
Uobičajeni način dogovaranja na pitanja oko izbora načina venčanja, odela za venčanje i venčanice, uređenja zajedničkog stana...sve u svemu, kod većine tako započne bračna komunikacija.
Kod nekih se ne menja do kraja braka.
- Crna Milenija, otkuda da to da je tvoj Rajko kremiran?! Celog života je govorio da neće prođe kao Đenka.
-Ma hajde, kao da se on tu nešto pita!!!
Usred velike potražnje za parkirnim mjestima, ljudi parkiraju na kraj svijeta, tik do Heraklitovih stupova, to jest, Gibraltarskih vrata. Za one koji su čuli za South Park, znaju da u Coloradu ima parkirališnih mjesta koliko te volja.
- Pa gdje si ti više?
- Odisejev pas me ne bi prepoznao koliko si daleko parkirala. Još nosim usrane brikete od 20 kila.
- Pa ne mogu ti dati službeno auto. A gdje je vreća za potpalu?
- ?! Pa nema je nigdje.
- Jesi pogleda da nije palo na pod?
- Krasno, sada sam i Sizif pa idem gore-dole.
Način da se omalovaži izjava političara kao i njegov uticaj i vladanje nad situacijom.
Još nismo utvrdili ko se zaista nešto pita i ko odlučuje.
Edi Rama: Srbija mora da prizna Kosovo.
- Kao da se on tu nešto pita!
Džastin Trudo: Kanada će uvek biti uz Kosovo.
- Kao da se on tu nešto pita!
Miroslav Lajčak: Kosovo i Srbija moraju da ispune dogovoreno.
- Kao da se on tu nešto pita!
Kad učestala praksa ili jaka želja utabaju stazu.
- Kako ti je baba?
- Dementna. Vodimo je do klonje jer ako ide sama onda promaši, uđe u plakar i sve tu obavi. Ali zato svaki put ode sama na glasanje.
-Mogla bi vezanih očiju i da glasa.
Misao koja ti padne na pamet pred svake izbore, kad vidiš kako se u svaku aktuelnu vlast najviše kune sirotinja koja jedva preživljava.
Uzrečica kojom se sagovorniku daje do znanja da negativno iskustvo ili negativne posledice koje ima zbog nečega kroz šta je prošao ili kroz šta prolazi su zapravo pravilo za sve one koji se odluče da to isto prođu, drugim rečima - da ne treba da se sablažnjava nad nečim lošim i neprijatnim ako je suština toga da bude loše i neprijatno. Akcenat na one sa slabijim materijalnim stanjem.
Međugradski autobuski prevoz
Ekonomska klasa u avio prevozu
Čekanje u redu za bilo šta
Čekanje na rešavanje predmeta (u svim državnim službama)
Čekanje na rang listama (za bilo šta)
Kada dobra ideja propadne zbog neke stvari koja na prvi pogled izgleda kao sitnica.
- Ti si najbolja stvar koja mi se desila.
- Znači ja sam stvar?
Šaljivi pozdrav za osobu koju dugo nismo videli.
Dan mrtvih.
Nema određenog izabranog datuma.
Suprotno od poznatog praznika koji slave ljudi u Meksiku, jer ovde kod nas nismo baš srećni kad nam se naši najmiliji "probude" i slave sa nama taj dan i pomažu nam da izaberemo budućnost pred nama.
Poštar: Stani, stani, ajde 'lebati udeni ove papiriće tamo kod tebe u kraju?
Lik iz kraja: Kakve papiriće?
Poštar: Ma sad za ove izbore...
Lik iz kraja: Pa daj nije problem!
Poštar: Hvala lepo!
Lik iz kraja: Šta je ovo Petre sunce ti je*em, pa ovo sve pomrlo!?
Poštar: Jbg, to je njihov dan! Dan mrtvih.
Polica, spremište ili neki drugi prostor ispunjen dupkom do kraja.
- Daj mi Brufen jedan. Znam da imaš.
- Uzmi, u ruksaku mi je.
- Ne diram ja tu tvoju Pandorinu kutiju. Tko zna što će mi izletiti od prenatrpanosti.
Izrazito visoki momak koji sabije djevojku do krajnjeg zadovoljstva.
- I, zašto jučer nisi došla?
- Viša sila.
- Je li što osobno bilo, pu pu?
- Ma nije. Sabio me košarkaš. Igra streč četverku, a bogme je i mene razvuka, hihi.
Superlativ kvaliteta. Nema rok trajanja, ni garanciju. Toliko je dobro da je pobedilo zub vremena. Ovaj epitet stariji ljudi često pripisuju proizvodima superiorne jugoslovenske industrije u svom zenitu.(prim. aut. slobodin usisivač)
Ajde bre ćale, da ti kupimo kotao ili neku od onih peći što Miroslav reklamira, držiš ovu cerovku otkad znam za sebe, ko mile grota, ovo uopšte ni ne greje. Sad će jaka zima, smrzućeš se čoveče.
-Ne sviraj kurcu šta fali peći, jebala vek. Koristim je 30 godina, nikad kvar nije imala, menjao sam doduše taj trofazni utikač par puta...Ne boj se ti za mene nije meni zima, a da se grejem na gas nisam pička, a da kupujem pelet... pišam ja i tebe i Miroslava.
Највећа тајна и ? икада! Нерешива енигма и за најупорније и највештије. Неки просек је 2 милиона, тако макар тврде светски моћници. Али приметићете да шта год се дешава, њих има два милиона. Срби протерају милион Албанаца деведесетих (тако кажу), Косово остане празно, и кад су се вратили, поново их има два милиона. Последњих десет година, кажу, отишло их је пола милиона због тешке економске ситуације, али опет их је два милиона. Осиромашени уранијум, бомбардовање, заразе, загађења, економија, кроза ова, криза она... И опет званично два милиона. Па како мајка му стара... Како објаснити овај феномен? И колико их има стварно?
- Брате, Роналдо потписао за 200.000.000 евра годишње за Арапе. Одакле ископају толике паре?
- Одакле 2 милиона Албанаца на КиМ?
- Не знам брате.
- Ето, не знам ни ја, али увек их ископају.
Umesto glavom, donositi odluke najtupljim delom svog tela.
- Eee...ostavila me Darijana! Nemam ni prebijene pare više...
- Svi smo ti govorili da ne nasedaš, da ne rasturaš brak, ne prebacuješ firme na nju, ne okrećeš glavu od svoje dece...da misliš...
- Tad nisam mislio svojom glavom.
- To sa čim si mislio te dovde i dovelo.
Šape, tradicionalni božićni kolač iz našeg detinjstva. Jevtin, lak za napraviti, lepšeg ukusa što stoji dulje (sic!). Pravila ga tvoja baba u ogromnim količinama, da ima i za kuću i za goste i da ostane i da maltene dočeka Vaskrs. Jadac je u tome što se tom logikom vodila svaka baba u selu i široj familiji, tako da šape čine 90% svakog tanjira s kolačima. Inače prilično bejzik kolač, da se ne lažemo, samo eto volimo mnogo da seremo kako je nekad bilo bolje.
- Sine, uzmi šapu, ima ih još, ne boj se.
- Znam da ih ima, baba.
Novi narodni slogan za Jokića.
Nastao zbog sve učestalijih njegovih poteza, koji mu ništa novo ne donose u životu, a što on već nema.
- Ajde da mu oprostimo što ga boli ku*ac da igra za repku!
- I za kladže da mu oprostimo!
- Tako je! I to da oprostimo, ali ne ide baća moj da je i njega podržao...
- E moj druže, pa pare vrte, gde konji neće!
Vrlo obdarena država, koja je uspešno savladala gag-refleks svojeg građanstva.
- Kakvu saradnju imate sa lokalnim vlastima?
- Nikakvu. Nikakvu.
- Zbog čega?
- Pa nikakvu. Oni jedu prasetinu, mi pijemo ‘ladnu vodu, sve u svemu… dobro je, super je… tako. Demokratska stranka vlada svuda, ista govna isti šljam, i jebiga šta da se kaže. Tako.
- Šta mislite da ćete postignete ovim okupljanjem danas?
- Ništa... ništa… pa ništa.
- Zbog čega?
- Pa ko još sluša narod. Srpski narod treba jebati, definitivno. Jeste, smejte se majmuni jedni. Treba jebati narod i mi smo stoka i treba nas jebati.
————————————————
- Naravno da mi je gradski aparat omogućio daleko veću penetraciju uuu… u čitavo stanovništvo i građane našeg grada, i to sam na kraju krajeva, i uradio.
Moderna verzija one "Bolje ćerka kurva, nego sin pandur".
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.