
Svi se tome raduju, svi jedva čekaju a u principu kad odemo kod naših inostranih prijatelja, sve se svodi na abnormalnu želju za srpskom kuhinjom, za srpskim provodom i za Srbijom. I koliko god kukali kako nam ovde ne valja, dok smo u tuđini noćima sanjamo pasulj, podvarak, ajvar i punjene paprike, naše diskoteke i dinare!
I jeste da kad se vratimo u Srbiju, oči nas zabole od nesređenosti, prljavštine, starih i oronulih zgrada, ali zato čim izadjemo iz autobusa poljubimo tu prašnjavu zemlju i kažemo: KUĆI SAM - ovo mora da se proslavi.
Halo, mama, prešli smo granicu... slušaj... sve je super, da, da... ma ne mora niko da me čeka, daj samo stavi pasulj! E može i sarme super!!! Ajde, ajde.... vidimo se!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Gde god da sam isao,uvek sam se radovao povratku u smrdljivi i prljavi Beograd.Osecaj kada dodjes u blizinu Gazele ili kada vidis Avalski toranj je neopisiv.....
ja sam iz Niša, tako da mi srce stane kad uđemo u Niš... ali uopšte onaj osećaj kad se pređe granica je neopisiv :D
Kad vidim srpske carinike ozarim se. Dođe mi da priznam i za pare i za sir i salamu, čak mi je i laptop prošlo kroz glavu da prijavim. A u tuđini kad čuju da znam da skuvam pasulj, kuvam ga 10 dana bez prekida...
naš pasulj i provod najviše vole.
kad ih vodimo u provod oni toliko "izdivljaju" bukvalno, jadni ne znaju šta znači veselje.