
U dečjem svetu bezazlena igra. U svetu odraslih igra rečima.
Ana: " Jaoj vidi koliko je napadao sneg! Aj' da pravimo Sneška! "
Miloš:" Paaa.. mislim da je to čudno ime za bebu ,ali ako se tebi sviđa... hehehe!"
Ana: " Što si bezobrazan...ali i duhovit i tako obdaren u isto vreme! Oplodi me!"
:žval:
Zavejan beskućnik koji je zaspao na klupi u parku.
Skulptura koju pravimo od snega.Obično kreće od male grudve ,pa se gura,gura,gura,gura, dok ti oči ne ispadnu dok ne napraviš veću kuglu.Tako 3 puta. Na kraju,trudiš se da ga što lepše napraviš i oblikuješ.Stavljaš mu parčiće uglja kao oči,šargarepu kao nos,i ako imaš, staviš mu šal i kapu,da pokušaš sto vise da kopiraš one iz Američkih filmova.Na kraju,posle dugog mukotrpnog rada,gotovo je.I sav taj trud i muka se na kraju završi tim kako ga šutiramo,gadjamo kamenjem,grudvama,čim stignemo.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.