
Odjavna špica, spisak imena glumaca, saradnika, reditelja, producenata, kostimografa, suflera itd itd itd na kraju nekog (crtanog) filma, što smo kao deca jednostavno zvali - slova.
PRDAVAC 1: (utrčava u kuću, pali tv, okreće keca, i naleti na Nindža kornjače) Eeeej, balavi, Nindža kornjače!!!!
PRDAVAC 2: JES!!! (zaustavlja sve što je radio do tad i s ozarenom facom utrčava u sobu, pravac pod krevet da nađe improvizovane nunčake - jer ne možeš Nindža kornjače da gledaš nenaoružan, nalazi ih i izvlači kad...)
PRDAVAC 1: Jaaaao zeznuo sam se, kraj, evo idu slova!!!!
PRDAVAC 2: Pa kaaakooooo breeeee!!!
I samo što nije zacmizdreo, ali Prdavac 1 je već odšrafio dršku od metle, pretvara se u Donatela i napada emotivno skrhanog Mikelanđela, borba počinje....PAF PAF TRAS...Mikelanđelo se u trenutku pribira, zavrti nunčake i uzvraća udarac...TŠ TŠ BAU TRAS...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.