicom, daj ovamo da ti sipam još... Pa nisi ti pola čoveka... Šta ne možeš? Ajde još jednu, ovu sam ja pek'o, tera voz...
Najveća merna jedinica za zapreminu čovekovih usta prilikom uzimanja hrane od drugih.
- Šta ti je to? Daj jedan griz! (AM)
- Stoko jedna! Da l' si mog'o više da uzmeš?
Srpski mit o tome kako treba promeniti poziciju na krevetu i staviti glavu na mesto gde inače stoje noge, kad neko dugo ne može da zaspi. Verovanje nastalo na osnovu toga što je Pera u narodu poznat kao duševadnik.
E sad, Srbin ne bi bio Srbin, kad ne bi probao nekog da zajebe. Ovde se stiglo čak i do zajebavanja svetaca.
Naime, ako dugo ne možeš da zaspiš, to je znak da je Sveti Petar došao da ti uzme dušu, a još ti nije vreme da ideš na onaj svet. Stoga, treba da zameniš spavaću pozu i obmaneš Peru koji će da proba da ti izvadi dušu iz nogu, a od toga nema ništa.
:Baba u pola tri ujutru dolazi da obiđe unuka koji pokušava da zaspi, a ne može, jer je ustao u pet popodne:
B: Sinko, šta ti je? Što si budan u ovo gluvo doba?
U: Ma ništa baba, ne mogu da zaspim nešto.
B: Au, ništa to ne valja. Aj ti lepo meti glavu ovde gde su ti noge, a ja odo' da upalim kandilo i sveću kod ikone.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Mira: Šta ti je? Šta se obrćeš k'o prase na ražnju celu noć? Aj spavaj malo, majke ti.
Branko: Jao, nešto ne mogu da zaspim. I srčka me nešto pritiska, plašim se da nije Sveti Petar doš'o. Aj da se okrenemo na krevetu ili makar da zamenimo mesta, hm? Hehe.
Mira: Baš mi čudno što ti srce trokira. Nema ni dva sata kako si sa kumom dovršio ona četir' kila roštilja i šestu flašu belog vina. Video Petar da si rešio da sebi uzmeš život, pa rešio da pripomogne.
Malo vozilo Parking servisa, koje vuče automobil.
A:"Pička im materina, odvukoše mi auto juče!"
B:"Pauk?"
A:"C, krpelj, al' isti kurac!"
Ne.
-Oćeš primer?
-C.
Eufemizam za menstruaciju. Stvara katafostralne posledice medju mladim muškarcima koji jedva znaju šta je uopšte menstruacija, pa se onda raspituju za tu rodbinu, pa što nisu pozvani na ručak, pa je l' tetka donela štogod lepo... Na to uglavnom samo dobiju pogled: glup si kao cigla koja se toliko zaciglila da se ne može odcigliti ni električnim deciglatorom!
Posebno gadan vid kolektivnog transa, izazvan egzibicijama mladog zaposlenika supermarketa koji bi radije bio iza miksete nego iza kase. Izbor pesama (verovatno houm mejd miks) ukazuje da je nesuđenog didžeja verovatno ostavila devojka. U težim slučajevima dečko. I pre nego što postanete svesni šta se dešava, bivate uvučeni u trans. Glava vam se njiše u laganom ritmu, u grudima vas steže, iz oka samo što vam nije kanula suza. Žene svih doba koračaju kao po oblacima, nefokusiranog pogleda. Muškarci se stide svojih osećanja, ali ih sakriti ne mogu. Kasirke su toliko dekoncentrisane da ti vraćaju kusur do zadnjeg dinara.
"Lane moje ovih daaaanaaaa..."
A: Brate, jel ti to plačeš?
B: Ma sočivo mi se malo... Nema veze, esi uzo alpsku ?
A: Samo da mi nareže.
"Oprostiću joj sveeee..."
B: Brate, resistance is futile, uzmi jedan rubinštajn pa idemo u salon nameštaja da padnem pod sto.
Kućna žurka smara da ubija. Ozvučenje sa laptopa, muzika nepripremljena sa jutjuba a internet slabo radi. Ljudi bleje... ćutu, pušu i prolaznike gledu. Svi već vagaju između noćnog prevoza i taksija, teške su to muke.
- Brate, aj radimo eskejp, ovde je mrtva priroda.
Svako ih doživljava, nekad i više puta dnevno. Ti momenti te dovedu do toga da na sekund razmisliš da li si blago retardiran. Do toga dolazi najčešće zbog iznenadnog nailaska na tu osubu koji pozdravljaš.
G - E, gde si?
R - Evo ništa.
----------------
T - Šta ima?
R - Tu sam.
----------------
V - Kako je?
R - Evo do grada nešto.
----------------
H - E, šta radiš?
R - Dobro sam, ti?
H - Kući.
U stvari, to je jedini lik iz društva koji ima ribu.
Pod lipom, u njenom prijatnom hladu obitava nekolicina ljudi. Blagi vetar im miluje lice i bora odeću. Udišu miris dozrelih jabuka, koje se nalaze nedaleko od njih. Ćuteći naginju flašu i samo ponekad pogledi im se sretnu. Jedini put kada govore jeste kada prođe lepa devojka ili žena. Tada se učtivo jave ili zvižde i uvek govore kako bi imali snošaj sa njom. Posle toga usledi grohot smeh, pa mukla tišina.
Prosedi starac dugim i koštunjavim prstima trlja bujnu bradu i gleda negde u daljinu. Oči su mu crvene i iznurene. Pola boce, već je ispio. On je srećan što je ovde u tišini i što uživa u omiljenom piću. Penzija mu je mala, tako da nema para za kafanu, a i mrzi je. Buka, gužva, gungula, ne može da cuga normalno i sa zadovoljstvom. Kući ne želi da ide. Stara straćara uvek ga podseti na loše uspomene. Kad već nema para za ništa bolje i pivo dođe dobro. Naslonjen na zid prodavnice, razmišlja kako bi opet voleo da bude mlad. Čio i vedar, ali avaj!Vreme ne može da se vrati. Šta je bilo lepo, bilo je.
Pored njega, na drvenoj klupi sedi čovek od četrdesetak godina. Vuče dim cigarete i polako pijucka, sedeći prekrštenih nogu. Celo glatko i lepo lice mu obuzima veseo izraz. On uvek tako izgleda. Ali, unutar ga seta kida. Plata na poslu kasni. Ima troje dece i mahnitu ženu. Do guše je u dugovima. Treba klincima da kupi stvari za školu, pribor, knjige, a od čega? Kiriju nije platio već tri meseca. A, debeli i preki gazda je na izmaku živaca. Boji se da će ovog puta doći do kavge. Zna šta će mu i žena reći. Da je bezvredno đubre i šljam, da je nesposoban ni za šta, pa čak ni da je zadovolji u krevetu. Ne voli je. Sa njom je u bračnoj zajednici iz čistog kiča. Da bi rekli da je svoj čovek i da ima porodicu. " Jebeš sve to",misli on u sebi. " Bolje da za mene misle kako sam niko i ništa, nego da trpim sva ova sranja". Stidljivo gasi duvan i opušak baca u flašu. Stavlja je na beton i tiho, sa rukama u džepovima odlazi. Već je polupijan. " Dobro je, makar neću biti svestan kada me budu ponižavali", reče on u hodu i ode.
Iz prodavnice izlazi natmuren čovek. Niskog rasta i podebeo. Teškim pokretom seda na klupu. Mirno se javlja poznanicima. Nema posao. Majka rinta za njega. Stalno mu prekoreva zbog toga. Ne može više da je sluša. Ako bude nastavila, zadaviće je. Mori ga i to što je premašio tridesetu, a nije oženjen. Svi ga posmatraju kao bednika i besposličara. Besno otvara ambalažu i žurno pije uz teške uzdahe i oborene glave.
Preko puta njega, na suvoj zemlji sedi ciga. Go do pojasa i bos. Na glavi nosi slameni šešir, ispod koga izbija crna i retka kosa. Sa veselim osmejkom drži staklenu flašu u prljavoj ruci. Skoro je se vratio sa "službenog puta". Trampa je prošla dobro. Pošto je sve častio malim sitnicama, odlučio je da nagradi sebe. Radosnim, crnim očima gleda u nebo i misli kako je život lep.
Pored njih prolaze dva muškarca i radoznalo pilje u njih.
–Koji su ovi?
–Ma, džabalebaroši i budale. Ne obraćaj pažnju na njih, samo ih ignoriši!