
Dveju porodica. Bračnog para. Kao voljenih.
Čije je dete? Njihovo? Ili pak njihovih roditelja?
- Povukao je na nas!
- Ne, na nas je!
I tako punih petnaest godina. Gnusna prepirka. Borba za prevlast krvi.
Dominacija u kući. Koga će više da voli?
- Mi ćemo da mu poklonimo pažnju!
- A mi pare!
Pa šta ako izrasta u idiota? Ako se ispod mešavine dveju krvi krije životinja. Budoćnost gleda ogorčeno. Had se smeši. Ugodno mu je. U podzemlje stiže novi član. Dete posrednik. Dete raspeto između dve strane. Između ega dvaju roditelja. Osuđeno na čerupanje i doživotni apsurd. Kojoj strani da se priključi odlučiće nevaspitanje. Nije ni bitno. Izabraće porok. Znoj i smog. Na radiju sluša SDSS. I pati. Kao Raskoljnikov u 9 dana zločina. Ili Karenjina u nedoumici. Opet raspet. Mama ili tata. Materica ili patrijaršija. Isus Hrist. Večna Golgota.
Ja sam se rodio ispod gusenica,
zamišljam želju, a ti grad i broj.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.