Prijava
  1.    

    Sedi još malo

    Već satima je kod vas. Sedite i ćutite. Blenete u neku emisiju na televiziji ili u kompjuter. Ništa se ne događa. Osećate kako vreme polako teče, nestaje, odlazi u nepovrat. Treba milion stvari da uradite, ali ne, ne možete, on/a je tu! Kad vas nešto pita, odgovarate kratko u nadi da će ukapirati! :Hajde, ukapiraj više da treba da ideš! Ja sam prijatan/na i ne želim da te isteram, ali...zar i tebi nije dosadno?! Zar i ti ne treba nešto da radiš?! Zar ti je zanimljivije ovako da sediš i NIŠTA?!: Počinješ da se nerviraš. Zamišljaš njegov odlazak. Pokušavaš nekom čudnom, samo tebi znanom hipnozom da ga oteraš. Ne, ne ide. Sedite tako i ništa. Opet ništa. I samo ništa. Ali, dolazi taj tren. On/a izgovara čuvenu rečenicu:"Trebalo bi da idem". Osmeh na tvom licu se rađa. Oči sjaje. Pokušavaš da se suzdržiš i ne obraduješ previše pred njim, nije kulturno, jelte. Ali...ALI...nekim čudom vaše usne, van vaše kontrole izgovaraju: "Sedi još malo". U trenutku shvatate šta ste uradili. U trenutku vam prolazi milion ideja kako da se samoubijete, ali već ste to uradili ovom rečenicom. Spora smrt. On/a se smeši: "Pa 'ajd, ostaću još malo"...

  2.    

    sedi jos malo

    Izraz tradicionalnog srpskog gostoprimstva i najljubazniji nacin da ispratite gosta. Govori se iz kurtoazije, u trenutcima olaksanja kada se dosadni gost konacno smiluje da digne guzicu i odjebe iz kuce. Ova ljubaznost vam se ponekad moze olupati o glavu.

    Dosadni gost: E brate trebalo bi da krenem, bas sam se dugo zadrzao.
    Vi: Gde ces bre, sedi jos malo.
    Dosadni gost: Dobro ajde :D

  3.    

    Sedi još malo

    Rečenica koji mnogi jedva čekaju da čuju dok se spremaju da odu od prijatelja, jer im se nikako ne ide kući. Isto tako rečenica koju mnogi izgovaraju iz kulture u sebi zeljno isčekujući vaš odlazak.

    Mara: Jao Zoko, idem...
    Zoka: Ma gde ces bre, sedi još malo.