
Dveju porodica. Bračnog para. Kao voljenih.
Čije je dete? Njihovo? Ili pak njihovih roditelja?
- Povukao je na nas!
- Ne, na nas je!
I tako punih petnaest godina. Gnusna prepirka. Borba za prevlast krvi.
Dominacija u kući. Koga će više da voli?
- Mi ćemo da mu poklonimo pažnju!
- A mi pare!
Pa šta ako izrasta u idiota? Ako se ispod mešavine dveju krvi krije životinja. Budoćnost gleda ogorčeno. Had se smeši. Ugodno mu je. U podzemlje stiže novi član. Dete posrednik. Dete raspeto između dve strane. Između ega dvaju roditelja. Osuđeno na čerupanje i doživotni apsurd. Kojoj strani da se priključi odlučiće nevaspitanje. Nije ni bitno. Izabraće porok. Znoj i smog. Na radiju sluša SDSS. I pati. Kao Raskoljnikov u 9 dana zločina. Ili Karenjina u nedoumici. Opet raspet. Mama ili tata. Materica ili patrijaršija. Isus Hrist. Večna Golgota.
Ja sam se rodio ispod gusenica,
zamišljam želju, a ti grad i broj.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ovo je vrlo lepo, iscitao sam i sve prethodno do vde, plusevi sve su