
Konj Aleksandra Velikog nakon što svrši po zamamnoj ždrijebici.
- Zašto onaj vojnik ne ide na konja? Kao da se gnuša?
- (rz, rz) Svršio sam po njoj cijeloj, šefe.
- Bukakefalu, ovaj Bukefalu, sljedeći put unutar nje. Netko je mora jahati nakon tebe. Sad ću zbog tebe morati prerezati Gordijski čvor jer neću imati vremena za razmišljati.
- (rz, rz)
- Čuo sam to. To napravi i ostat ćeš bez njih, momče.
- (rz, rz)
- Drago mi je što smo se razumjeli.
Kada o svome životu ne odlučuješ ni u kojem slučaju pa ni u stanju teške patnje ili bolesti. Život je dar od Boga koji postaje obveza jer se ne smije odbiti dar; ovo je jedini zabilježeni slučaj koji se koristi kao argument.
Većina su naših prava i zakona sekularizirani oblici različitih religijskih zapovijedi. Iako se tvrdi da živimo u sekularnim državama i da je zabranjena državna religija, opet nastojimo religijski moralizirati o nekim temama i nametati tabue jer je rasprava o tome sklizak teren. Ljudi koji zagovaraju tabu, a imaju društveni značaj ga nameću jer nisu sigurni da mogu pobijediti u toj raspravi.
- (dijete pri rođenju) Žestoki plač (Bože, gdje sam ovo rođen?)
Bog: Na Balkanu.
Dijete: Žestoki plač (Zašto Bože? Što sam ti napravio?)
Bog: To ti je dio moga Plana. Osuđujem te na život. Pozz.
Netko drugi, svi osim mene.
- Pokvarena je sijalica. Trebalo bi nešto napraviti.
- Pa napravi. Ko ti brani? Mičigen.
- Šta ćemo? Ovako ne može dalje. Trebalo bi nešto napraviti.
- Kad već otvaraš tu temu, slušamo.
- Sjedi sama za stolom. Trebalo bi napraviti nešto po tom pitanju.
- Slažem se. Ja idem k njoj, a ti se još premišljaj.
Čudotvorno sredstvo koje izvlači sve toksine. Kada sve zakazuje, tu je On.
- Što si uzeo voće iz Španjolske? Znaš da Furija najviše prska od svih u Europi?!
- Stavit ćemo malo zeolita.
- Skrušeno se kajem. Moje duboke isprike.
- Bila sam na primanju. Razrednica mi je rekla da psuješ u posljednje vrijeme. Samo da ja dovatim zeolita, izribat ću ti jezik pa nećeš govoriti otrovne riječi.
- Žao mi je. Sin Vam je dobio sepsu. Neće još dugo.
- Mičite mi se s puta. Imam zeolit. Čudomikse, dolazi vamo.
- U planinama smo. Nemamo signala. Zmija je ugrizla Majkija. Gotov je. Nema protuotrova u ovako kratkom vremenu.
- Imam u prvoj pomoći zeolita. 'Vataj zmiju.
- Jesi ti lud? Hoćeš da mene ugrize?
- Kada joj saspem zeolita u usta, neće više biti otrovnica.
- Kako se proširila ona naftna mrlja u Meksičkom zaljevu? Ne ide mi u glavu kako nisu uspjeli spriječiti.
- Zeolit nije stigao na vrijeme.
Opaska optimiste kada razbije čašu.
Krajnji opis ljetne vrućine, naročito ako ti se soba nalazi na južnoj strani, bez fasade i klime.
- Šta ima kod tebe?
- Pauzirao od Pošte.
- Šta je reći?
- Postalo prenaporno. Ujutro radim, a popodne radim na diplomskom do kasno navečer. Knjižnica radi jutarnju smjenu, a soba mi je doma na južnoj strani. Znaš kako je. Frodo može uništiti prsten ako želi.
- Ajme da, uff. Drži se.
Metafora za žensku koja ti s visine objašnjava šta je dobro za tebe i šta moraš da uradiš, a da te nikad nije ni pitala šta ti zapravo misliš.
– Opet mi kisela iz Brisela drži predavanja o demokratiji, a prošli put nije znala da pokaže Srbiju na karti!
Izraz iza kojeg stoji nesposobnost političara. Projiciraju se vlastite mane narodu da se političari ne bi kritizirali pa se pretvara u raspravu o karakteru naroda.
Država je uvijek zaslužna za pobjede, a za poraze je kriv narod.
Pijenje u potaji, najčešće kod kuće; u javnosti su to najčešće ugledne ličnosti besprekornog ponašanja. Solo drinkeri. Srpska verzija finskog kalsarikännit-a.
1. dan:
- Molim vas, dajte mi: 2 litre rakije, 15 piva i jedan hleb.
2. dan:
- Molim vas, dajte mi: 2 litre rakije, 15 piva i jedan hleb.
3. dan:
- Molim vas, dajte mi: 2 litre rakije, 15 piva i DVA hleba!
— Opa, komšinka! Je l’ to danas imamo goste?
Ekstremno mršava devojka koja deluje da bi mogla oluk da koristi kao tobogan.
Građena ko da je rasla u oluku
Prvi transrodan čovjek u Hrvatskoj. Vladao ko muško, pobjegao ko žensko u haljini.
Ko kaže da NDH nije bila moderna i uključiva?
Briga za svoje stare roditelje.
- Puti mi to, puti mi.
- Vrati protezu u usta.
- Necu, necu.
- Stavi.
- Dobo.
- Je li to bilo teško?
- Ne seri, ćerko. Znaš da mi smeta.
- To je za tvoje dobro.
- Mrš!
Veliki strah. Užas. Panika.
- Jel', bre, sinovac - šta sad priča ta budala, onaj pilot Zeljov (ili, kako se ono zvaše?) - što ga ono naši skidoše k'o vrapca zajedno sa njegovim "nevidljivim", '99? Sad se, vidim nešto kurči, a onda.se bio usr'o k'o grlica.
- Pa, vidi, čiča... Zelko! Nije Zeljov, već Zelko. Evo, on ovde kaže: "Istovremeno, osećao sam veliki strah od toga da će me Srbi uočiti i odmah zarobiti", rekao je potpukovnik i dodao da je bio svestan da je upravo napao Beograd i da će srpske sile biti „jako srećne“ što ga vide.
"Očekivao sam da će me mučiti verovatno do tačke najbliže smrti". Pa onda...
- Jašta, brate! Još kako bi bili "jako srećne" da su ga, biva, seljaci i lokalci (ekipa ispred prodavnice) te noći na'vatali u kukuruzu pre vojske - bi ga batali ga da ga ni sajđžija ne bi sastavio! Vala, sinovac, ne prao mu ja onda gaće!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.