Pufenje kuvca.
bZamora
Ljubitelji fudbala koji su gotovo sve što znaju o njemu, naučili u fudbal menadžeru.
A:"Brate, sećaš se onog gola Anrija protiv Čelsija iz okreta 2005?"
B:"Kako ne, i onog gola 2003. Liverpulu, uuf"
FM ljubitelj fudbala: "Stvarno je car u FM 2006. je kidao"
________________________________________________________________
A:"Kako igra ovaj mali Sterling iz Liverpula, biće od njega igračina"
FM ljubitelj fudbala: "Ma nema pojma, dao sam mu šansu protiv Boltona, promašio 2 zicera"
dodji,ker,mali ker
Iskusan savet majke, ćerki za srećan život.
Često se sećaš svoje prve simpatije. Umiljato lice, a ispod đačke kecelje, haljinica na falte, bele hulahopke i cipelice na kaiš, ma idi bre!
To je ono prvo klinačko snimanje kad ti nije jasno šta ti se tačno dešava, ali primećuješ da ti je pogled često prikovan na to malo žensko čeljade. Tu posle bude još par simpatija kroz osnovnu školu, malo intriga po leksikonima i glasina na velikom odmoru. U tom dođe pubertet, srednja škola i onda BAAAAM!
Zaljubiš se kao mladi tetreb u sezoni teranja, a da ne znaš 'de teraš. A osećaj - neopisiv.
Ona ide sa tobom u razred, ne možeš da dočekaš da dođeš u školu, pa se lickaš, pa se pickaš, pa trebiš mitisere i ostale bubuljke, pa rokaš pola litra bruta, eventualno denima, pa teraš kevu da ti pere ''pe'stokeca'' dva puta nedeljno da što pre izblede, pa mora prljavo-bele starke i jakna vijetnamka, pa čitaš Prevera i vežbaš recitovanje, pa se uživiš u ljubavne jade mladog Vertera ili oficira Vronskog, pa kao nešto i sam pišeš, pa si sav romantičan i ustreptao, sliniš dok sam u kući gledaš ''Sjaj u travi''...
Ne treba naglašavati da si pred ekipom ultra-huligan, uvek spreman da zapodene šorku i nabode najvećeg u suparničkom taboru. Slušaš samo njujorški hard-kor i koristiš sve opijate kojih možeš da se domogneš.
:Matursko veče, poslednji ples, on konačno skuplja hrabrost da je pita za igru, i ona pristaje:
Oboje ćute dok se lagano njišu. On je ispunjen, svet je njegov i ne postoji više ništa i niko osim njih. Ne vidi joj lice jer mu je nos u njenoj kosi, ali kao da je to sad pa bitno, grudi mu pucaju od neopisivog naleta sreće, ljubavi, šta li je? Pokušava da joj nešto kaže na uvo. Šta ''nešto''? Sve bre, od onog 1. septembra pre 4 godine, pa do današnjeg dana, svaki dan u magnovenju i svaku besanu noć, i Prevera i Rakića, i Tolstoja i Hemingveja, i svaki derbi koji je gledao, ali nije video, i svaki ukor roditelja koji je slušao, ali nije registrovao, i zašto mu je slab prosek i ne može da upiše fakultet, i kako je slušao Parni Valjak iako babi nije isteklo ni 40 dana, i svašta bi joj još rekao, i o stvarima koje ga interesuju, i o onima koje prezire... A poslednji ples traje li, traje, svečana sala se okreće oko njih i cela Zemlja i sam Svemir, dok se njemu čini da stoje nepomični, daleko od svega.
E-mol označava kraj pesme i on konačno odmiče lice, a da nije procedio ni reč, hvata njen nesigurni pogled pun nečega, ali on ne zna čega. Ona polako hoda unazad, njega već zovu drugari da ukrste ruke i ispiju špricer na eks, ona ga još uvek gleda, a on stoji nepomičan na mestu koje je do maločas bilo centar Univerzuma.
Krenuli su taktovi neke vesele pesmice, svi su poskakali i podigli ruke, nije je više mogao videti i momenat je iščezao u nepovrat. Od te večeri ju je veoma retko viđao.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
:20 godina mature, uzavrela atmosfera, potoci alkohola:
Ona (vidno pijana): Pa gde si ti šmokljane, toliko dugo? Nisam te videla godinama, na 10 godina mature nisi ni dolazio? Ništa se nisi promenio, isti onaj mladi pavijan, doduše sada već malo osedeo hahaha. Sedi bre ovde...
On: Eeeej, vidi nju. Super izgledaš, kao da se nisi 3 puta porađala! Pa pričaj, kako život?
Ona: Pa moglo je biti i bolje. Preudala sam se pre par godina, mada i ovaj skot dosta pije, maltretira decu i mene, tražim način da ga ostavim, ukratko. Ti, govori?
On: Živim u Kanadi, radim u fabrici konzervi, vozim Harlija i pomalo sviram bas na našim zabavama tamo. Imao sam problema sa drogom i alkoholom, ali sad sam dobro. Nisam se ženio, dece nemam. Eto...
Ona (posle duže pauze): Koja si ti pička od čoveka! Imao si nas na keca sve one godine, a nisi imao petlju da realizuješ jebeni penal! Zbog tebe fakultet nisam završila, mnogo sam se brinula kad te je droga uzela pod svoje, onda si otišao preko, a ja se udala za prvog koji je naišao, jer je u kući više bilo nepodnošljivo... A sećam se, kad sam te ugledala onog 1. septembra kad smo krenuli u srednju, eeej noge mi se odsekle... :pričala je do dugo u noć, staloženo i po redu:
On više ništa nije rekao, samo je sebi nasuo prvu čašicu alkohola posle 8 dugih godina apstinencije. Osetio je da su opet centar Univerzuma. Samo se on ovoga puta okretao u suprotnom smeru.
Najniža ocena u školi za decu sa posebnim potrebama.
Prst koji je svoje konačno značenje dobio još u davna vremena, kada je prvi muškarac stavio burmu na domali prst i glasno rekao - do kurca.
Neprevaziđeni brend u kafanskim i svadbarskim dešavanjima. U kafanama starog kova uz karirani stolnjak i limenu pepeljaru ta čaša nepravilnog valjkastog oblika zauzima glavno mesto.
Ime ''čaša od 2 dl '' izvedeno je iz proste činjenice da je kod ovih čaša pri vrhu utisnut prepoznatljiv žig 2 dl, belim slovima.
Vinjak od milošte.
Golčina glavom uz duboki naklon protivničkom golmanu.
Fraza, u koju treba verovati koliko i u deda mraza.
"Marija Ivanović" je ustala jutros. Sela je u svoj automobil koji su izmislili i napravili muškarci iz metala koji su izlili muškarci od rude koju su iskopali muškarci. Nalila je benzin iz nafte koju su dobili i preradili muškarci i odvezla se putem koji su asfaltirali muškarci. Ušla je u zgradu koju su sagradili muškarci od betona koji su zalili muškarci i cigli koju su sazidali muškarci i greje kotlom koji su napravili muškarci pomoću goriva koje su opet preradili muškarci, popela se liftom koji su montirali muškarci. Upalila je svetlo koje su instalirali muškarci, prelila je vrelom vodom, podgrejanom na gasu koji su dobili muškarci, kafu koju su prevezli avionom muškarci sa plantaže koju obrađuju muškarci. Sela je za kompjuter koji su izmislili muškarci, otvorila je program koji su napisali muškarci, ušla na na internet koji su stvorili muškarci i slovima azbuke koju su napisali muškarci ispisala: "Ja sam nezavisna žena, šta ce meni ti alkoholičari"?
Znači, kraj, nema dalje! Težak čemer, jad i bedak, depresiva vasionskih razmera. Gore i od priče o keruši i sedam malih kučića, kompletan opus pok. Tome Zdravkovića i minusa u državnom budžetu zajedno.
- Šta ti bi, mužu? Odjednom ti krenule suze iz čista mira.
- Ženo, malkice su preterano ljute ove paprike što si punila!
- Nemoguće, reče čiča na pijaci da nisu strašno ljute.
- Kako nisu, otrov! Ovo bi i Beki Bekiću obrisalo osmeh sa usana! Oplakaću kompletnu familiju, pojedine unapred uz ovo!
- Nemoj da si beba, daj da ja probam... Aaaaaaaaaaa!
- Tako, tako. Malo i ti da vidiš muku!