Kratak period potpune predanosti uživanju i opuštanju pre nego što shvatiš da ti je nestalo piva
Pita profesorka dečaka u školi šta je to sevdah, a on odgovori:
To je kad tata pijan plače, a lepo mu je.
:)
Drago ti je zbog tuge koju osećaš.
Balkanski bluz koji kad slušaš istovremeno se smeješ i plačeš.
Jebote ove bosance je najbolje po smrt poslati, slušaj ovo
- Ja ne dođoh isto veče, već ja dođoh sutra dan, drugog daaaaanaaaa moja draaaaagaaaa
za drugog se udaaaaalaaaaa...Đe mi je vena, daj žilet!
Posebno stanje uma i duha, slično budističkoj nirvani... ali umesto ne rađenja ničega, sevdah zahteva obilne količine alhohola i odgovarajuću muziku.
Bosanski blues, bosanski fado.
Teško ti, boli,...a lijepo ti.
Najbolja sevdalinka za pjevanje u autobusu, na ekskurziji je "Mila majko, šalji me na vodu".
Ono, svi drijemaju u autobusu, mamurni nakon burne hotelske noći, a ti gromoglasno sve razbudiš:
MILA MAJKO, ŠALJI ME NA VODU....
Specificno stanje ljudske psihe,trenutak kad se iskljucite iz svih desavanja oko Vas. Dolazi iznenada,stihijski,traje vrlo kratko,ali osecaj je neopsiiv. Ovu vrstu emotivnog stanja mogu da dozive osobe koje su mnogo patile I gubile u zivotu,ali I one koje su znale da vole !
Drzite spricer u ruci i zamisljeno gledate u proslost,krece vasa omiljena kafansa pesma i "stanje pocinje", u istom trenutku patite za izgubljenom osobom,za neuzvracenom ljubavi,mladoscu,secate se najlepsih trenutaka u zivotu,a ujedno ste srecni jer je u tom casu pored Vas sedi neka nova ljubav,ili drustvo sa kojim praznite case do dna I cekate zoru .
Vazan deo Bosnjackog identiteta , posebno dobro opisuje mentalitet i karakter naroda.Inace znaci ljubavna ceznja,sevdah inace takodje nazivaju Bosanski blues.Nema pesme bez sevdaha ! Sevdah je jedna vrsta aure koju zivi covek osjeca kao ljepotu.
Lik 1 : Djes bolan ,sta ti je ,sta si se namrcio ko puska da te ubola ?
Lik 2: ....
Lik 3:(sapne prvom) ma pusti ga ba,pao je u sevdah k'o sljiva u govno .
To je kada padnete i razbijete glavu o pod, ali ne od pića, već od pesme.
Lelujajuće slike i prizori prolaze pred očima ili iza očiju stvarajući osjećaj miline granica oku nevidljivih, rukama nikad dostižnih, a u duši ostavljajući slatki nemir da titra, kao odsjaj sunčevih zraka na brezinom lišću. Vrhunac je stanje potpune opuštenosti, koje dovodi do apsolutnog nedostatka želje i snage da pomjerite i najmanji dio tijela.
Provirujem ispod pazuha kroz sasvim mali prostor, i vidim: ona se namješta na tvrdoj podlozi- nažuljala je kukove na kojima se vide crveni pečati, pa se okreće na leđa izlažući nebu svoje bujno poprsje i meki stomak. On čita neku knjigu već satima u istoj pozi. Dalje, iza njih ona baba. Crna kao ugarak, spečena kao jalova zemlja. Proteže se i stoji neko vrijeme, gledajući ka pučini. Pomalo liči na one afričke žene. Ili na nekog ždrala. Žena-ždral! Ušne resice se otegle pod teretom teških zlatnih alki. Sva u kosti, mišiću, žili.
Zatvaram kapke i kroz boju vatrenog mjeseca padam u mrak, mrak, mrak.
Sevdah ti je, buraz, kad nekog (ili nešto) voliš samo malo, malo više nego što tog istog (ili to nešto) mrziš....a mrziš ga (ili to) iz DNA SVOJE TEŠKE, JADOM NAPAĆENE, DUŠE!!!
Sarajevo ti je kao kakva, oku ugodno, zaobljena ženska. Oči joj k'o fildžani, grudi mjera tvojih dlanova, a korakom ti otkucaje srca mjeri. Ti se bolan u znoju svom kupaš kad je vidiš. I znaš ti da ti hajra od života nema, al đaba, nju ti grudi i damari na rukama žele. I tako ti je čitav život, ti nju voliš, a ona te jutrom s drugim vara...Ti za njom čezneš, a ona ti u podne otrov u čorbu sipa...Ti umireš za njom, a ona noću jedva čeka da kapke svoje zauvijek sklopiš i sa zlim osmjehom te k'o bebu uspavljuje...
I taman kad se pred kraj dođe, da li dana ili duge zime, ti se k'o napokon odlučiš, sutra je ostavljaš, seliš se, na proljeće novi život započinješ, kad ono, jutro te dočeka, a ti ne znaš da li jastuk na nju ili jorgovane miriše, da li kroz penđer sija sunce ili njena bijela put. I onda ti se nada rodi, zaljubiš se nesretan opet, po ko zna koji put, pa na lijevu nogu, iz inata, ustaneš i vikneš sebi: "Novi dan, nova nafaka, još danas, samo još danas!"Jedno je, burazere moj, kad upadneš u sevdah, k'o šljiva u govno...al' drugo je sasvim kad se u govnima rodiš...pa ti vidi...
