
To je onaj san iz koga vas nije probudio ni budilnik za posao/školu; ni keva sa zvocanjem "Znaš li ti koliko je sati"; ni cimer sa upornim šuškanjem, mljackanjem, upaljenim TV-om, lupanjem vratima; ni komšija sa bušilicom i čekićem; ni pas sa jutarnjom nuždom; ni vaša jutarnja nužda; ni telefon zbog pogrešnog broja; ni mučnina i nagon na povraćanje od prethodne pijanke; ni žeđ, ni glad, ni bol... ni sam san koji sanjate... Bilo da ga se sećate ili ne, važno je samo da ste svojevoljno otvorili oči, odmorni, zadovoljni, sa/bez nekoga pored vas (stvar ličnog izbora), sa dovoljno vremena za protezanje i razvlačenje, pa tek onda ustajanje... na obe noge, nikako na levu.
Kad to beše poslednji put ... ?
Kada hoćemo da kažemo da je nešto izvršeno bolje, da bolje ne može biti, savršeno, i da nam je neverovatno mnogo odgovaralo, uglavnom perfektno. Ili kada hoćemo da pokažemo nekome da je baš sve suprotno tome.
-E kako je bilo na moru?
-Ma san snova, svako veče sam karo drugu.
-E kako ti s onom?
-Ma san snova, plaća mi piće, kupila mi je nov fon, meša bolje od Šakire...
------------------------------------------------------------------------------------
-Kako nov fon matori, jer dobar?
-Ma san snova, eno ga u servisu crkla mu kamera
-E kako puši ona tvoja?
-San snova brate, umalo da mi odgrize kitu sinoć
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.