Košmar svake ćerke. Kod oca izaziva nesanicu. Fin mladić, umeren, pristojan, tiho govori, ruralno urban, počešljan na stranu. Nikad nervozan, nikad oduševljen, egzotičan kao sarma u decembru, mašina za ispunjavanje tudjih očekivanja. Ćerka neće to, hoće uzbudjenje, a ne racionalnost, hoće umerenu ljubomoru, a ne umerenu ravnodušnost, hoće da joj srce zaigra kad najmanje očekuje, a ne da očekuje kad će zaigrati.
-Ćero, on je pravi mladić, vidiš kako je prefinjen i galantan...
-Dosadan je stara, guši me, a i ružnjikav je malo, ne svidja mi se...
-Dosadan, ružnjikav, guši te...što su ti argumenti!
-A što si se onda ti udala za ćaleta?
-Pusti ti sad mene i ćaleta, to je druga priča!
-Ista je to priča stara moja!