
Особа изузетних сакупљачких способности. Имамо једног таквог у комшилуку. У његовом дворишту се не види ни милиметар тла. Има свега: од веш машина до поцепаних дечијих базена. Од плаката за концерт Шемсе до нечије поломљене столице. Од кеса и џакова до делова нечије ограде...
И сваки пут кад прођем поред дворишта запитам се шта га то тера да скупља све живо. А, ето, игром случаја, познајем још таквих људи.
Можда чак, ако смем да кажем, већи део становништа пати од сличног сакупљачког синдрома, неки у мењој а неки у већој мери...
Fenomen poznat kao:
Silogomanija ili Hording - opsesivno – kompulzivni poremećaj ličnosti, manifestuje se kroz nekontrolisano skupljanje nepotrebnih odbačenih i bezvrednih predmeta. Karakteristično je da vodi u poptpunu disfunkcionalnost životnog prostora (okupiranje i do 80% zapremine prostora), ne retko jedna (najčešće najmanja) prostorija “bude pošteđena“.
Do skora je postojalo uverenje da se radi o sublimiranom obliku nekrofiliji (gde su objekt mrtvi predmeti).
Često se pojavljuje kao, bibliomanija, zoomanija a često odvede u specifične oblike kleptomanije.
Obično je praćeno i Diogenovim sindromom samozapuštanja, poremećajima pažnje i hiperaktivnošću.
Bolest često počinje neprimetno kroz bezazleno kolekcionarstvo ali se vrlo brzo razvija u patološki oblik ponašanja. Fiziološki poremećaj nije dokazan mada je primećeno da se javlja razlika u moždanoj absorpciji glikoze.
Leči se terapijski i medikamentima isključivo stručno a bilo kakav oblik agresije geometrijski pogoršava bolest.
Sve što ovome napisah spada isključivo u domen površnih informacija i osim upućivanja na stručnu pomoć nema nikakvu savetodavnu svrhu.
Nestručno lice!!!!!!!!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.