
Kad u ranu jesen skupljas pecurke kraj reke, oko tebe na sve strane zreli, bogati zvuci, mirisi i ukusi. Fali jos samo jedra seljancica rumenih obraza, sa korpicom u ruci. Umesto nje naletis na lokalnog alkosa kako kenja u zbunju, od kopriva dobijes osip, pokupis par krpelja i na kraju se prokenjas od otrovnih pecuraka!
Seoska idila, moj kurac...
Kad se kafana nalazi na kraj sela, a ti živiš u žutoj kući.
Ono kad seljak nazove kerusu ,,Belka", i svaki put kad
je zove dotrci mu komsijina krava.
D: ,,Belka! Beeelka! Sta je ovo lebtijebem... auuuu... Milivojeeeee !!"
M: ,,A!?"
D: ,,Dolazi bre vamo, opet ti se odresila krava!"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.